Ljuti žednjak je izuzetno otporna biljka koja potiče iz umerenih klimatskih zona, što znači da je prirodno prilagođena da preživi niske zimske temperature i sneg. Njegova sposobnost da bez problema podnese mraz čini ga idealnim izborom za vrtove u našem podneblju. U većini slučajeva, ljuti žednjak ne zahteva nikakvu posebnu zaštitu tokom zime. Ipak, razumevanje kako se biljka ponaša tokom hladnih meseci i kako je minimalnim merama pripremiti za period mirovanja može doprineti njenom zdravlju i bujnijem rastu na proleće.
Prirodna otpornost na niske temperature
Otpornost ljutog žednjaka na hladnoću je impresivna i omogućava mu da preživi temperature znatno ispod nule, često i do -25°C ili čak niže. Ova otpornost je rezultat biohemijskih procesa unutar ćelija biljke. Kako se temperature spuštaju, biljka povećava koncentraciju šećera i drugih rastvorenih materija u svom ćelijskom soku. Ovo deluje kao prirodni antifriz, snižavajući tačku smrzavanja tečnosti unutar ćelija i sprečavajući stvaranje kristala leda koji bi ih oštetili.
Tokom zime, ljuti žednjak ulazi u stanje mirovanja (dormancije). Njegov metabolizam se usporava na minimum, a rast prestaje. Ovo je prirodan mehanizam za očuvanje energije tokom perioda kada su uslovi za rast nepovoljni. U ovoj fazi, biljci nije potrebna ni voda ni hranljive materije, već samo mirovanje kako bi se pripremila za novi ciklus rasta na proleće.
Jedna od zanimljivih pojava tokom zime je promena boje lišća. Pod uticajem hladnoće, zeleni listovi mogu dobiti crvenkaste, bronzane ili ljubičaste nijanse. Ovo je potpuno normalna i bezopasna pojava, uzrokovana proizvodnjom pigmenata antocijanina kao odgovor na stres od hladnoće. Ove boje često dodaju interesantan vizuelni element zimskom vrtu i ne treba da budu razlog za brigu, jer će se biljka vratiti u svoju prepoznatljivu zelenu boju sa dolaskom toplijeg vremena.
Zbog svoje izuzetne otpornosti, ljuti žednjak posađen u vrtu ne zahteva nikakvo zimsko pokrivanje agrotekstilom, slamom ili lišćem. Zapravo, pokrivanje može biti čak i štetno, jer zadržava vlagu oko biljke, što u kombinaciji sa hladnoćom povećava rizik od truljenja. Najbolja zaštita za ovu biljku je da je ostavite na miru da se sama izbori sa zimom, za šta je savršeno opremljena.
Još članaka na ovu temu
Priprema biljaka za zimu
Iako ljuti žednjak ne zahteva aktivnu zaštitu, nekoliko jednostavnih koraka u jesen može pomoći da biljka uđe u zimu u najboljem mogućem stanju. Najvažnije je prekinuti sa bilo kakvim prihranjivanjem najkasnije do kraja leta. Jesenje đubrenje bi podstaklo rast novih, nežnih izdanaka koji ne bi stigli da očvrsnu pre dolaska mrazeva i sigurno bi izmrzli tokom zime, bespotrebno trošeći energiju biljke.
Takođe je važno postepeno smanjivati zalivanje kako se jesen približava. Dozvoli da se zemljište potpuno osuši između zalivanja. Ovo signalizira biljci da je vreme da se pripremi za period mirovanja. Suvlje zemljište tokom zime je ključno za sprečavanje truljenja korena, što je najveća opasnost za ljuti žednjak tokom hladnih meseci.
Pre prvih snegova i jakih mrazeva, važno je očistiti površinu na kojoj raste ljuti žednjak od opalog lišća i drugih biljnih ostataka. Debeo sloj vlažnog lišća može „ugušiti“ biljku, blokirati svetlost i stvoriti idealne uslove za razvoj gljivičnih bolesti i truleži tokom vlažnog zimskog perioda. Koristi grabulje ili duvač za lišće kako bi površina ostala čista i izložena vazduhu.
