Širokolisna grahorica, zahvalna trajnica penjačica, idealan je izbor za brzo ozelenjavanje ograda, pergola i zidova, unoseći u vrt dašak romantične ljepote svojim obilnim cvjetovima. Njezina sadnja i razmnožavanje relativno su jednostavni procesi, što je čini dostupnom i manje iskusnim vrtlarima. Bilo da se odlučiš za uzgoj iz sjemena ili za razmnožavanje dijeljenjem korijena, poznavanje ispravnih tehnika ključno je za postizanje zdravih i snažnih biljaka. Pravilan odabir vremena sadnje, priprema tla i pažljiva briga o mladim biljkama temelj su na kojem će se graditi dugogodišnji uspjeh i bujno cvjetanje. U ovom ćemo vodiču detaljno proći kroz sve korake, od pripreme sjemena do sadnje na stalno mjesto i vegetativnog razmnožavanja.
Uspješna sadnja započinje mnogo prije samog polaganja sjemena ili sadnice u tlo. Prvi korak je odabir odgovarajućeg mjesta, koje treba biti osunčano i zaštićeno od jakog vjetra. Tlo mora biti duboko prekopano i obogaćeno organskom tvari, poput komposta ili zrelog stajskog gnoja, kako bi se osigurala dobra drenaža i dovoljna količina hranjivih tvari. Teška i glinasta tla potrebno je poboljšati dodavanjem pijeska ili sitnog šljunka. Prije sadnje, obavezno postavi potpornu strukturu, kao što je rešetka ili mreža, kako bi se mlade biljke imale za što hvatati čim počnu rasti, čime se izbjegava kasnije oštećivanje korijena.
Razmnožavanje sjemenom najčešći je način uzgoja širokolisne grahorice. Sjeme ima tvrdu ovojnicu, pa je prije sjetve potrebno provesti skarifikaciju, odnosno lagano oštetiti ovojnicu kako bi voda lakše prodrla i potaknula klijanje. To se može učiniti laganim trljanjem sjemena brusnim papirom ili zarezivanjem malim nožićem, pazeći da se ne ošteti unutrašnjost. Nakon skarifikacije, sjeme se namače u mlakoj vodi 24 sata. Ovim postupcima značajno se povećava postotak klijavosti i ubrzava cijeli proces.
Sjetva se može obaviti u zatvorenom prostoru, šest do osam tjedana prije posljednjeg mraza, ili direktno na otvorenom kada prođe opasnost od mraza. Za raniji početak, sjeme se sije u posudice s kvalitetnim supstratom, na dubinu od oko dva centimetra. Posudice se drže na toplom i svijetlom mjestu, a supstrat se održava vlažnim. Kada biljčice razviju nekoliko pravih listova i dovoljno ojačaju, postupno se privikavaju na vanjske uvjete i sade na stalno mjesto u vrtu. Direktna sjetva na otvorenom obavlja se u travnju ili svibnju, a sjemenke se siju uz pripremljenu potporu.
Priprema sjemena za sjetvu
Razmnožavanje širokolisne grahorice iz sjemena je pouzdan i ekonomičan način za dobivanje velikog broja biljaka, no zahtijeva određenu pripremu kako bi se osigurala uspješna klijavost. Sjeme ove biljke ima izuzetno tvrdu i nepropusnu vanjsku ovojnicu (testu) koja u prirodi štiti sjeme od nepovoljnih uvjeta, ali u vrtu može značajno usporiti ili čak spriječiti klijanje. Zbog toga je ključno provesti postupak skarifikacije, odnosno mehaničkog ili kemijskog narušavanja te ovojnice kako bi voda i zrak mogli doprijeti do embrija. Bez ovog koraka, klijanje može biti neujednačeno i dugotrajno.
Najjednostavnija i najčešće korištena metoda skarifikacije je mehanička. Možeš uzeti komad finog brusnog papira i lagano protrljati svako sjeme s jedne strane, tek toliko da se površina lagano ošteti i promijeni boju. Druga opcija je pažljivo zarezati ovojnicu malim, oštrim nožićem ili skalpelom. Pritom je važno biti vrlo oprezan i zarezati samo vanjski sloj, pazeći da se ne ošteti unutrašnjost sjemena, odnosno kotiledoni i embrij. Cilj je samo stvoriti malu pukotinu kroz koju će vlaga ući.
