Rezidba je jedna od najvažnijih i najzahtjevnijih agrotehničkih mjera u uzgoju azijskog kakija, koja izravno utječe na oblik, rast, zdravlje i rodnost stabla. Pravilnom i pravovremenom rezidbom uspostavlja se ravnoteža između vegetativnog rasta i plodonošenja, osigurava se dobra osvijetljenost i prozračnost krošnje te se olakšavaju berba i zaštita od bolesti. Mnogi uzgajivači početnici osjećaju strah od rezidbe, no važno je shvatiti da je ona nužan postupak za postizanje dugoročne vitalnosti i produktivnosti stabla. Pristup rezidbi treba biti promišljen, temeljen na poznavanju biologije rasta i rodnosti kakija, jer svaki rez predstavlja intervenciju koja će izazvati određenu reakciju biljke. Cilj nije samo ukloniti grane, već usmjeriti rast i energiju stabla prema željenom cilju: obilnom i kvalitetnom urodu.
Azijski kaki donosi plodove na jednogodišnjim izbojima koji rastu iz pupova formiranih na granama prethodne godine. To znači da je za redovitu rodnost potrebno svake godine poticati rast novih, umjereno bujnih izboja. Rezidbom se uklanjaju starije, iscrpljene grane i prorjeđuje se krošnja, čime se potiče buđenje spavajućih pupova i rast novih rodnih mladica. Bez rezidbe, stablo postaje pregusto, rodnost se seli na periferiju krošnje, a plodovi postaju sitniji i slabije kvalitete.
Postoje dvije osnovne vrste rezidbe: zimska (rezidba na zrelo) i ljetna (rezidba na zeleno). Zimska rezidba se obavlja u razdoblju mirovanja vegetacije, od opadanja lišća do početka proljetnog buđenja. To je glavna rezidba kojom se oblikuje krošnja i regulira rodnost. Ljetna rezidba je dopunska mjera koja se provodi tijekom vegetacije i služi za korekciju rasta, poboljšanje osvijetljenosti i uklanjanje nepotrebnih izboja (vodopija).
Pristup rezidbi ovisi i o starosti stabla. U prvim godinama nakon sadnje provodi se formativna rezidba, čiji je cilj stvoriti čvrst i dobro oblikovan kostur krošnje. Kasnije, kada stablo uđe u punu rodnost, primjenjuje se rezidba za održavanje, kojom se održava postignuti oblik, obnavlja rodno drvo i osigurava kontinuirana produktivnost. Pravilno izvedena rezidba produžuje životni i produktivni vijek stabla, čineći ga zdravijim i lakšim za održavanje.
Alati i tehnika rezidbe
Za pravilnu rezidbu neophodan je kvalitetan i odgovarajući alat. Osnovni alat svakog voćara su oštre i čiste voćarske škare, koje se koriste za rezanje tanjih grana promjera do dva centimetra. Za deblje grane potrebna je pila za grane, po mogućnosti sa zakrivljenim listom koji olakšava rad u gustoj krošnji. Za visoke grane koje se ne mogu dosegnuti sa zemlje koriste se teleskopske škare ili pile. Sav alat mora biti oštar kako bi rez bio gladak i čist, te dezinficiran alkoholom ili drugim dezinficijensom pri prelasku s jednog stabla na drugo kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Više članaka na ovu temu
Tehnika reza je izuzetno važna za brzo zacjeljivanje rana. Prilikom skraćivanja grane, rez se uvijek radi koso, oko pola centimetra iznad zdravog, prema van okrenutog pupa. Kosi rez sprječava zadržavanje vode na rani i smanjuje mogućnost infekcije. Prilikom uklanjanja cijele grane, rez se radi na mjestu grananja, neposredno uz osnovu, ali pazeći da se ne ošteti tzv. “granski prsten” – zadebljanje na spoju grane s deblom ili debljom granom. Očuvanje ovog prstena ključno je za brzo i pravilno kalusiranje, odnosno zatvaranje rane.
Sve veće rane, promjera preko dva do tri centimetra, potrebno je nakon reza premazati voćarskim voskom ili nekim drugim komercijalnim sredstvom za premazivanje rana. Premaz štiti ranu od isušivanja, prodiranja vlage i ulaska patogena, čime se ubrzava proces zacjeljivanja. Manje rane obično nije potrebno premazivati jer stablo ima sposobnost da ih samo zatvori.
Sigurnost pri radu je na prvom mjestu. Prilikom korištenja ljestava, one moraju biti stabilne i postavljene na ravnu podlogu. Uvijek treba nositi zaštitne rukavice kako bi se izbjegle ozljede od trnja ili oštrih grana, a preporučuju se i zaštitne naočale. Rezidba je fizički zahtjevan posao, stoga je važno raditi smireno i bez žurbe, pažljivo planirajući svaki rez.
Formativna rezidba mladih stabala
Formativna rezidba provodi se u prve tri do četiri godine nakon sadnje i cilj joj je uspostaviti željeni oblik krošnje. Najčešći i preporučeni uzgojni oblik za kaki je poboljšana piramidalna ili vazolika krošnja. Vazolika (kotlasta) krošnja nema središnju provodnicu i sastoji se od 3 do 4 osnovne (ramene) grane koje izlaze iz debla na visini od 80 do 100 centimetara. Ovaj oblik osigurava odličnu osvijetljenost unutrašnjosti krošnje, što je idealno za kvalitetu plodova.
