Sadnja i razmnožavanje kadifica jednostavni su procesi koji omogućuju svakom vrtlaru da s lakoćom ispuni svoj vrt ili balkon ovim veselim i korisnim cvijećem. Bilo da se odlučiš za uzgoj iz sjemena ili za kupovinu gotovih presadnica, uspjeh je gotovo zajamčen uz poštivanje nekoliko osnovnih pravila. Kadifice se mogu razmnožavati generativno, putem sjemena, što je najčešći i najlakši način, ali i vegetativno, putem reznica, što omogućuje očuvanje točnih karakteristika matične biljke. Poznavanje različitih metoda sadnje i razmnožavanja daje ti slobodu da planiraš svoj vrt i efikasno upravljaš biljnim materijalom iz sezone u sezonu.
Planiranje je prvi korak prema uspješnoj sadnji. Prije nego što kreneš u nabavu sjemena ili presadnica, razmisli o tome kakav efekt želiš postići. Kadifice dolaze u širokom spektru boja, od žute, narančaste i crvene do kremasto bijele i raznih kombinacija, te u različitim visinama. Niske sorte, poput francuske kadifice (Tagetes patula), idealne su za rubove gredica i sadnju u posudama, dok visoke afričke kadifice (Tagetes erecta) stvaraju impresivnu pozadinu. Odabir sorte ovisi o tvojim estetskim preferencijama i uvjetima u vrtu.
Vrijeme sadnje ključno je za uspješan rast. Kadifice su toploljubive biljke koje ne podnose mraz, stoga se sjetva na otvorenom ili sadnja presadnica obavlja tek nakon što prođe opasnost od posljednjih proljetnih mrazeva, obično u drugoj polovici svibnja. Ako želiš postići raniju cvatnju, sjetvu možeš obaviti u zatvorenom prostoru, otprilike šest do osam tjedana prije posljednjeg očekivanog mraza. Na taj način ćeš imati razvijene i snažne presadnice spremne za sadnju čim vremenski uvjeti to dopuste.
Priprema tla jednako je važna kao i odabir sorte i vremena sadnje. Tlo treba biti dobro drenirano, rahlo i umjereno plodno. Teška i zbijena tla mogu uzrokovati zadržavanje vode i truljenje korijena, stoga ih je potrebno poboljšati dodavanjem pijeska ili komposta. Iako su kadifice prilagodljive, osiguravanje optimalnih uvjeta od samog početka rezultirat će zdravijim biljkama i obilnijom cvatnjom tijekom cijele sezone.
Sjetva sjemena u zatvorenom prostoru
Uzgoj kadifica iz sjemena u zatvorenom prostoru, poznat i kao proizvodnja presadnica, odličan je način da osiguraš ranu cvatnju i imaš potpunu kontrolu nad rastom mladih biljaka. Proces započinje šest do osam tjedana prije planirane sadnje na otvoreno. Potrebne su ti plitke posude, kontejneri za sjetvu ili čak čašice od jogurta s rupicama na dnu. Napuni ih kvalitetnim supstratom za sjetvu koji je rahle strukture i dobro zadržava vlagu, ali i osigurava dobru drenažu.
Sjemenke kadifice relativno su krupne, što olakšava rukovanje. Rasporedi ih ravnomjerno po površini supstrata, pazeći da ne budu pregusto posijane kako bi se izbjegla kasnija konkurencija među biljkama. Nakon sjetve, prekrij sjeme tankim slojem supstrata, otprilike debljine 0,5 cm. Lagano pritisni površinu kako bi se osigurao dobar kontakt sjemena i supstrata, a zatim pažljivo zalij prskalicom kako ne bi došlo do ispiranja sjemena.
Posude sa sjemenom stavi na toplo i svijetlo mjesto, poput prozorske daske. Optimalna temperatura za klijanje je između 21°C i 24°C. Supstrat održavaj stalno vlažnim, ali ne i mokrim. Klijanje obično započinje unutar pet do deset dana. Kada se pojave prvi listići, važno je osigurati biljkama što više svjetlosti kako se ne bi izdužile i postale slabe. Ako nemaš dovoljno prirodnog svjetla, možeš koristiti i umjetno osvjetljenje.
Kada mlade biljčice razviju dva do tri para pravih listova, vrijeme je za pikiranje, odnosno presađivanje u pojedinačne, veće posude. To će im pružiti više prostora za razvoj korijena i nadzemnog dijela. Pažljivo izvadi svaku biljčicu, trudeći se da što manje oštetiš korijen, i posadi je u novu posudu. Prije sadnje na otvoreno, presadnice je potrebno postupno privikavati na vanjske uvjete, procesom koji se naziva kaljenje. Svakodnevno ih iznosi van na nekoliko sati, postupno povećavajući vrijeme izlaganja suncu i vjetru.
Direktna sjetva na otvorenom
Direktna sjetva kadifica na stalno mjesto u vrtu jednostavnija je metoda koja ne zahtijeva prethodnu proizvodnju presadnica. S ovom metodom treba pričekati da prođe svaka opasnost od mraza i da se tlo dovoljno zagrije, obično sredinom ili krajem svibnja. Iako će cvatnja započeti nešto kasnije u usporedbi s biljkama uzgojenim iz presadnica, ova metoda je manje zahtjevna i idealna za vrtlare koji nemaju prostora za uzgoj u zatvorenom.
Prije sjetve, potrebno je temeljito pripremiti gredicu. Ukloni sav korov, prekopači tlo i usitni veće grude zemlje kako bi se stvorila rahla i fina struktura. Ako je tlo siromašno, ovo je idealna prilika da ga obogatiš kompostom ili nekim drugim organskim gnojivom. Poravnaj površinu gredice grabljama. Sjeme možeš sijati u redove ili ga jednostavno raspršiti po površini, ovisno o željenom izgledu nasada.
