Sadnja i razmnožavanje dunje

Sadnja dunje predstavlja temelj za uspostavu zdravog i produktivnog voćnjaka, a uspjeh ovisi o nizu pažljivo isplaniranih koraka, od odabira pravog mjesta i kvalitetne sadnice do pravilne pripreme tla i same tehnike sadnje. Dunja je voćka koja ne postavlja prevelike zahtjeve, no osiguravanje optimalnih uvjeta u startu značajno utječe na njezin kasniji rast, razvoj i rodnost. Pravilno posađeno stablo brže se ukorijenjuje, otpornije je na bolesti i stres te ranije stupa u rod. Zbog toga se ovom, naizgled jednostavnom, postupku treba posvetiti maksimalna pažnja jer pogreške učinjene prilikom sadnje teško je kasnije ispraviti i mogu dugoročno utjecati na vitalnost i produktivnost stabla.

Odabir lokacije prvi je i najvažniji korak. Dunja zahtijeva puno sunca za pravilan razvoj plodova i nakupljanje šećera, stoga je potrebno odabrati položaj koji je osunčan veći dio dana. Također, važno je izbjegavati mrazišta i udoline gdje se zadržava hladan zrak, jer kasni proljetni mrazovi mogu oštetiti cvjetove i smanjiti urod. Tlo bi trebalo biti duboko, plodno i dobro drenirano, jer dunja ne podnosi stajaću vodu koja može uzrokovati truljenje korijena. Prije sadnje, preporučljivo je provesti analizu tla kako bi se utvrdila njegova pH vrijednost i sadržaj hranjiva.

Kvaliteta sadnog materijala od presudne je važnosti. Uvijek treba birati certificirane sadnice iz provjerenih rasadnika, koje su zdrave, bez vidljivih oštećenja i s dobro razvijenim korijenovim sustavom. Sadnice bi trebale biti cijepljene na odgovarajuću podlogu koja je prilagođena tipu tla i klimatskim uvjetima. Postoje različite podloge za dunju, od onih slabije bujnosti koje su pogodne za gušće sklopove, do onih bujnijih za ekstenzivniji uzgoj. Zdrava sadnica jamstvo je dobrog početka i osnova za dugovječan voćnjak.

Razmnožavanje dunje, iako se najčešće kupuju gotove sadnice, može se obaviti i na nekoliko načina. Generativno razmnožavanje sjemenom koristi se uglavnom za proizvodnju podloga, jer biljke dobivene na taj način ne prenose vjerne osobine sorte. Vegetativni načini razmnožavanja, poput cijepljenja, reznica ili nagrtanja, osiguravaju očuvanje sortnih karakteristika. Za vrtlare amatere, razmnožavanje drvenastim reznicama može biti zanimljiv i uspješan način da se dobije nova biljka identična matičnoj. Svaka metoda ima svoje prednosti i zahtijeva specifična znanja i vještine.

Odabir idealne lokacije i priprema tla

Odabir prave lokacije za sadnju dunje prvi je korak prema osiguravanju dugoročnog zdravlja i produktivnosti stabla. Dunja je heliofit, što znači da obožava sunce, pa joj je potrebno osigurati minimalno šest do osam sati izravne sunčeve svjetlosti dnevno. Sunčana pozicija ključna je za proces fotosinteze, pravilan razvoj cvjetnih pupova, te za dozrijevanje plodova koji će na suncu razviti punu aromu, boju i sadržaj šećera. Nedostatak svjetla rezultirat će slabijim rastom, prorijeđenom krošnjom i manjim, kiselijim plodovima.

Osim osunčanosti, važno je voditi računa i o zaštiti od vjetra i mraza. Iako dunja cvjeta relativno kasno, jaki i hladni vjetrovi mogu oštetiti mlade izboje i cvjetove te otežati oprašivanje. Stoga je idealno odabrati položaj koji je prirodno zaklonjen, primjerice južna ili jugozapadna padina, ili osigurati zaštitu podizanjem vjetrobranskih pojaseva. Treba izbjegavati dna dolina i depresije terena gdje se hladan zrak nakuplja, jer to povećava rizik od oštećenja kasnim proljetnim mrazovima. Dobra cirkulacija zraka je poželjna, ali ne i izloženost stalnom vjetru.

