Iako su azaleje uz pravilnu negu prilično otporne biljke, nisu imune na napade različitih bolesti i štetočina. Ovi problemi mogu značajno narušiti estetski izgled biljke, smanjiti cvetanje, a u težim slučajevima dovesti i do njenog propadanja. Ključ uspešne borbe leži u prevenciji i ranom prepoznavanju simptoma. Stvaranje optimalnih uslova za rast – pravilna sadnja, adekvatno zalivanje, dobra cirkulacija vazduha i izbalansirana ishrana – čini biljku snažnom i manje podložnom napadima. Redovan pregled biljaka omogućava nam da uočimo problem u začetku i reagujemo na vreme, pre nego što se on proširi i načini veću štetu. Poznavanje najčešćih bolesti i štetočina koje napadaju azaleje prvi je korak ka njihovoj efikasnoj kontroli.
Prevencija je uvek bolja od lečenja, a to naročito važi u zaštiti biljaka. Osnovna preventivna mera je kupovina zdravih i sertifikovanih sadnica iz pouzdanih rasadnika. Pre sadnje, dobro pregledajte biljku na prisustvo bilo kakvih pega, oštećenja ili insekata. Sadnja na odgovarajuće mesto, sa dobrom drenažom i cirkulacijom vazduha, značajno smanjuje rizik od pojave gljivičnih oboljenja koja se razvijaju u vlažnim i zagušljivim uslovima. Izbegavajte sadnju preblizu jedna drugoj kako biste osigurali protok vazduha između biljaka.
Pravilna nega jača imunitet biljke. Izbegavajte prekomerno zalivanje, jer vlažan supstrat pogoduje razvoju truleži korena. Prilikom zalivanja, trudite se da kvasite samo zemlju, a ne i listove, jer vlaga na lišću može podstaći razvoj gljivičnih infekcija poput pegavosti lista. Uklanjanje opalog lišća i drugih biljnih ostataka oko biljke je takođe važna sanitarna mera, jer se u njima mogu kriti spore gljivica i jaja štetočina koje tu prezimljavaju.
Redovno pregledanje biljaka, barem jednom nedeljno, od suštinskog je značaja. Obratite posebnu pažnju na naličje listova, gde se mnoge štetočine, poput crvenog pauka i lisnih vaši, najčešće kriju. Potražite bilo kakve promene u boji listova, pojavu pega, deformacije, paučine ili prisustvo samih insekata. Što pre uočite problem, lakše ćete ga rešiti, često i bez upotrebe hemijskih sredstava. Mehaničko uklanjanje štetočina ili zaraženih delova biljke može biti dovoljno ako se reaguje na vreme.
Gljivične bolesti
Jedna od najčešćih gljivičnih bolesti koja napada azaleje je pegavost lišća, uzrokovana različitim vrstama gljivica (Cercospora, Septoria). Simptomi se manifestuju kao okrugle ili nepravilne pege na listovima, koje mogu biti smeđe, crne ili ljubičaste boje, često sa tamnijim ivicama. U slučaju jake zaraze, listovi mogu požuteti i prevremeno opasti. Prevencija uključuje izbegavanje kvašenja lišća i obezbeđivanje dobre cirkulacije vazduha. Zaražene listove treba odmah ukloniti i uništiti, a u slučaju jačeg napada može biti potrebna primena fungicida na bazi bakra ili mankozeba.
Još članaka na ovu temu
Pepelnica je još jedna rasprostranjena bolest, prepoznatljiva po beloj, praškastoj prevlaci na površini listova, izdanaka i ponekad cvetova. Ova bolest se obično javlja u uslovima visoke vlažnosti vazduha i umerenih temperatura, posebno na biljkama koje rastu u senci i na mestima sa slabom ventilacijom. Zaraženi listovi se mogu deformisati i osušiti. Suzbijanje pepelnice uključuje uklanjanje zaraženih delova i primenu fungicida na bazi sumpora ili drugih specifičnih preparata. Poboljšanje cirkulacije vazduha orezivanjem je ključna preventivna mera.
