Sadnja i razmnožavanje ljutog žednjaka su izuzetno jednostavni procesi, što ovu biljku čini dostupnom čak i potpunim početnicima u svetu baštovanstva. Njegova neverovatna sposobnost da se ukoreni iz gotovo svakog dela biljke i njegova otpornost na teške uslove gajenja osiguravaju visok procenat uspeha. Bilo da se odlučiš za kupovinu sadnica, deljenje postojećih biljaka ili razmnožavanje reznicama, proces je brz i lak. Razumevanje osnovnih koraka i najboljeg vremena za ove aktivnosti pomoći će ti da efikasno proširiš svoju kolekciju ove prelepe pokrivačice tla i brzo stvoriš bujne, zelene tepihe u svom vrtu.
Priprema zemljišta za sadnju
Pre nego što pristupiš samoj sadnji, ključno je adekvatno pripremiti zemljište kako bi se stvorili optimalni uslovi za rast ljutog žednjaka. Najvažniji aspekt pripreme je osiguravanje savršene drenaže, jer ova biljka ne toleriše zadržavanje vode. Ukoliko je tvoje zemljište prirodno teško i glinovito, neophodno je izvršiti njegovu modifikaciju. To se postiže dodavanjem krupnog peska, sitnog šljunka ili perlita u gornji sloj zemlje, na dubini od petnaestak centimetara. Mešanjem ovih materijala sa postojećom zemljom stvara se porozna struktura koja omogućava brzo oticanje viška vode.
Sledeći korak je uklanjanje svih korova i njihovog korenja sa površine predviđene za sadnju. Ljuti žednjak je, dok je mlad, osetljiv na konkurenciju korova za resurse poput vode, hranljivih materija i svetlosti. Temeljno čišćenje terena pre sadnje značajno će olakšati održavanje kasnije i omogućiti mladim biljkama da se nesmetano razvijaju i šire. Korišćenje herbicida nije preporučljivo, jer mehaničko plevljenje daje bolje rezultate i ne zagađuje zemljište.
Iako ljuti žednjak preferira siromašno zemljište, blago obogaćivanje tla može podstaći brži početni rast. Dodavanje male količine komposta ili koštanog brašna može biti korisno, ali je važno ne preterati. Previše hranljivih materija, posebno azota, može dovesti do preteranog, mekanog rasta koji je podložniji bolestima i oštećenjima od mraza. Cilj je stvoriti uslove koji su bliski njegovom prirodnom staništu – kamenitom i peskovitom tlu.
Na kraju, pre same sadnje, površinu treba lagano poravnati i blago sabiti kako bi se stvorila stabilna osnova za sadnice. Ako sadiš na kosini, možeš napraviti male terase ili džepove u zemlji kako bi se sprečilo ispiranje sadnica usled kiše pre nego što se ukorene. Pravilna priprema zemljišta je investicija koja se višestruko isplati kroz zdravlje biljaka i smanjenu potrebu za negom u budućnosti.
Još članaka na ovu temu
Postupak sadnje
Sama sadnja ljutog žednjaka je brz i jednostavan posao, bez obzira da li koristiš sadnice kupljene u rasadniku ili delove biljaka iz sopstvenog vrta. Najbolje vreme za sadnju je u proleće, nakon što prođe opasnost od mraza, ili u ranu jesen, kako bi biljke imale dovoljno vremena da se ukorene pre zime. Sadnja tokom vrelih letnjih meseci se ne preporučuje, jer stres od toplote i suše može otežati uspostavljanje biljaka.
Ako koristiš sadnice iz saksija, pažljivo ih izvadi i proveri koren. Ukoliko je koren previše upleten, nežno ga razmrsi prstima kako bi podstakao njegov rast u širinu. Iskopaj rupice koje su tek nešto veće od busena korena i postavi sadnice na željeni razmak. Razmak između sadnica zavisi od toga koliko brzo želiš da se formira gust pokrivač; za brže rezultate, sadi ih na razmaku od 15-20 centimetara.
Nakon postavljanja biljke u rupu, pažljivo naspi zemlju oko korena i blago je pritisni prstima kako bi se eliminisali vazdušni džepovi i ostvario dobar kontakt između korena i tla. Nivo zemlje treba da bude isti kao što je bio u saksiji; izbegavaj sadnju preduboko, jer to može dovesti do truljenja osnove stabljike. Sadnja na pravu dubinu je ključna za zdravlje biljke.
Nakon završene sadnje, neophodno je temeljno zaliti biljke. Ovo prvo, obilno zalivanje pomaže da se zemlja slegne oko korena i obezbeđuje vlagu potrebnu za početni rast. U narednih nekoliko nedelja, redovno proveravaj vlažnost zemljišta i zalivaj po potrebi, ne dozvoljavajući da se zemlja potpuno isuši dok se biljke ne ukorene i ne počnu da pokazuju znake novog rasta. Jednom kada se biljka uspostavi, potreba za zalivanjem će se drastično smanjiti.