Sjeme sij u plitke jarčiće, dubine oko 1 cm, ili ga lagano utisni u tlo ako siješ nasumično. Prekrij sjeme tankim slojem zemlje i lagano je utisni dlanom ili stražnjom stranom grablji. Nakon sjetve, pažljivo zalij površinu finim mlazom vode ili prskalicom kako bi se tlo navlažilo, ali bez stvaranja blata ili ispiranja sjemena. Održavaj tlo vlažnim sve dok sjeme ne proklija, što obično traje od sedam do četrnaest dana, ovisno o temperaturi tla i vremenskim uvjetima.
Kada biljčice niknu i malo ojačaju, potrebno ih je prorijediti kako bi se osigurao dovoljan prostor za rast preostalih biljaka. Prorjeđivanje je ključno jer pregusta sadnja dovodi do slabijih biljaka koje se natječu za resurse i podložnije su bolestima. Ovisno o sorti, ostavi razmak od 15 do 40 cm između biljaka. Iščupaj slabije i manje biljčice, a ostavi one najsnažnije da se dalje razvijaju.
Presađivanje presadnica na stalno mjesto
Bilo da si sam uzgojio presadnice ili ih kupio u vrtnom centru, proces presađivanja na stalno mjesto zahtijeva pažnju kako bi se biljci osigurao što manji stres. Idealno vrijeme za presađivanje je oblačan dan ili kasno poslijepodne, kako bi se izbjeglo jako sunce koje može uzrokovati venuće i šok za biljku. Nekoliko sati prije presađivanja, dobro zalij presadnice kako bi korijenova bala bila vlažna i kompaktna, što olakšava vađenje iz posude.
Pripremi sadne jame na prethodno pripremljenoj gredici. Veličina jame trebala bi biti nešto veća od korijenove bale presadnice. Razmak između sadnih jama odredi prema preporukama za sortu koju sadiš; za niske sorte to je obično 15-20 cm, dok je za visoke potrebno 30-40 cm ili više. Dobar razmak osigurava adekvatnu cirkulaciju zraka, što je važno za prevenciju bolesti.
Pažljivo izvadi presadnicu iz posude. Ako je u plastičnoj čašici, lagano stisni stranice kako bi se korijenova bala odvojila, a zatim je okreni naopako i prihvati biljku. Postavi presadnicu u pripremljenu jamu tako da gornji dio korijenove bale bude u ravnini s okolnim tlom. Sadnja preduboko ili preplitko može negativno utjecati na razvoj biljke. Nakon pozicioniranja, zatrpaj jamu zemljom i lagano je pritisni oko stabljike.
Završni i najvažniji korak nakon presađivanja je temeljito zalijevanje. Obilno zalij svaku posađenu biljku kako bi se tlo sleglo oko korijena, eliminirali zračni džepovi i osigurao dobar kontakt korijena sa zemljom. Ovo početno zalijevanje ključno je za uspješno ukorjenjivanje i daljnji rast. U prvim danima nakon presađivanja, redovito provjeravaj vlažnost tla i održavaj ga umjereno vlažnim dok se biljke potpuno ne prilagode novom staništu.
Vegetativno razmnožavanje reznicama
Iako se kadifice najčešće razmnožavaju sjemenom, moguće ih je razmnožiti i vegetativno, pomoću reznica. Ova metoda je posebno korisna ako želiš sačuvati točne karakteristike određene biljke, primjerice neku s posebno lijepim cvijetom ili specifičnim rastom, jer biljke uzgojene iz reznica genetski su identične matičnoj biljci. Razmnožavanje reznicama najbolje je raditi tijekom ljeta, kada su biljke u punom rastu.
Za uzimanje reznica odaberi zdravu i snažnu matičnu biljku. Oštrim i čistim nožem ili škarama odreži vršne reznice dužine 8 do 10 centimetara. Reznica bi trebala biti zdrava, bez cvjetova ili cvjetnih pupova. Ako reznica ima pupoljke, ukloni ih, jer će biljka usmjeriti energiju na cvatnju umjesto na ukorjenjivanje. S donjeg dijela reznice, otprilike s donje trećine, ukloni sve listove.
Pripremljene reznice možeš ukorijeniti u vodi ili direktno u supstratu. Za ukorjenjivanje u vodi, jednostavno stavi reznice u čašu s vodom, pazeći da su donji čvorovi (mjesta gdje su bili listovi) potopljeni. Vodu mijenjaj svaka dva do tri dana. Za nekoliko tjedana trebali bi se pojaviti prvi korjenčići. Za ukorjenjivanje u supstratu, donji dio reznice možeš umočiti u hormon za ukorjenjivanje (iako nije nužno) i zatim je zabodi u posudu s vlažnim supstratom za sjetvu ili mješavinom treseta i perlita.
Posudu s reznicama stavi na toplo i svijetlo mjesto, ali zaštićeno od direktnog sunca. Prekrivanje posude prozirnom plastičnom vrećicom ili bocom može pomoći u održavanju visoke vlažnosti zraka, što pogoduje ukorjenjivanju. Održavaj supstrat stalno vlažnim. Nakon dva do četiri tjedna, reznice bi se trebale ukorijeniti. Laganim povlačenjem reznice možeš provjeriti je li se stvorio otpor, što je znak da se korijen razvio. Ukorijenjene reznice zatim možeš presaditi u veće posude ili direktno u vrt.
