Sadnja i razmnožavanje plumerije procesi su koji omogućuju svakom zaljubljeniku u egzotične biljke da stvori vlastitu kolekciju ovih mirisnih ljepotica. Bilo da se radi o sadnji tek kupljene biljke, sjetvi sjemena ili oživljavanju reznice, razumijevanje osnovnih koraka ključno je za uspjeh. Ovi postupci nisu pretjerano komplicirani, ali zahtijevaju strpljenje i pažnju prema detaljima, jer plumerija ima specifične zahtjeve koji se moraju ispuniti. Uspješno ukorijenjena reznica ili proklijalo sjeme predstavljaju veliko zadovoljstvo i nagradu za uloženi trud. Stvaranje novog života iz dijela biljke ili sjemena fascinantan je proces koji povezuje uzgajivača s prirodom na jedinstven način.
Prilikom sadnje plumerije, najvažniji čimbenik je odabir odgovarajuće posude i supstrata. Posuda mora imati adekvatne drenažne otvore na dnu kako bi se spriječilo zadržavanje vode, što je glavni uzrok truljenja korijena. Veličina posude treba biti proporcionalna veličini biljke; prevelika posuda zadržava previše vlage, dok premalena ograničava rast korijena. Kao materijal, glinene posude su dobar izbor jer su porozne i omogućuju brže sušenje supstrata, što plumeriji odgovara.
Supstrat, kao što je već naglašeno, mora biti izuzetno dobro dreniran. Mješavina zemlje za kaktuse kojoj se doda perlit ili krupni pijesak u omjeru 2:1 pruža idealne uvjete za razvoj korijenskog sustava. Prilikom sadnje, biljku treba postaviti na istu dubinu na kojoj je rasla u prethodnoj posudi. Nakon sadnje, supstrat treba lagano pritisnuti oko korijena kako bi se osigurala stabilnost, a zatim umjereno zaliti kako bi se zemlja slegnula.
Nakon sadnje, plumeriju je potrebno smjestiti na toplo i svijetlo mjesto, ali zaštićeno od izravnog podnevnog sunca prvih nekoliko tjedana. Ovaj period prilagodbe omogućuje biljci da se oporavi od stresa uzrokovanog sadnjom i da započne s razvojem novog korijenja. Tek kada se pojave novi listovi, što je siguran znak da se biljka primila, može se postupno izlagati jačem suncu i započeti s redovitom prihranom. Strpljenje je ključno u ovoj fazi.
Razmnožavanje plumerije može se obaviti na dva osnovna načina: reznicama i sjemenom. Razmnožavanje reznicama je popularnija i brža metoda koja osigurava da će nova biljka biti genetski identična matičnoj biljci, što znači da će imati istu boju i miris cvijeta. S druge strane, razmnožavanje sjemenom je dugotrajniji proces, a dobivene biljke mogu se razlikovati od roditelja, što pruža mogućnost dobivanja novih, jedinstvenih sorti. Svaka metoda ima svoje prednosti i izazove.
Više članaka na ovu temu
Razmnožavanje reznicama
Razmnožavanje reznicama najčešći je i najpouzdaniji način dobivanja novih plumerija. Najbolje vrijeme za uzimanje reznica je u rano proljeće ili ljeto, kada je biljka u punom rastu. Reznice bi trebale biti duge najmanje 20 do 30 centimetara i uzete s vrhova zrelih, odrvenjelih grana. Rez treba biti čist i napravljen oštrim, steriliziranim nožem ili škarama pod kutom od 45 stupnjeva kako bi se povećala površina za ukorjenjivanje.
Nakon rezanja, iz donjeg dijela reznice potrebno je ukloniti sve listove kako bi se smanjio gubitak vlage i spriječilo truljenje. Zatim slijedi ključan korak: sušenje ili “kalusiranje” reznice. Reznicu treba ostaviti na suhom, sjenovitom i prozračnom mjestu od sedam do četrnaest dana, dok se rezna površina potpuno ne osuši i ne stvori zaštitni sloj (kalus). Ovaj korak je presudan za sprječavanje ulaska patogena i truljenja reznice nakon sadnje.
Kada se rezna površina osušila, reznica je spremna za sadnju. Donji dio reznice može se umočiti u hormon za ukorjenjivanje kako bi se potaknuo brži razvoj korijena, iako to nije nužno jer se plumerije relativno lako ukorjenjuju. Reznica se sadi u posudu ispunjenu dobro dreniranim supstratom, na dubinu od otprilike 5 do 8 centimetara, dovoljno duboko da stoji stabilno. Supstrat oko reznice treba lagano pritisnuti.
Nakon sadnje, reznica se zalije vrlo malo, tek toliko da se supstrat ovlaži. Sljedeće zalijevanje obavlja se tek kada se supstrat potpuno osuši. Prekomjerno zalijevanje u ovoj fazi siguran je put do truljenja. Posudu s reznicom treba smjestiti na vrlo toplo i svijetlo mjesto, ali bez izravnog sunca. Ukorjenjivanje može potrajati od jednog do tri mjeseca, a prvi znak uspjeha je pojava novih, malih listova na vrhu reznice.
Više članaka na ovu temu
Razmnožavanje sjemenom
Razmnožavanje plumerije sjemenom je uzbudljiv, ali dugotrajan proces. Sjemenke se nalaze u dugim, smeđim mahunama koje se formiraju nakon cvjetanja. Mahune treba ostaviti da sazriju na biljci i same se otvore, a zatim pokupiti sjemenke koje imaju karakteristično “krilce”. Za sjetvu je najbolje koristiti svježe sjeme, jer s vremenom gubi klijavost. Ako se sjeme mora čuvati, treba ga držati na suhom i hladnom mjestu.