Još članaka na ovu temu
Razmnožavanje deljenjem bokora
Deljenje bokora je jedan od najlakših i najbržih načina za razmnožavanje ljutog žednjaka, a ujedno služi i za podmlađivanje starijih, proređenih biljaka. Ovaj postupak je najbolje obaviti u proleće, kada biljka započinje svoj aktivni rast, ili u ranu jesen. Deljenje omogućava da se od jedne zrele biljke dobije više novih, identičnih jedinki, koje će se brzo ukoreniti i nastaviti sa rastom.
Proces započinje pažljivim vađenjem postojećeg busena iz zemlje. Koristi ašov ili vilu kako bi podigao ceo busen, trudeći se da što manje oštetiš koren. Zbog plitkog korenovog sistema, ovo je obično lak zadatak. Kada izvadiš biljku, otresi višak zemlje kako bi bolje video strukturu korena i stabljika.
Sledeći korak je samo deljenje. Busen možeš jednostavno razdvojiti rukama na manje delove. Svaki deo koji ima nekoliko zdravih izdanaka i deo korenovog sistema predstavlja potencijalnu novu biljku. Odbaci sve stare, drvenaste ili oštećene delove iz sredine busena, jer su oni manje vitalni. Cilj je dobiti zdrave, mlade delove sa spoljnih ivica matične biljke.
Nove, razdvojene delove odmah posadi na pripremljenu lokaciju, poštujući ista pravila kao i kod sadnje sadnica iz rasadnika. Posadi ih na istu dubinu na kojoj su rasli, dobro zalij i održavaj umerenu vlažnost tla dok ne vidiš znake novog rasta. Biljke dobijene deljenjem obično se veoma brzo prilagođavaju i nastavljaju sa rastom, često bez vidljivog perioda stresa.
Razmnožavanje reznicama
Ljuti žednjak se neverovatno lako razmnožava reznicama, što je metoda koja omogućava stvaranje velikog broja novih biljaka od samo jedne matične biljke. Reznice se mogu uzimati tokom cele vegetacione sezone, od proleća do jeseni, sa najvećim procentom uspeha tokom kasnog proleća i ranog leta. Čak i slučajno otkinuti delovi biljke koji padnu na zemlju često će se sami ukoreniti, što svedoči o njegovoj izuzetnoj vitalnosti.
Za uzimanje reznica, jednostavno odseci ili otkinuti nekoliko zdravih izdanaka dužine 5-10 centimetara. Nije potrebno koristiti hormone za ožiljavanje, iako mogu malo ubrzati proces. Ukloni donje listiće sa reznice, ostavljajući samo nekoliko na vrhu. Ovaj korak nije strogo neophodan za ljuti žednjak, ali može smanjiti rizik od truljenja dela reznice koji će biti u zemlji.
Postoje dva načina za ožiljavanje reznica. Prvi je da ih direktno zabodeš u pripremljenu zemlju na mestu gde želiš da rastu. Napravi malu rupicu olovkom ili prstom, postavi reznicu i lagano pritisni zemlju oko nje. Drugi način je da reznice prvo ožiliš u saksiji sa peskovitim supstratom. Ovo omogućava bolju kontrolu vlažnosti i uslova dok se koren ne razvije.
Nakon postavljanja reznica, ključno je održavati supstrat umereno vlažnim, ali ne i mokrim. Reznice će se ukoreniti za nekoliko nedelja, a znak uspeha biće pojava novog rasta na vrhovima. Ova metoda je izuzetno efikasna i ekonomična, idealna za brzo pokrivanje velikih površina bez potrebe za kupovinom velikog broja sadnica.
Razmnožavanje semenom
Razmnožavanje ljutog žednjaka semenom je takođe moguće, iako je to sporiji i manje uobičajen metod u poređenju sa vegetativnim razmnožavanjem. Ova metoda se češće koristi kada se želi dobiti veći broj biljaka ili kada se eksperimentiše sa genetskom varijabilnošću. Seme se može prikupiti sa biljaka nakon cvetanja, kada se cvetovi osuše, ili se može kupiti.
Setvu je najbolje obaviti u zatvorenom prostoru, u rano proleće, nekoliko nedelja pre poslednjeg mraza. Koristi plitke posude ili kontejnere napunjene sterilnim supstratom za setvu, koji ima dobru drenažu. Seme ljutog žednjaka je veoma sitno, pa ga treba pažljivo rasporediti po površini supstrata i ne pokrivati zemljom, ili ga pokriti samo veoma tankim slojem peska. Svetlost je potrebna za klijanje semena.
Nakon setve, supstrat treba održavati konstantno vlažnim, ali ne i natopljenim. To se najlakše postiže prskanjem finom prskalicom ili zalivanjem odozdo, potapanjem posude u vodu. Posudu prekrij providnom folijom ili staklom kako bi se održala visoka vlažnost vazduha, što pogoduje klijanju. Klijanje obično traje od dve do četiri nedelje na temperaturi od oko 20°C.
Kada se mlade biljčice pojave i razviju nekoliko pravih listova, treba ih pažljivo presaditi u pojedinačne saksije ili ih razrediti kako bi imale više prostora za rast. Nakon što prođe opasnost od mraza i biljke dovoljno ojačaju, mogu se postepeno privikavati na spoljne uslove i na kraju presaditi na stalno mesto u vrtu. Ovaj proces zahteva više strpljenja, ali može biti veoma ispunjavajuć.