Trulež korena i osnove stabla, najčešće uzrokovana gljivicom Phytophthora, predstavlja najopasniju bolest za azaleje. Obično je posledica loše drenaže i prekomernog zalivanja. Simptomi iznad zemlje su slični simptomima suše – biljka vene, listovi žute i opadaju, čak i kada je zemlja vlažna. Pregledom korena uočava se da je on postao mekan, taman i truo. Jednom kada bolest uznapreduje, biljku je teško spasiti. Prevencija je ključna: sadnja u dobro drenirano, kiselo zemljište i umereno zalivanje.
Zadebljanje i izobličenje listova i cvetova (Exobasidium vaccinii) je bolest koja se lako prepoznaje po mesnatim, bledozelenim ili ružičastim gukama koje se formiraju na mladim listovima i cvetovima. Kasnije, ove izrasline postaju prekrivene belom prevlakom spora. Iako izgleda alarmantno, ova bolest obično ne nanosi veliku štetu biljci. Najbolji način kontrole je ručno uklanjanje i uništavanje zaraženih delova pre nego što se na njima formira bela prevlaka spora, kako bi se sprečilo dalje širenje.
Štetočine
Lisne vaši su česte štetočine koje se hrane sišući sokove iz najmlađih i najnežnijih delova biljke, poput mladih izdanaka, pupoljaka i naličja listova. Njihov napad uzrokuje deformaciju i uvijanje listova, a mogu prenositi i virusne bolesti. Lisne vaši luče lepljivu supstancu poznatu kao „medna rosa“, na kojoj se može razviti crna čađava plesan. Kod manjih napada, mogu se isprati jakim mlazom vode ili ukloniti primenom insekticidnog sapuna. U težim slučajevima, koriste se sistemični insekticidi.
Još članaka na ovu temu
Crveni pauk je sićušna grinja, jedva vidljiva golim okom, koja takođe siše biljne sokove, obično sa naličja listova. Prvi simptomi su sitne žućkaste ili srebrnaste tačkice na licu lista. U slučaju jačeg napada, formira se fina paučina između listova i grana, a lišće postaje bronzano, suši se i opada. Crveni pauk se razvija u toplim i suvim uslovima, pa je održavanje visoke vlažnosti vazduha (orošavanjem) dobra preventivna mera. Za suzbijanje se koriste akaricidi.
Štitaste vaši i voštane vaši su insekti koji se pričvrste za grane i listove i hrane se biljnim sokovima. Prekriveni su voštanim štitom koji ih štiti od predatora i kontaktnih insekticida. Kao i lisne vaši, i one luče mednu rosu. Manji napadi se mogu rešiti mehaničkim skidanjem štetočina (npr. četkicom natopljenom u alkohol). Kod jačih napada, efikasna su ulja za prskanje (npr. mineralno ulje) koja guše štetočine, ili sistemični insekticidi koji se apsorbuju u biljku.
Azalejina stenica (Stephanitis pyrioides) je specifična štetočina koja se hrani na naličju listova, ostavljajući za sobom karakteristične crne tačkice (izmet). Kao posledica ishrane, na licu lista se pojavljuju bele ili srebrnaste pege, dajući mu išaran izgled. U slučaju jake infestacije, listovi mogu požuteti i opasti. Napad se suzbija primenom kontaktnih ili sistemičnih insekticida, pazeći da se dobro isprska naličje listova gde se stenice nalaze.
Fiziološki poremećaji
Fiziološki poremećaji nisu uzrokovani patogenima ili štetočinama, već nepovoljnim uslovima sredine. Najčešći problem je hloroza, odnosno žućenje listova usled nedostatka gvožđa. Ovo se dešava kada je pH vrednost zemljišta previsoka (alkalna), što blokira usvajanje gvožđa. Listovi postaju bledo zeleni do žuti, dok nervatura ostaje tamnozelena. Rešenje je u snižavanju pH vrednosti zemljišta primenom kiselih đubriva, malčiranjem borovim iglicama ili dodavanjem elementarnog sumpora, kao i folijarnom primenom gvožđe-helata za brze rezultate.
