Iako se orezivanje u klasičnom smislu, kao kod voćaka ili vinove loze, ne primenjuje na beli luk, postoji jedna specifična pomotehnička mera koja se može smatrati vrstom orezivanja – uklanjanje cvetnog stabla. Ova praksa, poznata kao zakidanje ili dekapitacija, primenjuje se kod određenih sorti belog luka i ima za cilj da preusmeri energiju biljke sa razvoja cvetova i vazdušnih lukovica na rast glavice. Pravilno i pravovremeno izvođenje ove mere može značajno povećati prinos i poboljšati kvalitet glavica, te predstavlja važan deo agrotehnike u proizvodnji sorti sa tvrdim vratom.
Praksa uklanjanja cvetnog stabla odnosi se isključivo na sorte belog luka sa tvrdim vratom (eng. hardneck). Ove sorte, za razliku od sorti sa mekim vratom (softneck), u određenoj fazi razvoja formiraju čvrsto, centralno stablo koje izrasta iz sredine biljke. Na vrhu ovog stabla razvija se cvast, koja najčešće ne sadrži pravo seme, već sitne vegetativne pupoljke poznate kao vazdušne lukovice ili bulbile. Sorte sa mekim vratom, koje se češće gaje za komercijalnu proizvodnju zbog boljeg skladištenja, retko formiraju cvetno stablo u normalnim uslovima.
Fiziološka osnova za uklanjanje cvetnog stabla leži u principu raspodele resursa unutar biljke. Razvoj cvetnog stabla, cvetova i vazdušnih lukovica je energetski veoma zahtevan proces koji troši značajnu količinu hranljivih materija i vode. Ove resurse biljka stvara u listovima kroz proces fotosinteze. Ako se cvetno stablo ne ukloni, veliki deo stvorenih asimilata (šećera) biva transportovan naviše, ka cvetu, umesto naniže, ka glavici koja se u isto vreme razvija pod zemljom.
Uklanjanjem cvetnog stabla prekida se ovaj tok energije ka vrhu biljke. Kao rezultat, sav višak fotosintetskih produkata koji bi inače bio potrošen na generativni razvoj, preusmerava se u jedini preostali skladišni organ – glavicu. Ovo direktno dovodi do formiranja krupnijih i težih glavica, a brojna istraživanja i praktična iskustva pokazuju da ova mera može povećati prinos za 25 do 30%, pa čak i više, u zavisnosti od sorte i uslova gajenja.
Važno je razumeti da se ovde ne radi o orezivanju listova. Listovi su „fabrike“ hrane i njihovo uklanjanje bi imalo kontraproduktivan efekat, jer bi se smanjila fotosintetska površina i time i ukupna količina energije koju biljka može da proizvede. Predmet uklanjanja je isključivo cvetno stablo koje se pojavljuje u centru biljke i koje se jasno razlikuje od listova po svom okruglom, čvrstom obliku.
Još članaka na ovu temu
Fiziološki efekti zakidanja cvetova
Kada se cvetno stablo ukloni, u biljci dolazi do značajnih fizioloških promena. Pre svega, menja se hormonski status biljke. Cvetno stablo, kao centar generativnog razvoja, proizvodi određene hormone koji signaliziraju biljci da usmerava resurse ka vrhu. Njegovim uklanjanjem, dominaciju preuzimaju hormoni koji stimulišu rast skladišnih organa, u ovom slučaju glavice. Ovo rezultira intenzivnijim nagomilavanjem rezervnih materija u čenovima.
Pored povećanja veličine i težine glavice, zakidanje cvetnog stabla može uticati i na hemijski sastav čenova. Neka istraživanja sugerišu da glavice sa biljaka kojima je uklonjeno cvetno stablo mogu imati veći sadržaj suve materije i alicina, jedinjenja odgovornog za karakterističan ukus i lekovita svojstva belog luka. To znači da ova mera ne utiče samo na kvantitet, već potencijalno i na kvalitet finalnog proizvoda.
Uklanjanje cvetnog stabla takođe može doprineti ujednačenijem sazrevanju useva. Kada biljke ne troše energiju na razvoj cvetova, koji može varirati od biljke do biljke, proces sazrevanja glavica postaje sinhronizovaniji. To olakšava određivanje optimalnog trenutka za berbu i sam proces vađenja useva, jer je veći broj biljaka u istoj fazi zrelosti.
Iako je primarna korist povećanje prinosa glavica, ostavljanjem cvetnog stabla na manjem broju biljaka može se dobiti dragocen sadni materijal u vidu vazdušnih lukovica (bulbila). Iako je potrebno više godina da se iz njih razvije glavica pune veličine, ovaj metod je odličan za „čišćenje“ sadnog materijala od virusa i bolesti koje se prenose zemljištem. Stoga, proizvođači ponekad namerno ostavljaju deo cvetnih stabala u tu svrhu.
Još članaka na ovu temu
Optimalno vreme za intervenciju
Tajming je ključan za uspeh ove operacije. Cvetno stablo treba ukloniti dok je još mlado, meko i pre nego što se potpuno ispravi. Najbolji trenutak je kada stablo formira jedan ili dva zavoja, podsećajući na uvojak ili „svinjski repić“. U ovoj fazi, stablo je još uvek krto i lako se lomi ili seče, a biljka još nije uložila previše energije u njegov razvoj.