Priprema tla ključan je agrotehnički zahvat koji se obavlja prije same sadnje. Tlo za dunju treba biti duboko, rahlo i bogato humusom. Idealna pH vrijednost kreće se između 6.0 i 7.5. Nekoliko mjeseci prije planirane sadnje, potrebno je duboko preorati ili prekopati tlo na dubinu od najmanje 50-60 cm kako bi se razbila nepropusna plužna tabla i osigurala dobra drenaža. Tijekom ove osnovne obrade, u tlo se unosi veća količina organskog gnojiva, poput zrelog stajskog gnoja ili komposta, te mineralno NPK gnojivo s naglaskom na fosforu i kaliju.

Nakon osnovne obrade, tlo se usitnjava i poravnava. Sama sadna jama kopa se neposredno prije sadnje, a njezine dimenzije trebaju biti znatno veće od korijenove bale sadnice, obično oko 60x60x60 cm ili čak i veće na siromašnijim tlima. Na dno jame stavlja se sloj drenažnog materijala (šljunak, keramzit) ako postoji opasnost od zastoja vode, a zatim sloj plodne zemlje pomiješane s kompostom ili zrelim stajskim gnojem. Nikada ne treba stavljati svježi stajski gnoj u izravan kontakt s korijenom jer ga može “spaliti”.

Postupak sadnje korak po korak

Pravilna tehnika sadnje presudna je za uspješno primanje i daljnji razvoj sadnice dunje. Najbolje vrijeme za sadnju je jesen, nakon opadanja lišća, jer se tada korijen može aklimatizirati i djelomično regenerirati tijekom zime te spremno dočekati proljetnu vegetaciju. Proljetna sadnja je također moguća, ali zahtijeva redovitije i obilnije navodnjavanje tijekom prve sezone. Prije same sadnje, korijen sadnice potrebno je pregledati i oštrim škarama odrezati sve oštećene ili preduge žile. Nakon toga, preporučuje se potopiti korijen u smjesu vode, zemlje i goveđe balege kako bi se spriječilo isušivanje i potaknulo stvaranje novih korjenčića.

Sadnica se postavlja u središte prethodno pripremljene sadne jame na takvu dubinu da cijepljeno mjesto ostane najmanje 10-15 centimetara iznad površine tla. Ovo je izuzetno važno kako bi se spriječilo da plemka (plemeniti dio) pusti vlastiti korijen i time poništi utjecaj podloge. Jedna osoba treba držati sadnicu u uspravnom položaju, dok druga pažljivo nasipava sitnu, plodnu zemlju oko korijena, pazeći da popuni sve praznine. Povremeno je potrebno lagano protresti sadnicu kako bi se zemlja što bolje rasporedila između žila.

Nakon što je jama do pola ispunjena zemljom, potrebno je obilno zaliti sadnicu s 10-15 litara vode kako bi se zemlja slegla i istisnuo zrak iz zone korijena. Nakon što voda upije, jama se ispunjava ostatkom zemlje, pazeći da se oko sadnice formira blago uzdignuće ili “zdjelica” koja će zadržavati vodu od kiše ili navodnjavanja i usmjeravati je prema korijenu. Zemlju oko sadnice treba lagano nagaziti kako bi se ostvario dobar kontakt između korijena i tla, ali ne previše jako da se ne bi narušila struktura tla.

Završni koraci nakon sadnje uključuju postavljanje potpornog stupa i skraćivanje sadnice. Stup se postavlja uz sadnicu, s vjetrovite strane, i za njega se sadnica lagano veže u obliku osmice kako bi se spriječilo oštećenje od vjetra dok se korijen ne učvrsti. Nakon toga, sadnica se skraćuje na visinu od oko 80-100 cm kako bi se uspostavila ravnoteža između nadzemnog dijela i korijena, te potaknuo rast budućih skeletnih grana. Na kraju, preporučuje se malčiranje tla oko sadnice slojem slame ili komposta radi očuvanja vlage i sprječavanja rasta korova.

Razmnožavanje drvenastim reznicama

Razmnožavanje dunje drvenastim reznicama jednostavan je i učinkovit vegetativni način za dobivanje novih biljaka koje su genetski identične matičnoj biljci. Ova metoda omogućuje očuvanje svih sortnih karakteristika, za razliku od razmnožavanja sjemenom. Reznice se uzimaju u razdoblju mirovanja vegetacije, obično kasno u jesen nakon opadanja lišća ili tijekom zime, sve dok tlo nije smrznuto. Za reznice se biraju zdravi, dobro razvijeni jednogodišnji izboji, debljine olovke. Važno je da matična biljka s koje se uzimaju reznice bude zdrava, vitalna i bez simptoma bolesti.

