Share

Orezivanje i skraćivanje trnjine

Linden · 29.03.2025.

Orezivanje trnjine je jedna od najvažnijih agrotehničkih mera koja direktno utiče na zdravlje, bujnost, oblik i, što je najvažnije, rodnost ovog grma. Iako trnjina može rasti i bez ikakve rezidbe, formirajući guste i neprohodne živice, takva biljka brzo postaje zapuštena, sa mnogo suvih i isprepletenih grana, a plodonošenje se svodi samo na osunčane, periferne delove. Pravilnim i redovnim orezivanjem uspostavlja se ravnoteža između vegetativnog rasta i generativnog razvoja, podmlađuje se rodno drvo, kontroliše se veličina i oblik grma, te se stvaraju optimalni uslovi za kvalitetan i redovan prinos. Savladavanje osnovnih principa i tehnika rezidbe omogućava svakom baštovanu da od svog grma trnjine stvori ne samo koristan, već i estetski privlačan element vrta.

Osnovni ciljevi orezivanja trnjine su višestruki. Prvo, formiranje uzgojnog oblika u prvim godinama nakon sadnje, čime se postavlja osnova za buduću strukturu krošnje. Drugo, održavanje te strukture kroz redovnu rezidbu na rod, kojom se uklanjaju stare i iscrpljene grane, a podstiče rast novih, rodnih izdanaka. Treće, proređivanjem krošnje obezbeđuje se bolja osvetljenost i provetrenost svih delova grma, što je ključna preventivna mera protiv bolesti. Na kraju, orezivanjem se kontroliše veličina grma, što olakšava berbu i druge mere nege, i uklanjaju se svi oštećeni, bolesni i suvi delovi, čime se održava opšta higijena i vitalnost biljke.

Vreme orezivanja zavisi od cilja koji se želi postići. Glavna, takozvana zimska rezidba, obavlja se u periodu mirovanja vegetacije, od opadanja lišća u jesen do početka kretanja sokova u rano proleće. Najidealnije vreme je kraj zime (februar, početak marta), kada je prošla opasnost od ekstremno niskih temperatura koje bi mogle oštetiti rezove, a pre bubrenja pupoljaka. U ovom periodu se izvode najznačajniji zahvati, kao što su proređivanje, skraćivanje i uklanjanje većih grana. Letnja rezidba, poznata i kao zelena rezidba, obavlja se tokom vegetacije i ima dopunski karakter, a služi za uklanjanje vodopija i korekciju rasta.

Za orezivanje je neophodno koristiti kvalitetan, oštar i čist alat. Oštre makaze i testere prave glatke rezove koji brže zarastaju i smanjuju rizik od infekcije. Pre i posle orezivanja svake biljke, a posebno ako se uklanjaju bolesne grane, alat treba dezinfikovati alkoholom ili drugim dezinfekcionim sredstvom kako bi se sprečilo prenošenje bolesti. Pravilna tehnika reza je takođe važna. Rez treba da bude blago iskošen, na oko 5-10 mm iznad pupoljka koji je okrenut ka spolja, kako bi se podstakao rast grane u željenom pravcu i sprečilo zagušivanje krošnje.

Rezidba za formiranje uzgojnog oblika

U prve dve do tri godine nakon sadnje, cilj rezidbe je formiranje osnovne strukture, odnosno skeleta krošnje. Najčešće preporučivan i najpogodniji uzgojni oblik za trnjinu je vaza ili pehar. Ovaj oblik nema centralnu vodilicu (produžnicu stabla), već se sastoji od 3 do 4 dobro raspoređene osnovne (skeletne) grane koje izbijaju iz debla na visini od oko 40-60 cm i šire se pod uglom, ostavljajući sredinu krošnje otvorenom. Ovakva struktura omogućava odličnu osvetljenost i provetrenost svih delova biljke.