Nakon što je sjeme mehanički obrađeno, slijedi faza namakanja. Sjemenke se stavljaju u posudu s mlakom vodom i ostavljaju da se namaču 12 do 24 sata. Tijekom ovog procesa, sjemenke koje su sposobne klijati nabubrit će i udvostručiti svoj volumen, upijajući vodu kroz oštećeni dio ovojnice. One sjemenke koje ostanu plutati na površini i ne nabubre vjerojatno neće proklijati i mogu se odbaciti. Namakanje ne samo da potiče klijanje, već ga i značajno ubrzava.
Nakon namakanja, sjeme je spremno za sjetvu. Važno ga je posijati odmah, dok je još vlažno i nabubreno. Odgađanje sjetve može dovesti do isušivanja sjemena i smanjenja stope klijavosti. Pravilnom pripremom sjemena, koja uključuje skarifikaciju i namakanje, možeš očekivati da će prve klice niknuti već za deset do četrnaest dana, umjesto da na njih čekaš tjednima, a ponekad i mjesecima.
Sjetva u zatvorenom prostoru
Sjetva širokolisne grahorice u zatvorenom prostoru idealan je način da se dobije prednost pred prirodom i osigura ranija i duža cvatnja. Ovaj se postupak obično provodi šest do osam tjedana prije datuma posljednjeg očekivanog mraza u tvom području. Za sjetvu će ti trebati kvalitetan supstrat za klijanje, male posudice ili kontejneri s drenažnim rupama. Korištenje biorazgradivih posudica od treseta ili papira posebno je preporučljivo jer se one mogu posaditi direktno u zemlju zajedno s biljkom, čime se minimalizira stres za osjetljivi korijen prilikom presađivanja.
Nakon što si pripremio sjeme skarifikacijom i namakanjem, napuni posudice supstratom, lagano ga utisni i dobro navlaži. U svaku posudicu posij po jednu do dvije sjemenke na dubinu od otprilike dva centimetra. Nakon sjetve, lagano prekrij sjeme supstratom i ponovno nježno zalij. Posudice prekrij prozirnom folijom ili staklom kako bi se stvorio efekt staklenika, što pomaže u održavanju visoke vlažnosti zraka potrebne za klijanje. Smjesti ih na toplo i svijetlo mjesto, ali izbjegavaj direktno sunce koje bi moglo pregrijati supstrat.
Optimalna temperatura za klijanje sjemena širokolisne grahorice je između 15 i 20 stupnjeva Celzijusa. Redovito provjeravaj vlažnost supstrata i po potrebi ga prskaj vodom kako se ne bi isušio. Čim primijetiš prve klice, obično nakon 10 do 20 dana, ukloni pokrov kako bi se osigurala dobra cirkulacija zraka i spriječio razvoj plijesni. Mladim biljčicama je u ovoj fazi potrebno mnogo svjetlosti, stoga ih premjesti na najsvjetliji prozor ili osiguraj dodatno osvjetljenje pomoću biljnih svjetiljki.
Kada biljke razviju dva do tri para pravih listova i postanu dovoljno snažne, vrijeme je za presađivanje. Prije nego što ih posadiš na stalno mjesto u vrtu, potrebno ih je postupno priviknuti na vanjske uvjete. Taj se proces naziva kaljenje i traje otprilike tjedan dana. Svaki dan iznosi biljke van na nekoliko sati, postupno povećavajući vrijeme koje provode na otvorenom i izloženost suncu. Nakon perioda kaljenja, biljke su spremne za sadnju u vrt, čime si osigurao snažne i otporne sadnice koje će brzo krenuti s rastom.
Direktna sjetva na otvoreno
Direktna sjetva na stalno mjesto u vrtu jednostavnija je metoda uzgoja širokolisne grahorice, koja eliminira potrebu za presađivanjem i kaljenjem mladih biljaka. Najbolje vrijeme za ovu metodu je u proljeće, nakon što prođe svaka opasnost od mraza i tlo se dovoljno ugrije, obično krajem travnja ili u svibnju, ovisno o klimatskom području. Kasnija sjetva, u lipnju, također je moguća, ali će rezultirati kasnijim početkom cvatnje. Važno je odabrati sunčan položaj s dobro dreniranim tlom koje je prethodno pripremljeno i obogaćeno kompostom.