Prije sjetve, sjeme se može potopiti u toplu vodu na nekoliko sati kako bi se omekšala sjemena ovojnica i ubrzalo klijanje. Sjetva se obavlja u plitke posude ili kontejnere ispunjene laganim i prozračnim supstratom za sjetvu. Sjeme se polaže na površinu supstrata tako da papirnato “krilce” viri iz zemlje, a zadebljani dio sa sjemenkom je lagano utisnut u supstrat. Razmak između sjemenki treba biti nekoliko centimetara.
Nakon sjetve, supstrat treba održavati umjereno vlažnim, ali ne i mokrim, najbolje prskanjem vodom. Posudu treba prekriti prozirnom folijom ili staklom kako bi se stvorio efekt staklenika i održala visoka vlažnost zraka. Klijanje zahtijeva toplinu, pa je idealna temperatura između 25 i 30 Celzijevih stupnjeva. Sjemenke obično proklijaju u roku od jednog do tri tjedna, ovisno o svježini sjemena i uvjetima.
Kada mlade biljčice razviju nekoliko pravih listova, spremne su za presađivanje u pojedinačne posude. S njima treba rukovati vrlo pažljivo kako se ne bi oštetio nježni korijen. Biljke uzgojene iz sjemena mogu prvi put cvjetati tek nakon tri do pet godina, a ponekad i duže. Važno je napomenuti da biljke dobivene na ovaj način neće nužno imati iste karakteristike kao matična biljka, što pruža element iznenađenja.
Odabir prave posude
Odabir odgovarajuće posude za sadnju plumerije nije samo estetsko pitanje, već ima i značajan utjecaj na zdravlje biljke. Veličina je prvi faktor koji treba razmotriti. Posuda treba biti dovoljno velika da omogući rast korijena, ali ne prevelika, jer se u prevelikoj posudi supstrat sporije suši, što povećava rizik od truljenja. Kao opće pravilo, promjer posude trebao bi biti otprilike polovica visine biljke. Prilikom presađivanja, nova posuda bi trebala biti samo 5-10 cm šira u promjeru od prethodne.
Materijal posude također igra važnu ulogu. Glinene ili terakota posude su izvrstan izbor za plumerije jer su porozne i omogućuju isparavanje vlage kroz stijenke, što pomaže u bržem sušenju supstrata. To je osobito korisno u vlažnijim klimama ili za uzgajivače koji su skloni prekomjernom zalijevanju. S druge strane, plastične posude su lakše, jeftinije i bolje zadržavaju vlagu, što može biti prednost u vrlo suhim i vrućim uvjetima, ali zahtijevaju opreznije zalijevanje.
Bez obzira na materijal, apsolutno je nužno da posuda ima dovoljan broj drenažnih otvora na dnu. Jedan središnji otvor često nije dovoljan, osobito kod većih posuda. Više otvora osigurava brzo i učinkovito otjecanje viška vode nakon zalijevanja. Prije sadnje, preporučljivo je na dno posude staviti sloj grubog materijala poput kamenčića, slomljenih glinenih posuda ili ekspandirane gline kako bi se dodatno poboljšala drenaža i spriječilo začepljenje otvora supstratom.
Boja posude također može imati utjecaj, osobito ako se biljka uzgaja na otvorenom pod jakim suncem. Tamne posude, osobito crne, upijaju više topline i mogu pregrijati korijenski sustav, što uzrokuje stres i oštećenje korijena. Svjetlije boje posuda reflektiraju sunčevu svjetlost i pomažu u održavanju niže i stabilnije temperature supstrata, što je povoljnije za zdravlje plumerije. Odabir prave posude stoga predstavlja temelj za dug i zdrav život biljke.
Postupak sadnje korak po korak
Pravilna sadnja ključna je za uspostavljanje zdrave i snažne plumerije. Prvi korak je priprema odabrane posude i supstrata. Na dno posude postavlja se drenažni sloj, a zatim se posuda do otprilike dvije trećine napuni pripremljenom mješavinom supstrata. Preporučuje se lagano navlažiti supstrat prije sadnje kako bi bio lakši za rukovanje i kako bi se smanjio početni šok za biljku. Supstrat treba biti rahli i ne previše zbijen.
Sljedeći korak je priprema same biljke. Plumeriju treba pažljivo izvaditi iz transportne ili stare posude, pazeći da se korijenova bala što manje ošteti. Nježno se pregleda korijenje i uklone se svi suhi, oštećeni ili truli dijelovi. Ako je korijenje gusto isprepleteno i tvori zbijenu masu, preporučuje se lagano ga razrahliti prstima kako bi se potaknuo rast u novi supstrat. To pomaže biljci da se brže i lakše prilagodi novom domu.
Biljka se postavlja u sredinu nove posude, pazeći da vrh korijenove bale bude otprilike 2-3 cm ispod ruba posude. Zatim se prazan prostor oko korijenove bale popunjava svježim supstratom, lagano ga potiskujući kako bi se popunile sve šupljine i osigurala stabilnost biljke. Važno je ne saditi biljku preduboko. Nakon što je posuda napunjena, supstrat se lagano pritisne rukama kako bi se biljka učvrstila na mjestu.
Završni korak je prvo zalijevanje. Nakon sadnje, biljku treba umjereno zaliti, dovoljno da se cijeli supstrat ravnomjerno navlaži i slegne. Višak vode mora slobodno isteći kroz drenažne otvore. Nakon ovog prvog zalijevanja, s idućim treba pričekati dok se gornji sloj supstrata dobro ne osuši. Biljku zatim treba smjestiti na prikladno mjesto za prilagodbu, gdje će biti zaštićena od ekstremnih uvjeta prvih nekoliko tjedana.