Opekotine od sunca se manifestuju kao smeđe, suve i spržene površine na listovima, posebno onima koji su najviše izloženi direktnom suncu. Ovo se dešava kada su azaleje posađene na previše osunčanim mestima, bez zaštite od jakog popodnevnog sunca. Prevencija je jedino rešenje – sadnja na polusenovitim ili senovitim lokacijama. Ako je biljka već posađena na nepovoljnom mestu, može se pokušati sa postavljanjem mreže za senčenje tokom najtoplijih letnjih meseci.
Oštećenja od mraza su česta pojava u hladnijim klimatskim područjima, posebno kod manje otpornih sorti. Mogu se manifestovati kao smeđe i sasušene ivice listova, ili kao potpuno izmrzavanje cvetnih pupoljaka i mladih izdanaka. Kasni prolećni mrazevi su posebno opasni jer mogu uništiti tek otvorene cvetove. Zaštita uključuje odabir sorti otpornih na mraz, izbegavanje sadnje u mrazištima (niskim delovima bašte gde se sakuplja hladan vazduh) i pokrivanje biljaka agrotekstilom tokom noći kada se najavi mraz.
Opadanje pupoljaka pre otvaranja može biti izazvano različitim faktorima stresa. Najčešći uzroci su nagle promene temperature, nedostatak vode tokom formiranja pupoljaka u kasno leto i jesen, ili prekomerno zalivanje tokom zime. Takođe, kasno đubrenje u jesen može izazvati ovaj problem. Da bi se ovo sprečilo, potrebno je obezbediti biljci stabilne uslove, redovno ali umereno zalivanje tokom cele godine i prestati sa đubrenjem na vreme.
Biološka i integrisana zaštita
Integrisana zaštita bilja predstavlja pristup koji kombinuje različite metode kontrole bolesti i štetočina, sa ciljem da se smanji upotreba hemijskih pesticida. Osnova ovog pristupa je jačanje zdravlja biljke i stvaranje nepovoljnih uslova za razvoj patogena. Ovo uključuje sve prethodno navedene preventivne mere, od odabira otpornih sorti do pravilne agrotehnike. Redovno praćenje stanja biljke omogućava primenu mera kontrole samo kada je to zaista neophodno.
Biološka kontrola podrazumeva korišćenje prirodnih neprijatelja za suzbijanje štetočina. Na primer, bubamare i njihove larve su veoma efikasni predatori lisnih vaši. Privlačenje ovih korisnih insekata u baštu sadnjom biljaka poput mirođije, hajdučke trave ili nevena može pomoći u održavanju populacije vaši pod kontrolom. Parazitske osice takođe polažu svoja jaja u lisne vaši, uništavajući ih iznutra. U staklenicima se mogu koristiti i predatorske grinje za kontrolu crvenog pauka.
Upotreba biopesticida je još jedna ekološki prihvatljiva opcija. To su preparati na bazi mikroorganizama (bakterija, gljivica), biljnih ekstrakata (npr. ulje nima) ili drugih prirodnih supstanci. Ulje nima, na primer, deluje kao insekticid, fungicid i repelent, efikasno je protiv širokog spektra štetočina i bolesti, a relativno je bezbedno za korisne insekte. Insekticidni sapuni su efikasni u suzbijanju insekata mekog tela kao što su lisne vaši i crveni pauk, delujući tako što rastvaraju njihov spoljašnji zaštitni sloj.
Hemijske pesticide treba koristiti samo kao krajnju meru, kada druge metode nisu dale rezultate i kada je šteta na biljci značajna. Prilikom upotrebe pesticida, neophodno je tačno identifikovati problem kako bi se odabrao pravi preparat (fungicid za gljivice, insekticid za insekte, akaricid za grinje). Uvek se treba striktno pridržavati uputstava proizvođača o doziranju, vremenu primene i merama opreza. Pravilnom i odgovornom primenom smanjuje se negativan uticaj na životnu sredinu i zdravlje ljudi.