Ako si tokom sezone primetio neke bolesne ili oštećene delove biljke, jesen je dobro vreme da ih ukloniš. Orezivanje nije neophodno, ali uklanjanje nezdravih delova smanjuje mogućnost da se patogeni sačuvaju preko zime i izazovu probleme na proleće. U suštini, cilj je da biljka uđe u zimu čista, zdrava i u suvom okruženju.
Još članaka na ovu temu
Zaštita od prekomerne zimske vlage
Najveći neprijatelj ljutog žednjaka tokom zime nije mraz, već kombinacija hladnoće i prekomerne vlage. Dok smrznuto tlo ne predstavlja problem, zemljište koje je konstantno vlažno i natopljeno vodom tokom perioda otapanja snega ili zimskih kiša može biti pogubno za koren. Zbog toga je obezbeđivanje odlične drenaže najvažnija mera za uspešno prezimljavanje.
Ako je biljka posađena na lokaciji sa dobrom drenažom, kao što su kosine, kamenjari ili uzdignute gredice, ne bi trebalo da bude problema. Voda će prirodno oticati i neće se zadržavati oko korena. Problem nastaje na ravnim terenima sa teškim, glinovitim tlom. U takvim uslovima, voda se može skupljati, što dovodi do truljenja korena čak i tokom zime.
Za biljke koje se gaje u saksijama, situacija je slična. Ključno je da saksije imaju adekvatne drenažne rupe i da ne stoje u podmetačima u kojima se skuplja voda. Tokom zime, saksije je najbolje postaviti na mesto gde će biti zaštićene od preteranih padavina, na primer, ispod nadstrešnice ili uz zid kuće. Ako to nije moguće, podizanje saksija na nožice ili cigle može pomoći da se poboljša oticanje vode.
Ukoliko primetiš da se na mestu gde raste žednjak stvara led, to je jasan znak loše drenaže. Led na površini sprečava disanje korena i može oštetiti biljku. U tom slučaju, nakon zime, razmisli o premeštanju biljke na pogodniju lokaciju ili o ozbiljnoj popravci strukture zemljišta kako bi se problem trajno rešio.
Prolećna nega nakon prezimljavanja
Kada prođe opasnost od jakih mrazeva i dani postanu duži i topliji, ljuti žednjak će se polako probuditi iz zimskog mirovanja. Proleće je vreme za „veliko spremanje“ i pripremu biljke za novu sezonu rasta. Prvi korak je da pažljivo pregledaš biljke i proceniš eventualna oštećenja nastala tokom zime.
Ukloni sve suve, smeđe ili oštećene delove biljke. Lagano orezivanje makazama pomoći će da se podstakne novi, zdrav rast i poboljša izgled biljke. Ako su neki delovi istrulili zbog prevelike vlage, obavezno ih ukloni u potpunosti, zahvatajući i mali deo zdravog tkiva kako bi se sprečilo širenje problema.
Nakon čišćenja, primetićeš da biljka počinje da pokazuje znake novog rasta – pojavljuju se novi, svetlozeleni izdanci. Ovo je znak da je biljka uspešno preživela zimu i da je spremna za novu sezonu. Proleće je takođe idealno vreme za popunjavanje eventualnih praznina koje su nastale tokom zime. Možeš posaditi nove biljke ili jednostavno uzeti reznice sa zdravih delova i zabosti ih u prazan prostor.
Sa početkom rasta, možeš nastaviti sa uobičajenim, veoma retkim zalivanjem, ali tek kada se zemljište dobro prosuši. Nema potrebe za žurbom, jer prolećne kiše obično obezbeđuju dovoljno vlage. Prolećna nega je jednostavna i uglavnom se svodi na čišćenje i posmatranje, omogućavajući biljci da se prirodno oporavi i započne svoj novi životni ciklus.
