Obezbeđivanje odgovarajuće količine svetlosti je jedan od najvažnijih preduslova za uspešan uzgoj azurno plave komeline. Kao biljka koja potiče iz šumovitih područja, razvila je specifične adaptacije na uslove sa promenljivim intenzitetom svetlosti. Pravilan izbor mesta sadnje u odnosu na sunčevu svetlost direktno utiče na sve aspekte njenog razvoja, od bujnosti i boje lišća do najvažnije karakteristike – obilja i trajanja cvetanja. Razumevanje kako sunce utiče na ovu biljku pomoći će vam da joj pronađete savršeno mesto u bašti ili na balkonu, gde će pokazati svu svoju lepotu.
Idealni svetlosni uslovi
Azurno plava komelina je biljka koja najbolje uspeva u uslovima polusenke. To podrazumeva mesto koje je tokom dana delimično osunčano, a delimično u senci. Idealna pozicija bi bila ona koja dobija nekoliko sati blagog, jutarnjeg sunca, dok je tokom najtoplijeg dela dana, od podneva do kasnog popodneva, zaštićena od direktnih sunčevih zraka. Takve uslove najčešće pronalazimo na istočnoj strani kuće, ispod krošnji listopadnog drveća ili u senci viših biljaka.
Jutarnje sunce je manje intenzivno i pruža dovoljno svetlosne energije za proces fotosinteze, bez rizika od oštećenja nežnih listova. Fotosinteza je proces kojim biljka stvara hranu neophodnu za rast i cvetanje, pa je određena količina direktne svetlosti neophodna. Popodnevna senka štiti biljku od pregrevanja i prekomernog gubitka vode isparavanjem (transpiracijom), čime se smanjuje stres i sprečavaju ožegotine na lišću.
Ova biljka pokazuje izvesnu toleranciju i na potpunu senku, ali to često ide na uštrb cvetanja. U dubokoj senci, komelina će verovatno preživeti i razviti bujno, tamnozeleno lišće, ali će broj cvetova biti značajno manji ili će cvetanje potpuno izostati. Biljka će u takvim uslovima trošiti energiju na vegetativni rast, pokušavajući da se izduži i dosegne više svetlosti. Stoga, ako je cilj obilno cvetanje, potpuna senka nije preporučljiva.
S druge strane, izlaganje celodnevnom, jakom suncu, posebno na južnim ili zapadnim pozicijama, takođe nije idealno. Iako će biljka možda cvetati, direktno sunce će izazvati stres, listovi će postati bledi, žućkasti i mogu dobiti opekotine. Povećana je i potreba za vodom, pa će biljka zahtevati mnogo češće zalivanje kako bi preživela. U suštini, ključ uspeha je pronaći balans – dovoljno svetla za cvetanje, ali dovoljno senke za zaštitu.
Još članaka na ovu temu
Uticaj svetlosti na rast i cvetanje
Svetlost je pokretačka snaga rasta svake biljke. Intenzitet, trajanje i kvalitet svetlosti direktno utiču na brzinu fotosinteze. Kod komeline, optimalna količina svetlosti podstiče razvoj kompaktnog, žbunastog rasta sa zdravim, zelenim listovima. Kada biljka dobija dovoljno energije kroz fotosintezu, ona akumulira višak koji može da uloži u reproduktivne procese, odnosno u formiranje cvetnih pupoljaka. Zbog toga je svetlost direktno povezana sa obiljem cvetanja.
Karakteristični cvetovi azurno plave komeline otvaraju se rano ujutru, a venu već istog popodneva. Ovaj proces je takođe pod uticajem svetlosti i temperature. Cvetovi se otvaraju kao odgovor na jutarnju svetlost, privlačeći oprašivače tokom najaktivnijeg dela dana. Na mestima sa premalo svetlosti, ovaj ritam može biti poremećen, a cvetovi se mogu otvarati kasnije ili biti slabijeg intenziteta boje.
Nedostatak svetlosti, kao što je već pomenuto, dovodi do pojave koja se naziva etiolacija. Biljka postaje izdužena, sa dugim internodijama (razmakom između listova), a stabljike su slabe i krhke. Listovi su manji i bleđi nego obično, jer biljka smanjuje proizvodnju hlorofila. Ovakav rast je strategija preživljavanja kojom biljka pokušava da se probije do izvora svetlosti. Iako preživljava, estetski je neprivlačna i retko cveta.
