Rezidba i prikraćivanje trnine predstavljaju ključne agrotehničke mjere kojima se direktno utječe na oblik, zdravlje, rast i rodnost ovog izdržljivog grma. Iako trnina može rasti i donositi plodove i bez ikakve ljudske intervencije, pravilnom i pravovremenom rezidbom postiže se niz prednosti: od formiranja estetski prihvatljivog i funkcionalnog oblika, preko poticanja obnove rodnog drva, do poboljšanja osvijetljenosti i prozračnosti krošnje. To u konačnici rezultira obilnijim i kvalitetnijim urodom te dugovječnijim i otpornijim grmom. Razumijevanje principa rezidbe omogućuje svakom uzgajivaču da maksimalno iskoristi potencijal ove zahvalne biljke.
Glavni ciljevi rezidbe trnine su višestruki. Prvo, formativnom rezidbom na mladim biljkama uspostavlja se željena struktura i uzgojni oblik, bilo da se radi o klasičnom grmu, živici ili malom stablu. Drugo, redovitom rezidbom održavanja uklanjaju se stare, oštećene, bolesne i isprepletene grane, čime se održava vitalnost biljke i smanjuje rizik od bolesti. Treće, rezidbom se regulira rodnost, uspostavljajući ravnotežu između vegetativnog rasta i plodonošenja te potičući stvaranje novih rodnih izboja.
Trnina donosi plodove pretežno na dvogodišnjim i starijim izbojima. To znači da se rezidbom mora osigurati stalna prisutnost mladih izboja koji će u narednim godinama postati rodni, uz istovremeno uklanjanje starijih, iscrpljenih grana koje su dale svoj maksimum. Bez rezidbe, grm postaje pregust, unutrašnji dijelovi krošnje ostaju u sjeni, ogoljavaju i prestaju rađati, a cjelokupna rodnost se seli na periferiju grma.
Važno je naglasiti da trnina ne zahtijeva tako intenzivnu i preciznu rezidbu kao, primjerice, vinova loza ili breskva. Njezina otpornost i prirodna sklonost grmolikom rastu opraštaju i manje greške. Ipak, poznavanje osnovnih tehnika i optimalnog vremena za rezidbu značajno doprinosi uspjehu u uzgoju. Korištenje oštrog i dezinficiranog alata je preduvjet za izvođenje čistih rezova i sprječavanje prijenosa bolesti.
Zašto je rezidba važna?
Rezidba je od temeljne važnosti za održavanje zdravlja grma trnine. Uklanjanjem suhih, slomljenih i bolesnih grana sprječava se širenje patogena i štetnika koji se mogu nastaniti u oštećenom tkivu. Stvaranjem otvorene i prozračne krošnje smanjuje se zadržavanje vlage na listovima i granama, što stvara nepovoljne uvjete za razvoj gljivičnih bolesti poput monilije. Zdrava biljka s dobrom cirkulacijom zraka unutar krošnje znatno je otpornija i zahtijeva manje zaštitnih tretmana.
Više članaka na ovu temu
Osim zdravstvenog aspekta, rezidba direktno utječe na količinu i kvalitetu uroda. Prorjeđivanjem krošnje omogućuje se bolji prodor sunčeve svjetlosti do svih dijelova biljke. Svjetlost je ključna za formiranje cvjetnih pupova i za proces fotosinteze, kojim se stvaraju šećeri potrebni za rast i dozrijevanje plodova. Plodovi koji se razvijaju na dobro osunčanim granama bit će krupniji, slađi, bogatiji aromom i intenzivnije obojeni.
Rezidbom se također kontrolira veličina i oblik grma, prilagođavajući ga raspoloživom prostoru u vrtu i olakšavajući berbu. Bez rezidbe, trnina može postati vrlo velika, gusta i neprohodna zbog brojnih trnovitih grana, što znatno otežava pristup plodovima. Formiranjem željenog oblika i održavanjem visine na prihvatljivoj razini, berba postaje brža, lakša i sigurnija. To je posebno važno u komercijalnim nasadima, ali i u kućnim vrtovima.