Ako se intervencija obavi prerano, dok je stablo još suviše malo i duboko među listovima, postoji rizik od oštećenja mladih listova, a može se desiti i da biljka pokuša da formira novo cvetno stablo. Sa druge strane, ako se čeka predugo, pa se stablo potpuno ispravi i počne da odrvenjava, biljka je već potrošila značajnu količinu energije. Iako i tada uklanjanje ima pozitivan efekat, on je manji nego da je mera obavljena u optimalnom roku.
Uklanjanje se može vršiti na više načina. Na manjim površinama, najčešće se radi ručno, jednostavnim lomljenjem ili otkidanjem stabla prstima. Potrebno je uhvatiti stablo što niže, blizu osnove listova, i oštrim pokretom ga prelomiti. Drugi način je korišćenje oštrog noža ili makaza, što obezbeđuje čist rez i smanjuje rizik od cepanja tkiva biljke.
Bez obzira na metod, važno je da se intervencija obavi po suvom vremenu. Rad u vlažnim uslovima može povećati rizik od širenja biljnih bolesti, jer rane nastale uklanjanjem stabla predstavljaju potencijalno ulazno mesto za patogene. Obavljanje posla sredinom dana, kada je rosa isparila, idealno je sa fitosanitarnog stanovišta.
Uticaj na prinos i kvalitet glavica
Glavni i najvidljiviji rezultat uklanjanja cvetnog stabla je značajno povećanje prinosa. Preusmeravanjem energije, biljka je u stanju da formira primetno veće i teže glavice. Povećanje mase glavice može se kretati u rasponu od 20% do čak 50% u nekim slučajevima, što ovu meru čini jednom od najisplativijih intervencija u proizvodnji sorti belog luka sa tvrdim vratom. Ovo je direktna konverzija energije koja bi bila utrošena na cvet u tržišni proizvod.
Pored ukupne mase, poboljšava se i kvalitet samih glavica. Glavice postaju zbijenije, čvršće, sa krupnijim čenovima. Ovo ne samo da povećava njihovu tržišnu vrednost, već može poboljšati i njihovu skladišnu sposobnost. Biljke koje nisu iscrpljene formiranjem cvetova i bulbila imaju više resursa da formiraju čvrste i zdrave ovojne listiće oko glavice, koji je štite tokom skladištenja.
Takođe, uklanjanje cvetnog stabla može uticati na dužinu skladištenja. Sorte sa tvrdim vratom se generalno kraće čuvaju od sorti sa mekim vratom. Međutim, uklanjanjem cvetnog stabla, glavice postaju kompaktnije i bolje sazrevaju, što može produžiti period njihovog čuvanja za nekoliko nedelja ili čak meseci, u zavisnosti od sorte i uslova skladištenja.
Ekonomski gledano, iako ova mera zahteva dodatni rad i vreme, dobitak kroz povećan prinos i kvalitet daleko premašuje troškove. Na većim površinama, ovo može predstavljati značajnu razliku u profitabilnosti proizvodnje. Proizvođači koji se bave uzgojem specijalizovanih, gurmanskih sorti belog luka sa tvrdim vratom, smatraju ovu praksu standardnim i nezaobilaznim delom tehnologije proizvodnje.
Orezivanje listova i potencijalni rizici
Orezivanje ili skraćivanje listova belog luka se generalno ne preporučuje i smatra se štetnom praksom. Listovi su primarni organ za fotosintezu, gde se stvara energija neophodna za rast cele biljke, uključujući i glavicu. Svako uklanjanje lisne površine direktno smanjuje fotosintetski kapacitet biljke i, posledično, smanjuje prinos. Što je veća i zdravija lisna masa, to je veći potencijal za formiranje krupne glavice.
Ponekad se u praksi može videti vezivanje ili gaženje listova nekoliko nedelja pre berbe, sa pogrešnim uverenjem da će to podstaći rast glavice. Ova praksa je ne samo beskorisna, već i štetna. Lomljenjem i oštećivanjem listova prekida se transport hranljivih materija iz listova ka glavici, čime se zapravo zaustavlja njen dalji rast. Proces sazrevanja treba da se odvija prirodno, postepenim povlačenjem asimilata iz listova koji pri tom žute i suše se.
Jedini scenario u kojem je opravdano uklanjanje listova jeste u slučaju sanitarne mere. Ukoliko su donji listovi snažno zaraženi nekom bolešću, kao što je plamenjača ili rđa, njihovo pažljivo uklanjanje i iznošenje sa parcele može pomoći u sprečavanju daljeg širenja zaraze na zdrave, gornje listove. Međutim, ovo treba raditi oprezno, samo kada je neophodno i uz minimalno oštećenje zdravog tkiva.
Treba praviti jasnu razliku između uklanjanja cvetnog stabla, što je korisna i preporučljiva mera kod određenih sorti, i orezivanja listova, što je štetna praksa. Razumevanje funkcije svakog dela biljke je ključno za primenu pravilne agrotehnike. Očuvanje zdrave i funkcionalne lisne mase što je duže moguće tokom vegetacije je osnovni preduslov za postizanje visokog prinosa i dobrog kvaliteta belog luka.