Više članaka na ovu temu
U prvoj godini nakon sadnje, ako se sadi jednogodišnja sadnica, ona se prikraćuje na željenu visinu debla, obično oko 80-100 cm. Tijekom vegetacije, iz vršnih pupova će se razviti mladice od kojih će se sljedeće zime odabrati 3-4 najbolje raspoređene za buduće osnovne grane. Sve ostale mladice se uklanjaju. Odabrane grane trebaju rasti pod što širim kutom u odnosu na deblo i biti ravnomjerno raspoređene u prostoru.
U drugoj i trećoj godini nastavlja se s formiranjem krošnje. Odabrane osnovne grane se ne prikraćuju ili se prikraćuju vrlo malo, samo ako su predugačke, kako bi se potaknulo njihovo grananje. Na svakoj osnovnoj grani ostavljaju se po dvije sekundarne grane, jedna vanjska i jedna unutarnja, pazeći da se održi otvorenost i prozračnost krošnje. Uklanjaju se sve vodopije, konkurentne grane i one koje rastu prema unutrašnjosti krošnje.
Cilj formativne rezidbe je stvoriti čvrst kostur koji će u budućnosti moći nositi težinu obilnog uroda. Iako se ovom rezidbom odgađa početak pune rodnosti za godinu ili dvije, ona je dugoročno isplativa jer stvara zdravo i produktivno stablo. Forsiranje preranog ulaska u rodnost na štetu formiranja krošnje može dovesti do kasnijih problema poput lomljenja grana i smanjene kvalitete plodova.
Rezidba stabala u punoj rodnosti
Kada stablo postigne željeni oblik i uđe u punu rodnost, prelazi se na rezidbu za održavanje. Glavni cilj ove rezidbe je održavanje ravnoteže između rasta novih izboja i produkcije plodova. Kaki rađa na jednogodišnjim izbojima, stoga je nužno svake godine rezidbom poticati njihov rast. Rezidba se sastoji od prorjeđivanja i skraćivanja grana.
Prvi korak je sanitarni rez, koji uključuje uklanjanje svih suhih, slomljenih, oštećenih ili bolesnih grana. Nakon toga, prelazi se na prorjeđivanje krošnje. Uklanjaju se grane koje rastu prema unutra, koje se križaju i taru jedna o drugu, te sve grane koje previše zasjenjuju unutrašnjost. Također se uklanjaju vodopije i preguste grane, ostavljajući dovoljno prostora za cirkulaciju zraka i prodor svjetlosti.
Nakon prorjeđivanja, vrši se skraćivanje rodnih grana. Grane koje su donijele plod prethodne godine obično su se iscrpile i na njima će biti slabiji rast novih izboja. Takve grane se prikraćuju za trećinu ili polovicu svoje duljine, režući iznad zdravog pupa koji će dati novi rodni izboj. Ovom mjerom se potiče obnova rodnog drveta i sprječava se da se rodnost premjesti daleko na periferiju krošnje.
Opseg rezidbe ovisi o bujnosti stabla. Stabla koja slabo rastu i imaju kratke priraste treba jače orezati kako bi se potaknuo njihov rast. S druge strane, previše bujna stabla koja daju malo ploda treba orezivati slabije, uglavnom prorjeđivanjem, kako bi se smanjila njihova bujnost i potaknulo zametanje cvjetnih pupova. Redovita i umjerena rezidba svake godine bolja je od neredovite i drastične rezidbe svake treće ili četvrte godine.
Ljetna ili zelena rezidba
Ljetna rezidba je dopunska, ali vrlo korisna mjera koja se provodi tijekom vegetacije, obično od kraja svibnja do srpnja. Njezin glavni cilj je uklanjanje nepotrebnih mladih izboja koji konkuriraju za hranjiva i vodu te zasjenjuju plodove i unutrašnjost krošnje. Pravovremenom ljetnom rezidbom smanjuje se potreba za jačom zimskom rezidbom i energija biljke se usmjerava tamo gdje je najpotrebnija – u rast plodova.
Najvažniji zahvat ljetne rezidbe je uklanjanje vodopija. Vodopije su snažni, uspravni izboji koji rastu iz starijih grana ili debla. One troše velike količine hranjiva, a rijetko donose plodove. Uklanjaju se dok su još mlade i zeljaste, što se može učiniti i rukom (plijevljenje), ili škarama ako su već odrvenjele. Njihovim uklanjanjem poboljšava se osvijetljenost krošnje.
Tijekom ljeta također se mogu ukloniti svi izboji koji rastu prema unutrašnjosti krošnje ili su pregusti. Prorjeđivanjem lisne mase poboljšava se cirkulacija zraka, što smanjuje rizik od gljivičnih bolesti. Također, bolja osunčanost plodova izravno utječe na njihovu bolju obojenost i veći sadržaj šećera. Ponekad se ljeti može obaviti i pinciranje, odnosno prikraćivanje vrhova prebujnih mladica kako bi se zaustavio njihov rast i potaknulo grananje.
S ljetnom rezidbom ne treba pretjerivati. Previše drastična ljetna rezidba može izazvati retrovegetaciju, odnosno ponovno tjeranje izboja, što nije poželjno jer ti izboji ne stignu odrvenjeti do zime. Također, ne smije se ukloniti previše lisne mase, jer je lišće “tvornica hrane” za cijelu biljku. Ljetna rezidba treba biti umjerena i usmjerena samo na uklanjanje očito suvišnih i konkurentnih izboja.