Naposljetku, rezidba služi za pomlađivanje grma i poticanje stalne obnove. Trnina s vremenom razvija stare, debele grane čija rodnost opada. Njihovim postepenim uklanjanjem potiče se rast novih, mladih i vitalnih izboja iz baze grma. Na taj način se osigurava kontinuirana produkcija rodnog drva i održava visoka produktivnost grma tijekom dugog niza godina, umjesto da on nakon određenog vremena postane iscrpljen i neproduktivan.
Vrijeme rezidbe
Optimalno vrijeme za glavnu rezidbu trnine je period mirovanja vegetacije, od kasne jeseni nakon opadanja lišća pa sve do ranog proljeća prije kretanja sokova. Mnogi stručnjaci preferiraju kasnu zimu ili rano proljeće (veljača, ožujak) jer su tada rane od reza najmanje izložene jakim mrazevima, a opasnost od infekcija je manja. U ovom periodu, biljka je bez lišća, što omogućuje jasan pregled strukture grana i lakše donošenje odluka o tome koje grane ukloniti.
Više članaka na ovu temu
Rezidba se nikako ne bi trebala obavljati tijekom jakih mrazeva, kada su temperature ispod -5 °C. Pri niskim temperaturama, drvo je krto i sklono pucanju, a rane od reza teže zacjeljuju i podložnije su smrzavanju i infekcijama. Stoga je za rezidbu potrebno odabrati suh i prohladan dan, kada su temperature iznad nule.
Osim glavne zimske rezidbe, ponekad se provodi i ljetna ili zelena rezidba. Ona se obavlja tijekom vegetacije, obično krajem svibnja ili u lipnju. Cilj ljetne rezidbe je uklanjanje suvišnih i nepoželjnih mladih izboja, prvenstveno vodopija – snažnih vertikalnih izboja koji rastu iz starijih grana i nepotrebno troše energiju biljke. Ljetnom rezidbom se također može korigirati oblik krošnje i poboljšati osvjetljenost plodova.
Ljetna rezidba mora biti znatno umjerenija od zimske. Uklanjaju se samo mladi, zeljasti izboji koji se lako mogu odrezati ili čak otkinuti rukom. Ovom mjerom se energija biljke preusmjerava u rast plodova i razvoj korisnijih izboja. Također, prikraćivanjem prebujnih ljetorasta može se potaknuti njihovo grananje i formiranje cvjetnih pupova za sljedeću sezonu.
Tehnike rezidbe i potreban alat
Za pravilnu rezidbu trnine potreban je kvalitetan i oštar alat. Osnovni alat su voćarske škare, koje se koriste za rezanje tanjih grana, do otprilike dva centimetra promjera. Za deblje grane potrebne su škare s dugim ručkama (tzv. “dvoručne škare”), koje omogućuju jači pritisak. Za uklanjanje najdebljih, starih grana koristi se voćarska pila. Važno je da sav alat bude oštar kako bi rezovi bili čisti i glatki, bez gnječenja tkiva, što pospješuje zacjeljivanje. Također, alat je potrebno dezinficirati (npr. alkoholom) prije početka rada i prilikom prelaska s jednog grma na drugi, kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Osnovni princip rezidbe je prorjeđivanje. Prvo se u potpunosti uklanjaju sve suhe, slomljene, bolesne i oštećene grane, režući ih do osnove ili do zdravog dijela. Zatim se promatra unutrašnjost grma i uklanjaju se grane koje se križaju, taru jedna o drugu ili rastu prema unutrašnjosti krošnje. Cilj je stvoriti otvoren prostor u središtu grma. Također se uklanjaju svi izdanci koji izbijaju iz podloge (ispod mjesta cijepljenja) ili direktno iz korijena, jer oni crpe snagu biljke.
Nakon prorjeđivanja, pristupa se skraćivanju ili prikraćivanju grana. Jednogodišnji izboji mogu se prikratiti za trećinu do polovice svoje duljine kako bi se potaknulo njihovo grananje i ojačalo ih. Rez se uvijek izvodi neposredno iznad zdravog, prema van okrenutog pupa. Time se usmjerava rast novog izboja prema van, čime se krošnja širi i otvara, umjesto da raste prema unutra i zgušnjava se.
