Sadnja i razmnožavanje žednjaka, poznatog kao Sedum acre, izuzetno su jednostavni procesi, što ovu biljku čini omiljenom među vrtlarima svih razina iskustva. Njegova nevjerojatna sposobnost ukorjenjivanja iz gotovo svakog vegetativnog dijela omogućuje brzo i lako širenje, bilo da želite stvoriti gusti zeleni tepih, popuniti pukotine u suhozidu ili jednostavno dobiti nove biljke za druge dijelove vrta. Za uspješnu sadnju ključno je odabrati sunčano mjesto s dobro dreniranim, siromašnim tlom, oponašajući tako prirodne uvjete u kojima ova biljka najbolje uspijeva. Razumijevanje osnovnih tehnika sadnje i različitih metoda razmnožavanja osigurat će vam bujan i zdrav nasad koji će zahtijevati minimalnu brigu u godinama koje dolaze.
Priprema tla za sadnju
Adekvatna priprema tla temelj je za uspostavljanje zdravog i dugovječnog nasada žednjaka. Iako je ova biljka poznata po svojoj skromnosti i sposobnosti da raste na siromašnim tlima, početna priprema može značajno ubrzati njezino ukorjenjivanje i širenje. Najvažniji korak je osigurati besprijekornu drenažu, jer je žednjak izrazito osjetljiv na stajaću vodu. Ako je tlo u vašem vrtu teško i glinasto, neophodno ga je poboljšati dodavanjem krupnog pijeska, sitnog šljunka ili perlita kako bi se povećala njegova propusnost i spriječilo zadržavanje vlage oko korijena.
Prije same sadnje, potrebno je temeljito očistiti odabrano područje od svih korova i njihovog korijenja. Korovi mogu konkurirati mladim biljkama žednjaka za svjetlost, vodu i hranjive tvari, usporavajući njihov rast i razvoj. Nakon što je tlo očišćeno, preporučuje se lagano ga prekopati ili prorahliti do dubine od desetak centimetara kako bi se razbila eventualna pokorica i omogućilo lakše prodiranje korijena. Ovo je jedini put kada je potrebno obrađivati tlo, jer se kasnije, kada se žednjak raširi, to više ne preporučuje zbog njegovog plitkog korijenskog sustava.
Za razliku od mnogih drugih vrtnih biljaka, žednjak ne zahtijeva obogaćivanje tla kompostom ili gnojivima. Dapače, previše hranjivih tvari može rezultirati slabim, izduženim rastom i smanjenom otpornošću na bolesti. Ako sadite na izrazito siromašnom, kamenitom tlu, dodavanje vrlo male količine zrelog komposta može pomoći u početnoj fazi, ali to nije nužno. Cilj je stvoriti uvjete koji su što sličniji njegovom prirodnom staništu, a to su najčešće sunčane, suhe i kamenite padine.
Ako sadite na kosini ili povišenoj gredici, priprema je jednostavnija jer takvi položaji prirodno osiguravaju dobru drenažu. Kod sadnje u pukotine zidova ili između kamenih ploča, važno je osigurati da u tim prostorima ima dovoljno supstrata (mješavine zemlje i pijeska) kako bi se biljka mogla ukorijeniti. Bez obzira na lokaciju, ključno je zapamtiti da je za žednjak manje uvijek više – manje vode, manje hranjivih tvari i manje brige često rezultira najljepšim i najzdravijim biljkama.
Postupak sadnje
Sam postupak sadnje žednjaka, bilo da se radi o biljkama kupljenim u teglicama ili onima dobivenim razmnožavanjem, iznimno je jednostavan. Najbolje vrijeme za sadnju je u proljeće ili ranu jesen, kako bi se biljkama dalo dovoljno vremena da se ukorijene prije ljetnih vrućina ili zimskih hladnoća. Prilikom sadnje kupljenih sadnica, potrebno je iskopati rupu koja je tek nešto šira i dublja od posude u kojoj se biljka nalazi. Pažljivo izvadite biljku iz posude, pazeći da ne oštetite korijenovu balu, i postavite je u rupu tako da gornji dio korijenove bale bude u ravnini s okolnim tlom.