Postupak uzimanja reznica je precizan. Odabrani izboji režu se na duljinu od 20 do 30 centimetara. Donji rez radi se neposredno ispod pupa i to koso, kako bi se povećala površina za ukorjenjivanje i olakšalo prepoznavanje donjeg dijela reznice. Gornji rez radi se ravno, otprilike jedan centimetar iznad gornjeg pupa, kako bi se smanjilo isušivanje. S donjeg dijela reznice potrebno je ukloniti sve pupove koji bi se našli u zemlji, ostavljajući samo dva do tri pupa na vrhu iz kojih će se razviti nadzemni dio.

Prije sadnje, donji dio reznica može se tretirati hormonom za ukorjenjivanje kako bi se potaknuo i ubrzao razvoj korijena. Iako dunja ima relativno dobar postotak ukorjenjivanja i bez hormona, njegova primjena može značajno povećati uspješnost. Reznice se zatim sade u dobro pripremljeno, rahlo i pjeskovito tlo u kontejnerima, sandučićima ili izravno na otvorenom, u zaštićenom dijelu vrta. Sade se tako da dvije trećine njihove duljine budu u zemlji, a samo gornji dio s pupovima viri iznad površine.

Nakon sadnje, ključno je održavati tlo umjereno vlažnim tijekom cijelog razdoblja ukorjenjivanja. Previše vode može uzrokovati truljenje, dok nedostatak vlage može dovesti do isušivanja reznica. Tijekom prve godine, mlade biljke će razviti korijen i nadzemni dio. Na jesen, kada dovoljno ojačaju, mogu se presaditi na stalno mjesto u voćnjaku. Razmnožavanje reznicama zahtijeva strpljenje, ali je nagrađujuće jer omogućuje dobivanje novih, kvalitetnih sadnica omiljene sorte dunje.

Cijepljenje kao metoda razmnožavanja

Cijepljenje je najčešći i najpouzdaniji način komercijalnog razmnožavanja dunje, kojim se kombiniraju pozitivne osobine dviju različitih biljaka – podloge i plemke. Podloga osigurava korijenov sustav i utječe na bujnost, otpornost na bolesti tla, prilagodljivost različitim tipovima tla i otpornost na sušu. Plemka, koja se uzima s matične biljke željene sorte, osigurava genetski materijal za nadzemni dio stabla, odnosno određuje karakteristike ploda, kao što su veličina, okus, boja i vrijeme dozrijevanja. Na taj način, cijepljenjem se dobivaju sadnice ujednačenih i predvidljivih svojstava.

Postoji više vrsta podloga koje se koriste za dunju. Najčešća je generativna podloga, dunja iz sjemena (Cydonia oblonga), koja daje stabla veće bujnosti i dugovječnosti. Od vegetativnih podloga, najpoznatije su selekcije dunje EMA (MA) i BA-29, koje su slabije bujnosti i omogućuju sadnju u gušćem sklopu. Podloga BA-29 otpornija je na klorozu na tlima bogatim vapnom. Odabir podloge ovisi o ciljevima uzgoja, tipu tla i planiranom intenzitetu proizvodnje, stoga je važno konzultirati se sa stručnjacima prilikom nabave sadnica.

Cijepljenje se može obaviti različitim tehnikama, a najčešće se primjenjuju okuliranje (cijepljenje na spavajući pup) i cijepljenje u procjep. Okuliranje se obično radi krajem ljeta, kada je podloga u punoj vegetaciji i kora se lako odvaja. Tom tehnikom se pod koru podloge umeće samo jedan pup s plemke. Cijepljenje u procjep primjenjuje se u rano proljeće, prije kretanja vegetacije. Tada se podloga prereže, napravi se procjep u koji se umeće cjep-grančica s nekoliko pupova. Spojno mjesto se nakon cijepljenja čvrsto omotava kalemarskom trakom ili gumicom i premazuje voskom kako bi se spriječilo isušivanje i prodiranje vlage.

Uspješnost cijepljenja ovisi o više faktora: podudarnosti podloge i plemke, vještini cjepljara, vremenskim uvjetima i pravilnoj njezi nakon cijepljenja. Važno je da kambijalni slojevi podloge i plemke budu u što boljem kontaktu kako bi srasli. Nakon što se cjep primi i krene rasti, potrebno je uklanjati sve divlje izboje koji rastu iz podloge ispod cijepljenog mjesta, jer oni konkuriraju plemci i mogu je ugušiti. Pravilno izvedeno cijepljenje osigurava brzi početak rodnosti i dugogodišnju produktivnost stabla.