Kod uklanjanja debljih grana, važno je napraviti pravilan rez. Grana se ne reže potpuno ravno uz deblo ili glavnu granu iz koje izlazi, već se ostavlja mali “prsten”, odnosno zadebljanje na bazi grane. U tom prstenu nalazi se tkivo koje omogućuje brzo kalusiranje i zatvaranje rane. Preveliki “batrljak” se suši i postaje mjesto za ulazak bolesti, dok preduboki rez oštećuje glavnu granu i otežava zacjeljivanje.
Formativna rezidba mladih grmova
Formativna rezidba provodi se u prve dvije do tri godine nakon sadnje i cilj joj je uspostaviti snažnu i dobro strukturiranu osnovu krošnje. Odmah nakon sadnje, sadnicu je potrebno prikratiti. Ako je riječ o jednogodišnjoj sadnici (šibi), ona se skraćuje na visinu od 60 do 80 centimetara. Ovaj rez potiče grananje i razvoj bočnih izboja u prvoj godini.
Na kraju prve sezone, tijekom zimskog mirovanja, odabiru se tri do pet najsnažnijih i najbolje raspoređenih bočnih izboja koji će činiti osnovne (skeletne) grane budućeg grma. Ostali izboji, kao i oni koji su preslabi ili rastu pod nepovoljnim kutom, uklanjaju se u potpunosti. Odabrane osnovne grane također se prikraćuju za otprilike jednu trećinu kako bi se potaknulo njihovo daljnje grananje.
U drugoj i trećoj godini nastavlja se s formiranjem krošnje. Na svakoj od osnovnih grana ostavljaju se po dva do tri dobro raspoređena sekundarna izboja, dok se ostali prorjeđuju. Cilj je stvoriti prozračnu krošnju vazolikog ili peharastog oblika, bez središnje provodnice (centralne vertikalne grane), što osigurava najbolju osvijetljenost. Time se postavlja temelj za buduću rezidbu održavanja.
Ako se trnina želi uzgajati kao živica, formativna rezidba je drugačija. Nakon sadnje, sadnice se prikraćuju na samo 20-30 centimetara visine kako bi se potaknuo gust rast iz baze. Svake sljedeće godine, živica se šiša, ostavljajući je svaki put malo višom i širom, sve dok ne dosegne željenu dimenziju. Važno je da se živica formira tako da joj je baza uvijek malo šira od vrha, kako bi i donji dijelovi dobivali dovoljno svjetla.
Rezidba za održavanje i pomlađivanje
Nakon što je grm formiran, prelazi se na redovitu rezidbu održavanja koja se provodi svake godine. Kao što je već spomenuto, ova rezidba započinje uklanjanjem svih suhih, bolesnih i oštećenih grana. Zatim se prorjeđuje unutrašnjost krošnje uklanjanjem grana koje je zgušnjavaju. Time se održava postignuta prozračnost i osvijetljenost.
Ključni dio rezidbe održavanja je obnova rodnog drva. Svake godine potrebno je ukloniti nekoliko najstarijih, iscrpljenih grana, režući ih do same osnove. Na grmu starom desetak godina, grane starije od 4-5 godina smatraju se starima i njihova rodnost opada. Njihovim uklanjanjem otvara se prostor i potiče rast novih, mladih izboja iz baze grma koji će ih zamijeniti i osigurati kontinuiranu rodnost u budućnosti.
Jednogodišnji izboji koji će služiti za obnovu također se mogu lagano prikratiti kako bi ojačali. Važno je postići ravnotežu – ne smije se ukloniti previše grana odjednom, ali se ne smije ni dopustiti da grm previše ostari. Idealno je svake godine ukloniti oko 20-25% starih grana, čime se cijeli grm postupno obnovi u ciklusu od četiri do pet godina.
Ako je grm potpuno zapušten, star i neproduktivan, može se provesti radikalna rezidba pomlađivanja. To podrazumijeva rezanje svih grana na visinu od 20-30 centimetara iznad tla. Trnina ima veliku sposobnost regeneracije iz korijena i baze debla, te će nakon ovakvog reza potjerati mnoštvo mladih izboja. Sljedeće godine od tih se izboja odabiru najsnažniji i započinje se s ponovnim formiranjem krošnje, kao da se radi o mladoj sadnici.