Nakon postavljanja biljke u rupu, lagano je zatrpajte pripremljenom mješavinom zemlje, pazeći da ne ostanu zračni džepovi oko korijena. Nježno pritisnite tlo oko biljke kako biste osigurali dobar kontakt između korijena i tla. Ako sadite više biljaka kako biste formirali pokrivač tla, preporučeni razmak sadnje je između 15 i 30 centimetara. Iako se to u početku može činiti kao velik razmak, žednjak se brzo širi i uskoro će popuniti sav prazan prostor, stvarajući gusti, neprekinuti tepih.
Odmah nakon sadnje, biljke je potrebno temeljito zaliti. Ovo prvo zalijevanje je ključno jer pomaže tlu da se slegne oko korijena i eliminira zračne džepove, osiguravajući biljci dobar start. Nakon toga, zalijevanje treba biti umjereno; u prvih nekoliko tjedana dok se biljka ne ukorijeni, tlo treba održavati lagano vlažnim, ali nikako mokrim. Jednom kada se biljka primi i počne pokazivati znakove novog rasta, učestalost zalijevanja se drastično smanjuje, u skladu s njenim prirodnim potrebama.
Jedna od prednosti žednjaka je što se njegovi odlomljeni komadići vrlo lako ukorjenjuju. Prilikom rukovanja biljkama, često se dogodi da se odlomi pokoja grančica. Nemojte ih bacati, već ih jednostavno položite na površinu tla ili lagano utisnite u zemlju na željenom mjestu. Velika je vjerojatnost da će se i ti mali fragmenti ukorijeniti i izrasti u nove biljke, što dodatno ubrzava proces formiranja pokrivača tla i čini sadnju još jednostavnijom i isplativijom.
Razmnožavanje reznicama
Razmnožavanje žednjaka reznicama stabljike najpopularnija je, najbrža i najučinkovitija metoda za dobivanje velikog broja novih biljaka. Ovaj postupak je toliko jednostavan da se može provoditi tijekom cijele vegetacijske sezone, od proljeća do jeseni, s gotovo stopostotnim uspjehom. Dovoljno je od zdrave i bujne matične biljke odrezati ili čak otkinuti nekoliko izdanaka dužine 5 do 10 centimetara. Reznice se mogu uzeti s bilo kojeg dijela biljke, a najbolje je koristiti oštre škare ili nož kako bi rez bio čist.
Nakon što ste pripremili reznice, donjih nekoliko listića s dna stabljike treba ukloniti kako bi se oslobodio dio stabljike koji će ići u zemlju. Iako nije nužno, donji dio reznice možete ostaviti dan ili dva na sjenovitom i prozračnom mjestu da se rez osuši i stvori kalus, što smanjuje rizik od truljenja. Korištenje hormona za ukorjenjivanje također nije potrebno, jer žednjak ima izvanrednu prirodnu sposobnost stvaranja korijena iz nodija na stabljici.
Pripremljene reznice možete posaditi izravno na željeno mjesto u vrtu ili u posude s pripremljenim supstratom za sukulente. Jednostavno ih utisnite u tlo do dubine od nekoliko centimetara, tako da dio stabljike s kojeg ste uklonili listove bude pod zemljom. Lagano pritisnite tlo oko reznice kako biste osigurali stabilnost. Ako ih sadite u posude, možete staviti više reznica u jednu posudu kako biste odmah dobili gušći izgled.
Nakon sadnje, reznice je potrebno lagano zaliti i održavati umjerenu vlažnost tla dok se ne ukorijene, što obično traje nekoliko tjedana. Izbjegavajte prekomjerno zalijevanje jer to može uzrokovati truljenje reznica prije nego što stignu razviti korijenje. Znak da je ukorjenjivanje bilo uspješno je pojava novih listića i rast izdanaka. Jednom ukorijenjene, mlade biljke se njeguju na isti način kao i odrasle, a uskoro će i same postati izvor novih reznica za daljnje razmnožavanje.
Razmnožavanje dijeljenjem
Razmnožavanje dijeljenjem busena idealna je metoda za pomlađivanje starijih, pregustih nasada žednjaka i istovremeno dobivanje većih, odmah formiranih novih biljaka. Ovaj postupak se najčešće provodi kada središnji dio biljke postane ogoljen i manje atraktivan, što je prirodan proces starenja. Najbolje vrijeme za dijeljenje je u rano proljeće, čim se pojave prvi znaci novog rasta, ili u ranu jesen, što biljci daje dovoljno vremena da se ukorijeni prije zime. Dijeljenje tijekom ljetnih vrućina treba izbjegavati jer predstavlja prevelik stres za biljku.
