Orezivanje i skraćivanje bele imele predstavljaju najvažniju i najčešće primenjivanu meru za kontrolu njenog rasta i smanjenje negativnog uticaja na drvo domaćina. Pošto je imela fizički srasla sa granom, njeno upravljanje zahteva hirurški precizan pristup. Cilj orezivanja može biti različit: od potpunog uklanjanja radi zaštite vitalnosti drveta, preko smanjenja mase grma kako bi se rasteretila grana, do estetskog oblikovanja u parkovima i vrtovima. Pravilna tehnika i odabir pravog vremena za ovu operaciju ključni su za postizanje željenih rezultata i minimiziranje štete po drvo domaćina. Važno je razumeti da jednostavno otkidanje grma nije trajno rešenje, jer će se imela obnoviti iz dela koji ostaje unutar grane.
Orezivanje bele imele je pre svega fitosanitarna mera. Kada populacija imele postane prevelika, ona može ozbiljno ugroziti zdravlje drveta crpljenjem prevelike količine vode i minerala. U takvim situacijama, orezivanje je neophodno kako bi se smanjio stres kojem je izloženo drvo. Smanjenjem ukupne mase imele, direktno se smanjuje i količina resursa koju ona oduzima, što drvetu daje priliku da se oporavi, povrati vitalnost i ojača svoj imuni sistem.
Drugi važan razlog za orezivanje je prevencija mehaničkih oštećenja. Veliki i teški grmovi imele, posebno kada su natopljeni kišom ili prekriveni snegom, predstavljaju ogroman teret za grane domaćina. Pod tom težinom, grane se mogu saviti i slomiti, što stvara velike rane na drvetu i narušava njegovu strukturu. Redovnim skraćivanjem i proređivanjem grmova imele, ovaj rizik se značajno smanjuje, čuvajući integritet i statiku krošnje drveta.
Orezivanje takođe ima ulogu u sprečavanju daljeg širenja imele. Uklanjanjem grmova pre nego što formiraju zrele bobice, prekida se njen reproduktivni ciklus. Na taj način se smanjuje količina semena dostupnog pticama, što ograničava njeno širenje na susedna, zdrava stabla. Ova mera je posebno važna u voćnjacima i rasadnicima, gde je cilj sprečiti svaku novu zarazu i očuvati zdravlje celokupnog zasada.
Na kraju, orezivanje može imati i estetsku funkciju, posebno kod ukrasnog drveća u parkovima i privatnim vrtovima. Ponekad se imela ostavlja u malom broju radi svog dekorativnog izgleda, ali se njen oblik i veličina kontrolišu orezivanjem kako se ne bi narušila forma krošnje drveta. U ovom slučaju, orezivanje je alat za postizanje željene vizuelne harmonije između imele i njenog domaćina.
Još članaka na ovu temu
Razlozi za orezivanje imele
Postoji nekoliko ključnih razloga zbog kojih se pristupa orezivanju bele imele, a svi su usmereni na očuvanje zdravlja i dugovečnosti drveta domaćina. Primarni razlog je smanjenje parazitskog opterećenja. Svaki grm imele deluje kao „slavina“ koja neprestano crpi vodu i minerale. Kada se broj tih „slavina“ previše poveća, drvo počinje da pati od hroničnog nedostatka resursa, što se manifestuje slabijim rastom, žutilom lišća i smanjenom otpornošću na druge bolesti i štetočine. Orezivanjem se ovo opterećenje smanjuje na podnošljiv nivo.
Drugi razlog je strukturalna bezbednost. Kao što je već pomenuto, težina grmova imele, naročito tokom zime, predstavlja ozbiljnu pretnju za stabilnost grana. Lom grana ne samo da stvara estetski problem, već otvara i velike rane koje su podložne infekcijama gljivicama truležnicama. Ove gljivice mogu prodreti duboko u drvo i izazvati truljenje koje kompromituje celo stablo. Preventivnim orezivanjem imele čuva se zdravlje i sigurnost drveta, ali i ljudi i imovine ispod njega.
Sprečavanje slabljenja i sušenja grana je treći važan razlog. Imela crpi resurse iz provodnih sudova grane. Ako je grm prevelik, on može preusmeriti gotovo svu vodu i hraniva, ostavljajući deo grane iza sebe „gladnim“ i „žednim“. To dovodi do postepenog sušenja i odumiranja tog dela grane. Uklanjanjem ili smanjenjem imele, omogućava se normalan protok sokova i oporavak ugrožene grane, pod uslovom da nije prekasno.