Previše svetlosti, s druge strane, može izazvati fotooksidativni stres. Intenzivno zračenje, posebno UV zračenje, može oštetiti fotosintetički aparat u ćelijama lista. Biljka se brani tako što proizvodi manje hlorofila, što dovodi do žućenja ili izbeljivanja listova (fotoinhibicija). U ekstremnim slučajevima, tkivo lista izumire, stvarajući smeđe, suve mrlje, poznate kao ožegotine. Biljka je pod konstantnim stresom i njen rast je usporen.
Još članaka na ovu temu
Prilagođavanje biljke različitim uslovima
Azurno plava komelina pokazuje određeni stepen plastičnosti, odnosno sposobnosti da se prilagodi različitim svetlosnim uslovima, što je jedna od tajni njenog uspeha kao vrste. Biljka koja raste u senci razvijaće veće i tanje listove sa većom koncentracijom hlorofila kako bi maksimalno iskoristila dostupnu svetlost. Njen rast će biti više puzav i raširen.
Nasuprot tome, ista biljka koja raste na sunčanijem mestu imaće nešto manje, deblje listove, koji su često podignutiji u odnosu na stabljiku. Boja lišća može biti svetlije zelena. Ovakva morfologija pomaže biljci da smanji gubitak vode i zaštiti se od prekomernog zračenja. Biljka će biti kompaktnija i gušća, sa kraćim internodijama, i proizvodiće više cvetova, pod uslovom da ima dovoljno vode.
Ovu sposobnost prilagođavanja treba uzeti u obzir prilikom odabira mesta za sadnju. Ako primetite da vaša komelina u senci ne cveta, a zdravo izgleda, verovatno joj je potrebno samo malo više svetlosti. Pokušajte da je presadite na svetlije mesto ili da orežete grane okolnog drveća koje joj prave preveliku senku. Promena će često biti vidljiva već posle nekoliko nedelja.
Ako primetite da biljka na suncu pati, vene uprkos redovnom zalivanju i ima blede listove, jasno je da joj je sunce prejako. U tom slučaju, rešenje je presaditi je na zaštićenije mesto ili joj obezbediti veštačku senku tokom najtoplijeg dela dana, na primer, postavljanjem viših biljaka u saksijama ispred nje. Prilagođavanjem pozicije, omogućavate biljci da pronađe svoj „sweet spot“ i da napreduje.
Saveti za pozicioniranje u bašti i na balkonu
U bašti, idealna mesta za sadnju komeline su cvetne leje na istočnoj strani. Ovde će biljka uživati u jutarnjem suncu i biti zaštićena od popodnevnih vrućina. Takođe je odličan izbor za sadnju ispod visokog listopadnog drveća čija krošnja pruža šarenu, filtriranu svetlost tokom celog dana. Može se koristiti kao pokrivač tla u polusenovitim delovima ispod žbunja, gde će svojim cvetovima uneti boju u inače zelene površine.
Izbegavajte sadnju uz južne ili zapadne zidove koji akumuliraju toplotu i reflektuju svetlost, jer bi to bilo previše ekstremno za ovu biljku. Takođe, izbegavajte potpunu senku severnih zidova ako želite da vidite njene cvetove. Odlično se kombinuje sa drugim biljkama koje vole polusenku, kao što su hoste, astilbe, heuhere i paprati, stvarajući harmonične i teksturno bogate kompozicije.
Na balkonima i terasama, pozicioniranje saksija je ključno. Balkoni okrenuti ka istoku su apsolutno idealni. Severni balkoni mogu biti previše mračni, osim ako su veoma otvoreni i dobijaju dovoljno ambijentalne svetlosti. Južni i zapadni balkoni su najizazovniji; na njima komelinu treba smestiti tako da bude u senci zgrade, ograde ili drugih, viših biljaka tokom popodneva. Korišćenje svetlih saksija može pomoći u smanjenju pregrevanja korena.
Ukoliko gajite komelinu u visećim korpama, vodite računa o tome da su one često izloženije suncu i vetru. Postavite ih na mesto gde će biti zaštićene tokom najjačeg sunca. Redovno rotiranje saksija i visećih korpi je dobra praksa, jer osigurava da sve strane biljke dobiju podjednaku količinu svetlosti, što rezultira ravnomernijim i simetričnijim rastom. Pažljivim posmatranjem reakcije biljke, lako ćete pronaći savršeno mesto za nju.