Postupak je vrlo jednostavan i zahtijeva samo oštru lopatu ili vrtne vile. Pažljivo iskopajte cijeli busen žednjaka, trudeći se da zahvatite što veći dio plitkog korijenskog sustava. Nakon što ste izvadili busen iz zemlje, otresite višak tla kako biste bolje vidjeli strukturu korijena i stabljika. Zatim, ovisno o veličini busena, možete ga rukama pažljivo razdvojiti na nekoliko manjih dijelova ili, ako je korijenje gusto isprepleteno, koristiti oštru lopatu ili nož kako biste ga prerezali.
Svaki odvojeni dio mora imati i nadzemni dio (listove i stabljike) i dio korijenskog sustava kako bi se mogao uspješno razviti u samostalnu biljku. Odmah nakon dijeljenja, nove biljke treba posaditi na pripremljeno mjesto u vrtu ili u posude. Postupak sadnje je isti kao i za kupljene sadnice: iskopajte rupu odgovarajuće veličine, postavite biljku, zatrpajte zemljom i dobro zalijte. Ovo početno zalijevanje je ključno za uspostavljanje kontakta između korijena i tla.
Prednost ove metode je što odmah dobivate veće i razvijenije biljke koje će se brže uspostaviti i pokriti tlo u usporedbi s malim reznicama. Dijeljenje također potiče matičnu biljku (ako dio ostavite na starom mjestu) na stvaranje novog, bujnijeg rasta. Redovitim dijeljenjem svakih tri do četiri godine osiguravate da vaš nasad žednjaka uvijek izgleda svježe, gusto i zdravo, istovremeno održavajući njegovu vitalnost i sprječavajući njegovo starenje.
Sjetva sjemena
Iako se žednjak najčešće razmnožava vegetativnim putem, moguće ga je uzgojiti i iz sjemena, što može biti zanimljiv i isplativ proces, osobito ako želite uzgojiti velik broj biljaka. Sjeme žednjaka je vrlo sitno, pa zahtijeva pažljivo rukovanje. Možete ga prikupiti s vlastitih biljaka nakon cvatnje, kada se cvjetne čahure osuše, ili ga kupiti od specijaliziranih prodavača. Važno je znati da biljke uzgojene iz sjemena ne moraju nužno biti identične roditeljskoj biljci, osobito ako se radi o hibridnim sortama.
Sjetva se obavlja u rano proljeće, obično u zatvorenom prostoru kako bi se osigurali kontrolirani uvjeti za klijanje. Potrebno je pripremiti plitke posude ili kontejnere napunjene sterilnim supstratom za sjetvu, koji mora biti vrlo rahle i dobro drenirane strukture. Supstrat se prije sjetve lagano navlaži. Budući da je sjeme sitno, najbolje ga je pomiješati s malo finog pijeska kako bi se olakšala ravnomjerna raspodjela po površini supstrata.
Sjeme se sije po površini supstrata i ne pokriva se zemljom, ili se pokriva tek vrlo tankim slojem pijeska ili vermikulita, jer mu je za klijanje potrebna svjetlost. Nakon sjetve, površinu je potrebno nježno poprskati vodom pomoću raspršivača kako se sjeme ne bi ispralo. Posudu zatim treba prekriti prozirnom folijom ili staklom kako bi se održala visoka vlažnost zraka i staviti na svijetlo mjesto, ali bez izravnog sunčevog zračenja. Optimalna temperatura za klijanje je između 18 i 22 °C.
Klijanje može potrajati od dva tjedna do mjesec dana, ovisno o uvjetima. Kada biljčice niknu i razviju nekoliko pravih listova, pokrov se može ukloniti kako bi se omogućila bolja cirkulacija zraka. Kada dovoljno ojačaju, mogu se pažljivo presaditi (pikirati) u pojedinačne posudice. Na otvoreno se presađuju tek kada prođe opasnost od mraza i kada su dovoljno velike da mogu izdržati vanjske uvjete. Uzgoj iz sjemena je sporiji proces, ali pruža zadovoljstvo praćenja razvoja biljke od samog početka.
