Uspješna sadnja i učinkovito razmnožavanje temelj su za uzgoj zdravih i bujnih grmova vazdazelene udikovine. Ovaj proces započinje pažljivim odabirom lokacije i pripremom tla, što stvara optimalne uvjete za primanje i razvoj mlade biljke. Pravilno izvedena sadnja smanjuje stres za biljku i potiče brzo ukorjenjivanje. S druge strane, poznavanje tehnika razmnožavanja, poput uzimanja reznica ili sjetve sjemena, omogućava vrtlarima da samostalno umnože svoje omiljene biljke i prošire svoju kolekciju ili podijele s drugima.
Odabir idealnog mjesta za sadnju
Odabir pravog mjesta ključan je korak koji će dugoročno utjecati na zdravlje i izgled vazdazelene udikovine. Ova biljka preferira sunčane do polusjenovite položaje, gdje dobiva najmanje četiri do šest sati izravnog sunčevog svjetla dnevno. Jutarnje sunce je idealno, dok zaštita od jakog poslijepodnevnog sunca može biti korisna u vrlo vrućim klimama kako bi se spriječile opekline na lišću. Potpuna sjena rezultirat će slabijim rastom i znatno smanjenom cvatnjom.
Tlo na odabranoj lokaciji mora biti dobro drenirano kako bi se izbjeglo zadržavanje vode oko korijena, što može dovesti do truljenja. Prije sadnje, provjerite drenažu tako da iskopate rupu i napunite je vodom; ako voda ne oteče unutar nekoliko sati, drenaža je slaba. U takvim slučajevima, potrebno je poboljšati strukturu tla dodavanjem komposta, pijeska ili organske tvari, ili razmisliti o sadnji na povišenoj gredici. Vazdazelena udikovina uspijeva u tlu koje je bogato humusom i ima blago kiselu do neutralnu pH vrijednost.
Položaj treba pružati i određenu zaštitu od jakih vjetrova, posebice hladnih zimskih vjetrova koji mogu isušiti zimzeleno lišće. Sadnja uz kuću, ogradu ili u zavjetrini većih grmova i drveća može osigurati potrebnu zaštitu. Ova mikroklimatska zaštita pomaže biljci da lakše prebrodi zimske mjesece s manje stresa i oštećenja. Također, izbjegavajte sadnju na mjestima gdje se zimi zadržava snijeg koji pada s krovova, jer težina snijega može polomiti grane.
Prilikom odabira mjesta, važno je uzeti u obzir i konačnu veličinu grma kako bi imao dovoljno prostora za rast bez da ometa druge biljke, staze ili objekte. Vazdazelena udikovina može narasti i do nekoliko metara u visinu i širinu, ovisno o sorti. Osiguravanje dovoljno prostora od samog početka spriječit će potrebu za čestim i drastičnim orezivanjem u budućnosti, omogućujući grmu da razvije svoj prirodan i lijep oblik.
Više članaka na ovu temu
Postupak sadnje korak po korak
Najbolje vrijeme za sadnju vazdazelene udikovine je u proljeće ili jesen, kada su temperature umjerene, a tlo vlažno. Time se biljci omogućava da se dobro ukorijeni prije ljetnih vrućina ili zimskih hladnoća. Sadnja započinje kopanjem sadne jame koja treba biti otprilike dvostruko šira od korijenove bale i jednake dubine. Šira jama omogućava korijenju da se lakše širi u okolno, rastresito tlo.
Prije postavljanja biljke u jamu, važno je pažljivo izvaditi sadnicu iz posude, pazeći da se korijenova bala ne ošteti. Ako je korijenje gusto isprepleteno i kruži po dnu posude, potrebno ga je nježno razrahliti prstima ili lagano zarezati na nekoliko mjesta. To potiče korijenje da raste prema van, u novo tlo, umjesto da nastavi rasti u krug. Nikada ne sadite biljku dublje nego što je rasla u posudi; gornji dio korijenove bale treba biti u ravnini s okolnim tlom.
Nakon postavljanja biljke u sredinu jame, prostor oko korijenove bale popunjava se zemljom koja je prethodno iskopana, a kojoj se može dodati kompost ili organsko gnojivo. Tlo se lagano utiskuje kako bi se uklonili zračni džepovi, ali ne prejako da se ne bi previše sabila zemlja. Nakon što je jama popunjena, oko biljke se formira blago uzdignuće u obliku prstena koje će zadržavati vodu i usmjeravati je prema korijenu.
Završni i ključni korak je temeljito zalijevanje odmah nakon sadnje. Potrebno je obilno zaliti biljku kako bi se tlo sleglo oko korijena i osigurao dobar kontakt. U tjednima nakon sadnje, važno je održavati tlo ravnomjerno vlažnim, ali ne natopljenim, kako bi se potaknulo brzo uspostavljanje korijenovog sustava. Dodavanje sloja malča oko biljke pomoći će u očuvanju vlage i zaštiti korijena.
Više članaka na ovu temu
Razmnožavanje reznicama
Razmnožavanje poludrvenastim reznicama najpopularnija je i najučinkovitija metoda za umnožavanje vazdazelene udikovine. Najbolje vrijeme za uzimanje reznica je od sredine ljeta do rane jeseni, kada su novi izdanci dovoljno zreli da su čvrsti, ali još uvijek fleksibilni. Reznice se uzimaju s zdravih i snažnih biljaka, birajući izbojke tekuće godine koji nisu cvjetali. Oštrim i steriliziranim škarama reže se segment duljine 10 do 15 centimetara.