Konačno, orezivanje se sprovodi i radi kontrole širenja. Svaki grm imele je potencijalni izvor hiljada semenki koje ptice mogu razneti po okolini. U kultivisanim sredinama kao što su voćnjaci, parkovi ili drvoredi, nekontrolisano širenje imele je nepoželjno. Redovno orezivanje, posebno pre formiranja bobica, najefikasniji je način da se populacija imele zadrži u prihvatljivim granicama i spreči njeno širenje na vredna i osetljiva stabla.
Još članaka na ovu temu
Optimalno vreme za orezivanje
Odabir pravog vremena za orezivanje bele imele ključan je za efikasnost zahvata i za zdravlje drveta domaćina. Najbolji period za ovu operaciju je tokom perioda mirovanja drveta, odnosno kasna jesen i zima, od novembra do početka marta. U ovom periodu, listopadno drveće je bez lišća, što omogućava odličnu preglednost krošnje. Grmovi imele su tada najuočljiviji, pa je lako identifikovati sve zaražene grane i proceniti obim intervencije.
Rad u periodu mirovanja ima i druge prednosti. Pošto drvo nije u fazi aktivnog rasta, pravljenje rezova izaziva manji stres. Rane od rezova su manje podložne curenju sokova, a rizik od infekcije patogenima je znatno manji jer su i oni uglavnom neaktivni na niskim temperaturama. Orezivanje u ovom periodu takođe omogućava da se uklone grmovi pre nego što njihove bobice u potpunosti sazru i postanu privlačne pticama, čime se direktno utiče na sprečavanje širenja.
Prolećno i letnje orezivanje generalno treba izbegavati. U proleće, drvo započinje intenzivan protok sokova i formiranje novih listova i cvetova, i svaki rez predstavlja veliki stres i gubitak energije. Leti, visoke temperature i vlažnost pogoduju razvoju bolesti, a sveže rane su idealno mesto za infekciju. Letnje orezivanje se primenjuje samo u hitnim slučajevima, na primer, ako se grana pod teretom imele opasno nagnula i preti da pukne.
Iako je zima idealan period, treba izbegavati rad po ekstremno niskim temperaturama (ispod -5°C). Smrznute grane su veoma krte i mogu se lako oštetiti ili nepravilno slomiti prilikom rezanja. Najbolje je izabrati suv, miran zimski dan sa umerenom temperaturom. Pravilnim planiranjem i izvođenjem orezivanja u optimalnom roku, osigurava se najbolji mogući ishod i za drvo i za onoga ko izvodi radove.
Tehnike pravilnog uklanjanja
Postoje dve osnovne tehnike za uklanjanje bele imele, a izbor zavisi od toga gde se ona nalazi i koliki je stepen zaraze. Prva i najefikasnija metoda je potpuno uklanjanje zaražene grane. Ovaj pristup garantuje stopostotno uklanjanje imele, uključujući i njen unutrašnji deo (haustorijum), čime se sprečava njeno ponovno izbijanje. Rez se pravi na zdravoj osnovi grane, neposredno uz stablo ili jaču, noseću granu. Važno je koristiti oštru testeru ili makaze i napraviti čist, gladak rez.
Ova metoda je, međutim, primenjiva samo ako imela raste na manjim, potrošnim granama čije uklanjanje neće narušiti izgled i statiku krošnje. Nikada ne treba uklanjati glavne, skeletne grane samo zbog prisustva imele, jer bi to nanelo veću štetu drvetu nego sama imela. Pre svakog reza, potrebno je dobro proceniti posledice koje će on imati na celokupnu strukturu drveta.
Druga tehnika, koja se primenjuje kada imela raste na deblu ili glavnim granama, jeste orezivanje samog grma imele. Grm treba odseći što je moguće bliže kori drveta, idealno u ravni sa njom. Ovim se uklanja celokupna nadzemna masa imele koja troši vodu i hraniva. Međutim, važno je znati da haustorijum ostaje živ unutar drveta i da će iz njega, nakon jedne do tri godine, izbiti novi izdanci imele. Zato je ovo privremena mera koju je potrebno periodično ponavljati.