Nakon sadnje, sadnicu treba skratiti na visinu od oko 60-80 cm. Tokom prve vegetacije, iz vršnog dela sadnice će se razviti više mladara. Na proleće druge godine, odabiraju se 3-4 najsnažnija i najbolje raspoređena mladara koji će postati buduće skeletne grane. Važno je da oni ne izbijaju iz iste tačke, već da budu spiralno raspoređeni oko stabla kako bi veza sa deblom bila čvršća. Svi ostali mladari, kao i oni koji rastu prenisko, u potpunosti se uklanjaju do osnove.

Odabrane skeletne grane se zatim skraćuju za otprilike jednu trećinu do polovinu svoje dužine, i to na pupoljak koji je okrenut ka spolja. Ovo skraćivanje podstiče grananje i jačanje ovih osnovnih grana. Tokom druge vegetacije, na svakoj od skeletnih grana će se razviti novi mladari. Na proleće treće godine, postupak se ponavlja. Na svakoj osnovnoj grani se odabiraju dve dobro razvijene bočne grane (jedna spoljna i jedna unutrašnja, ali ne previše usmerena ka centru), a ostale se proređuju.

Ovim postupkom se tokom prve tri godine postavlja čvrsta i dobro strukturirana osnova grma. Nakon treće godine, formiranje uzgojnog oblika je uglavnom završeno i prelazi se na rezidbu za održavanje i rodnost. Važno je biti dosledan i strpljiv, jer će pravilno formiran grm u mladosti zahtevati mnogo manje korektivne rezidbe u kasnijim godinama i biće znatno zdraviji i produktivniji.

Rezidba odraslih grmova na rod

Kada je grm formiran, prelazi se na redovnu godišnju rezidbu čiji je cilj održavanje ravnoteže između rasta i rodnosti, kao i podmlađivanje rodnog drveta. Trnjina pretežno rađa na kratkim rodnim grančicama koje se formiraju na dvogodišnjem i starijem drvetu. Međutim, sa starenjem, ove grančice postaju manje produktivne. Cilj rezidbe je da se stalno podstiče rast novih, mladih izdanaka koji će zameniti stare i osigurati kontinuirano plodonošenje.

Rezidba odraslog grma započinje uklanjanjem svih suvih, polomljenih i bolesnih grana. Zatim se pristupa proređivanju krošnje. Uklanjaju se sve grane koje rastu ka unutrašnjosti krošnje, one koje se ukrštaju i taru jedna o drugu, kao i grane koje su previše guste i međusobno konkurišu za svetlost i prostor. Treba težiti tome da se održi otvorena struktura krošnje, formirana u prethodnim godinama.

Nakon proređivanja, vrši se podmlađivanje rodnog drveta. To podrazumeva selektivno uklanjanje starijih, iscrpljenih grana koje su donele rod prethodnih godina. One se prepoznaju po tamnijoj kori, slabijem prirastu i manjem broju cvetnih pupoljaka. Ove grane se seku do osnove ili se prevode na neku mlađu, vitalniju bočnu granu. Na ovaj način se oslobađa prostor i stimuliše rast novih, snažnih letorasta koji će doneti rod u narednim sezonama.

Na kraju, vrši se skraćivanje preostalih grana, ako je to potrebno. Jednogodišnji izdanci se mogu blago skratiti kako bi se podstaklo njihovo grananje i formiranje rodnih pupoljaka u njihovoj osnovi. Međutim, sa skraćivanjem ne treba preterivati, jer prejaka rezidba može izazvati previše bujan vegetativni rast na uštrb rodnosti. Generalno pravilo je da se godišnje iz krošnje ukloni oko 20-30% ukupne mase grana.