Priprema reznice uključuje uklanjanje donjih listova, ostavljajući samo dva do četiri lista na vrhu. Donji kraj reznice reže se koso, neposredno ispod lisnog čvora, kako bi se povećala površina za ukorjenjivanje. Iako nije nužno, umakanje donjeg dijela reznice u hormon za ukorjenjivanje može značajno povećati postotak uspješnosti. Hormon potiče brži i jači razvoj korijenovog sustava, dajući reznici bolji start.
Pripremljene reznice sade se u supstrat koji se sastoji od mješavine treseta i perlita ili pijeska, što osigurava dobru drenažu i prozračnost. Reznice se zabadaju u supstrat otprilike do polovice svoje duljine. Posuda s reznicama se zatim prekriva prozirnom plastičnom vrećicom ili se stavlja u mini staklenik kako bi se osigurala visoka vlažnost zraka, koja je ključna za sprječavanje isušivanja reznica dok ne razviju korijenje.
Posudu treba smjestiti na svijetlo mjesto, ali zaštićeno od izravnog sunčevog svjetla. Supstrat treba održavati umjereno vlažnim, a povremeno je potrebno provjetravati kako bi se spriječila pojava plijesni. Ukorjenjivanje obično traje od šest do osam tjedana, a znak uspjeha je pojava novog rasta. Nakon što se reznice dobro ukorijene, mogu se presaditi u pojedinačne posude kako bi dalje rasle prije sadnje na stalno mjesto.
Razmnožavanje sjemenom
Razmnožavanje vazdazelene udikovine sjemenom je dugotrajniji i složeniji proces u usporedbi s razmnožavanjem reznicama, te se rjeđe koristi u amaterskom vrtlarstvu. Sjeme se nalazi unutar tamnoplavih do crnih bobica koje dozrijevaju u jesen nakon cvatnje. Bobice treba sakupiti kada su potpuno zrele, a zatim je potrebno ukloniti mesnati dio kako bi se došlo do čistog sjemena. To se može učiniti gnječenjem bobica i ispiranjem u vodi.
Sjeme vazdazelene udikovine ima dvostruku dormantnost, što znači da zahtijeva period tople stratifikacije nakon kojeg slijedi period hladne stratifikacije kako bi proklijalo. Nakon čišćenja, sjeme se miješa s vlažnim pijeskom ili tresetom i drži na toplom mjestu (oko 20°C) dva do tri mjeseca. Nakon toga, cijela smjesa se premješta na hladno mjesto (oko 4°C), poput hladnjaka, gdje ostaje još tri do četiri mjeseca. Ovaj proces imitira prirodne uvjete koje sjeme prolazi u prirodi.
Nakon završetka procesa stratifikacije, sjeme se sije u posude s kvalitetnim supstratom za sjetvu. Sjeme se pokriva tankim slojem supstrata i održava umjereno vlažnim. Klijanje može biti neujednačeno i može potrajati nekoliko tjedana ili čak mjeseci. Biljke uzgojene iz sjemena mogu pokazivati varijacije u osobinama i neće nužno biti identične roditeljskoj biljci, za razliku od biljaka dobivenih vegetativnim razmnožavanjem.
Mlade biljčice koje niknu iz sjemena vrlo su osjetljive i zahtijevaju pažljivu njegu. Potrebno im je osigurati dovoljno svjetlosti, ali ih štititi od jakog sunca, te održavati konstantnu vlažnost supstrata. Kada biljke razviju nekoliko pravih listova i dovoljno ojačaju, mogu se presaditi u pojedinačne posude. Obično je potrebno nekoliko godina uzgoja prije nego što biljke dosegnu veličinu pogodnu za sadnju u vrt i počnu cvjetati.
Njega mladih biljaka nakon sadnje
Nakon što je vazdazelena udikovina posađena na svoje stalno mjesto, ključno je osigurati joj adekvatnu njegu tijekom prve sezone rasta kako bi se uspješno prilagodila novom okruženju. Najvažniji aspekt njege u ovom razdoblju je redovito i pravilno zalijevanje. Tlo oko mlade biljke treba održavati konstantno vlažnim, ali ne i natopljenim. Tijekom prvog ljeta, zalijevanje može biti potrebno i nekoliko puta tjedno, ovisno o vremenskim uvjetima.
Primjena sloja organskog malča, debljine 5 do 7 centimetara, oko baze mlade biljke izuzetno je korisna. Malč pomaže u zadržavanju vlage u tlu, smanjuje rast korova koji bi se natjecali za resurse i štiti mladi korijenov sustav od ekstremnih temperatura. Važno je paziti da malč ne dodiruje izravno stabljiku biljke kako bi se spriječilo truljenje. Kora drveta, sječka ili kompost su odličan izbor za malč.
U prvoj godini nakon sadnje obično nije potrebno intenzivno gnojiti biljku, pogotovo ako je tlo prije sadnje obogaćeno kompostom. Previše gnojiva može oštetiti osjetljivi mladi korijen. Ako se ipak odlučite za gnojidbu, koristite blago, uravnoteženo gnojivo u smanjenoj dozi tek nakon što biljka pokaže znakove novog rasta. Prva prava gnojidba preporučuje se tek u proljeće sljedeće godine.
Tijekom prve zime, mlade biljke mogu biti osjetljivije na niske temperature i hladne vjetrove. U hladnijim klimatskim područjima, preporučuje se pružiti im dodatnu zaštitu. To se može postići omotavanjem biljke agrotekstilom ili postavljanjem zaklona s vjetrovite strane. Dodatni, deblji sloj malča također će pomoći u zaštiti korijena od smrzavanja. Pravilna njega u prvoj godini postavlja temelje za zdrav i dugovječan grm.