Bez obzira na tehniku, važno je koristiti odgovarajući i dezinfikovan alat. Za tanje grane dovoljne su voćarske makaze, dok je za deblje neophodna testera. Nakon svakog stabla, a posebno ako se sumnja na prisustvo drugih bolesti, alat treba dezinfikovati alkoholom ili drugim sredstvom kako bi se sprečilo prenošenje patogena. Pravilna tehnika je garancija uspešne i bezbedne intervencije.
Uticaj orezivanja na zdravlje domaćina
Pravilno izvedeno orezivanje imele ima izuzetno pozitivan uticaj na zdravlje drveta domaćina. Uklanjanjem parazitske mase, drvo se trenutno oslobađa velikog tereta. Više vode i hranljivih materija postaje dostupno za njegove sopstvene potrebe – rast lišća, grana, cvetova i plodova. Već u prvoj vegetacionoj sezoni nakon temeljnijeg čišćenja, može se primetiti poboljšanje: lišće postaje krupnije i zelenije, a godišnji prirast izdanaka je veći.
Smanjenje stresa kojem je drvo izloženo jača i njegovu opštu otpornost. Vitalnije drvo se lakše brani od napada sekundarnih štetočina i bolesti. Oporavak imunog sistema drveta je jedna od najvažnijih dugoročnih koristi orezivanja imele. Drvo koje je oslobođeno hroničnog iscrpljivanja ima više energije da zaleči rane, odbije napade insekata i bori se protiv gljivičnih infekcija.
Međutim, nepravilno orezivanje može imati i negativne posledice. Pravljenje velikih, nepravilnih rezova ili ostavljanje „patrljaka“ (kratkih delova grane koji vire) stvara ulazna vrata za patogene. Zato je ključno praviti rezove na pravom mestu, obično neposredno ispred granenog prstena, kako bi drvo moglo efikasno da formira kalus i zatvori ranu. Preveliki rezovi, nastali uklanjanjem debelih grana, teško zarastaju i mogu postati žarište truljenja.
Takođe, previše radikalno orezivanje, kojim se odjednom uklanja veliki deo krošnje, može izazvati šok za drvo. Zato je, kod jakih infestacija na osetljivim stablima, ponekad bolje pristupiti postepenom uklanjanju imele tokom dve do tri godine. Umeren i promišljen pristup uvek daje bolje rezultate i osigurava da orezivanje bude mera lečenja, a ne dodatnog stresa za drvo domaćina.
Oporavak drveta nakon uklanjanja imele
Nakon što se imela ukloni, drvo domaćin započinje proces oporavka, koji može trajati od jedne do nekoliko vegetacionih sezona, u zavisnosti od prethodnog stepena oštećenja i opšte vitalnosti drveta. Prvi znaci oporavka vidljivi su već u naredno proleće. Na mestima gde je imela crpila resurse, sada se može pojaviti bujniji rast novih izdanaka, jer su hranljive materije ponovo dostupne granama drveta.
Briga o drvetu nakon orezivanja može značajno ubrzati njegov oporavak. Pre svega, važno je osigurati da drvo ima dovoljno vode, posebno tokom prvog proleća i leta nakon intervencije. Dodatno zalivanje tokom sušnih perioda pomoći će drvetu da nadoknadi izgubljenu energiju i brže formira novo lišće i grane. Malčiranje oko osnove stabla takođe pomaže u očuvanju vlage i poboljšanju kvaliteta zemljišta.
Prihrana može biti od velike pomoći, naročito ako je drvo pokazivalo znake nutritivnog deficita. Primena izbalansiranog, sporo otpuštajućeg đubriva u proleće pružiće drvetu neophodne elemente za intenzivan rast i oporavak. Organska đubriva, poput komposta, su posebno korisna jer, osim hraniva, poboljšavaju i strukturu zemljišta. Treba izbegavati prekomerno đubrenje azotom, jer ono može podstaći previše bujan, ali slab rast.
Potrebno je i redovno pratiti mesta na kojima je imela uklonjena, posebno ako je primenjena metoda orezivanja samog grma. Pojava novih izdanaka imele iz zaostalog haustorijuma je očekivana. Te mlade izdanke treba redovno uklanjati, najbolje ručno dok su još mali, kako bi se sprečilo ponovno formiranje velikog grma. Doslednošću u održavanju i pružanjem podrške drvetu, osigurava se njegov potpun i trajan oporavak.