Letnja (zelena) rezidba

Letnja rezidba se obavlja tokom vegetacije, obično krajem maja i u junu, i ima korektivni i dopunski karakter u odnosu na zimsku rezidbu. Glavni cilj letnje rezidbe je uklanjanje vodopija. Vodopije su snažni, vertikalni, nerodni izdanci koji izbijaju iz starijih grana, posebno nakon jače zimske rezidbe. One crpe veliku količinu hranljivih materija i vode, rastu veoma brzo i zasenjuju unutrašnjost krošnje i plodove, a ne donose rod.

Vodopije treba ukloniti čim se pojave, dok su još mlade i zeljaste, jer se tada najlakše mogu odlomiti rukom (pincirati). Ako su već odrvenele, uklanjaju se makazama do osnove, pazeći da se ne ošteti grana iz koje izbijaju. Redovnim uklanjanjem vodopija, energija biljke se preusmerava na rast plodova i formiranje cvetnih pupoljaka za narednu godinu, a istovremeno se održava dobra osvetljenost krošnje.

Pored uklanjanja vodopija, tokom leta se može izvršiti i proređivanje suvišnih mladara. Ako na nekom delu krošnje izraste previše gustih i konkurentnih mladih izdanaka, najslabiji od njih se mogu ukloniti. Na taj način se poboljšava kvalitet preostalih izdanaka i smanjuje potreba za jačim proređivanjem tokom zimske rezidbe. Ovo je posebno važno kod mladih biljaka u fazi formiranja.

Takođe, letnja rezidba može uključivati i skraćivanje (pinciranje) vrhova prebujnih mladih letorasta. Time se privremeno zaustavlja njihov rast u dužinu i podstiče se razvoj bočnih grančica i cvetnih pupoljaka. Ova mera se primenjuje pažljivo i samo tamo gde je zaista potrebna, kako se ne bi previše narušio prirodni rast biljke. Generalno, letnja rezidba treba da bude umerena i da se svodi samo na neophodne intervencije.

Specifičnosti rezidbe i česte greške

Jedna od specifičnosti trnjine je njena sklonost ka stvaranju brojnih korenovih izdanaka. Ovi izdanci se moraju redovno i temeljno uklanjati tokom cele godine, jer iscrpljuju matičnu biljku i mogu dovesti do nekontrolisanog širenja. Izdanke treba seći što bliže glavnom korenu, najbolje oštrim ašovom, a ne samo kositi, jer to samo podstiče njihovo jače bokorenje. Kontrola izdanaka je jednako važan deo orezivanja kao i rezidba krošnje.

Česta greška koju početnici prave jeste previše jaka ili, suprotno, previše slaba rezidba. Prejaka rezidba, kojom se uklanja veliki deo lisne mase, izaziva stres kod biljke i podstiče preterani vegetativni rast (pojavu brojnih vodopija) na račun plodonošenja. Sa druge strane, nedovoljna ili nikakva rezidba dovodi do zagušivanja krošnje, smanjenja kvaliteta i količine plodova, i pojave bolesti. Ključ je u umerenosti i redovnosti.

Ostavljanje patrljaka prilikom sečenja grana je takođe česta greška. Patrljak je deo grane koji ostaje iznad reza i on se suši, teško zarasta i predstavlja idealno mesto za prodor patogena. Rez uvek treba praviti blizu osnove grane ili iznad pupoljka, bez ostavljanja patrljaka. Kod uklanjanja debljih grana, rez treba da bude gladak, a veće rane (prečnika preko 2-3 cm) preporučljivo je premazati kalemarskim voskom kako bi se zaštitile od isušivanja i infekcija.

Zanemarivanje alata je još jedna greška. Tupim i prljavim alatom se gnječi tkivo umesto da se seče, što stvara rane koje teško zarastaju i podložne su infekcijama. Takođe, nedezenfikovanim alatom se lako mogu preneti bolesti sa jedne biljke na drugu. Ulaganje u kvalitetan alat i njegovo redovno održavanje (oštrenje i dezinfekcija) je osnovni preduslov za pravilnu i bezbednu rezidbu.

Možda ti se i ovo dopadne