Prije sjetve, tlo na odabranoj lokaciji treba duboko prekopati i usitniti, uklanjajući sav korov i kamenje. U tlo je dobro umiješati zreli kompost ili neko drugo organsko gnojivo kako bi se osigurala hranjivost. Neposredno uz mjesto sjetve postavi potporu, poput rešetke ili žičane ograde, kako bi se biljke imale za što hvatati čim niknu. Sjeme, koje je prethodno skarificirano i namočeno, sije se na dubinu od oko dva do tri centimetra. Preporučuje se sijati po dvije do tri sjemenke u kućice, s razmakom od 15 do 20 centimetara između kućica.
Nakon sjetve, tlo je potrebno dobro zaliti kako bi se osigurao dobar kontakt sjemena sa zemljom i potaknulo klijanje. Održavaj tlo stalno vlažnim, ali ne i natopljenim, sve dok biljke ne niknu. Klijanje na otvorenom može potrajati nešto duže nego u kontroliranim uvjetima zatvorenog prostora, obično dva do četiri tjedna, ovisno o temperaturi tla i vremenskim prilikama. Budi strpljiv i redovito provjeravaj mjesto sjetve.
Kada biljke niknu i razviju nekoliko listova, potrebno je izvršiti prorjeđivanje. U svakoj kućici ostavi samo najsnažniju i najzdraviju biljku, a ostale pažljivo ukloni škaricama, režući ih pri samom tlu. Čupanje slabijih biljaka može oštetiti korijen one koju želiš zadržati. Ostavljenim biljkama osiguraj redovito zalijevanje i pomozi im da se prihvate za pripremljenu potporu. Iako će biljke iz direktne sjetve cvjetati nešto kasnije, bit će vrlo otporne jer od samog početka rastu u uvjetima u kojima će provesti cijeli svoj život.
Razmnožavanje dijeljenjem korijena
Vegetativno razmnožavanje dijeljenjem korijena (rizoma) odlična je metoda za dobivanje novih biljaka koje će biti identične matičnoj biljci, za razliku od sjemena koje može pokazati varijacije. Ova tehnika se primjenjuje na starijim, dobro uspostavljenim biljkama širokolisne grahorice, starim najmanje tri do četiri godine. Dijeljenje ne samo da omogućuje razmnožavanje, već i pomlađuje staru biljku, potičući njezin snažniji rast i obilnije cvjetanje. Najbolje vrijeme za ovaj postupak je u rano proljeće, prije nego što biljka krene s intenzivnim rastom, ili u jesen, nakon što završi s cvatnjom.
Postupak započinje pažljivim iskopavanjem cijele biljke. Koristi oštru lopatu ili vile i kopaj na dovoljnoj udaljenosti od središta biljke kako bi se izbjeglo oštećenje glavnine korijenskog sustava. Kada oslobodiš korijensku balu iz zemlje, pažljivo je otresi od viška zemlje kako bi korijenje bilo što vidljivije. Cilj je locirati snažne, zdrave dijelove korijena s vidljivim pupovima ili počecima izbojaka, jer će se iz njih razviti nove biljke.
Nakon što si izvadio korijensku balu, oštrim nožem, lopatom ili čak sjekirom (ako je korijen jako drvenast i gust) podijeli je na nekoliko manjih dijelova. Svaki novi dio mora imati barem jedan do dva zdrava pupa i dobar dio korijenskog sustava. Odbaci sve stare, drvenaste ili bolesne dijelove iz središta biljke. Prilikom dijeljenja, trudi se da rezovi budu što čišći kako bi se smanjila mogućnost infekcije.
Svaki dobiveni dio odmah posadi na pripremljeno stalno mjesto u vrtu ili u posudu. Sadi se na istu dubinu na kojoj je rasla i matična biljka. Nakon sadnje, tlo dobro pritisni oko korijena kako bi se izbjegli zračni džepovi i obilno zalij. Biljke razmnožene na ovaj način mogu pokazati znakove stresa u početku, no uz redovito zalijevanje brzo će se oporaviti i uspostaviti. Već u prvoj sezoni nakon dijeljenja možeš očekivati cvjetanje novih biljaka.
