Širokolisna grahorica je otporna trajnica koja, uz minimalnu pripremu, uspješno podnosi niske zimske temperature i mraz u većini kontinentalnih klima. Njezina sposobnost da preživi zimu i svako proljeće iznova potjera snažne izbojke iz korijena čini je izuzetno zahvalnom biljkom za uzgoj. Ipak, pravilna priprema za zimsko mirovanje može značajno utjecati na njezinu vitalnost i bujnost u nadolazećoj sezoni. Razumijevanje procesa koji se odvijaju u biljci tijekom jeseni i zime te primjena nekoliko jednostavnih koraka zaštite osigurat će da tvoja grahorica bez problema dočeka proljeće i nagradi te obiljem cvjetova. Posebnu pažnju treba posvetiti mladim biljkama i onima koje se uzgajaju u posudama, jer su one osjetljivije na hladnoću.
Kako se dani skraćuju i temperature padaju, širokolisna grahorica polako ulazi u fazu mirovanja. Njezin rast se usporava, a cvatnja prestaje. Nakon prvih jačih mrazeva, cijeli nadzemni dio biljke – stabljike, lišće i cvjetovi – počet će venuti, sušiti se i propadati. To je potpuno prirodan proces i ne treba te zabrinjavati. Biljka svu svoju energiju povlači u podzemni dio, u svoj snažan i dubok korijen (rizom), koji je prilagođen za preživljavanje zime. Upravo u tom korijenu pohranjene su sve rezerve hrane potrebne za rast u sljedećem proljeću.
Ključni korak u pripremi za zimu je orezivanje nadzemnog dijela. Nakon što mraz uništi lišće i ono postane smeđe, potrebno je odrezati sve stabljike do visine od otprilike 5 do 10 centimetara iznad tla. Ovo jesensko “čišćenje” ima višestruke prednosti. Prvo, uklanja se stari biljni materijal na kojem bi mogle prezimiti spore gljivičnih bolesti ili jajašca štetnika, čime se smanjuje rizik od zaraze u sljedećoj godini. Drugo, vrt izgleda urednije tijekom zime. I treće, olakšava se rast novih izbojaka u proljeće, koji će nesmetano izbijati iz baze biljke.
Nakon orezivanja, preporučljivo je zaštititi područje korijena slojem zimskog malča. To je posebno važno za mlade, tek posađene biljke u prvoj godini, kao i u područjima s vrlo oštrim zimama i malo snijega. Snježni pokrivač je prirodni izolator, no ako izostane, korijen može biti izložen ekstremno niskim temperaturama i smrzavanju. Sloj malča debljine 10-15 centimetara djelovat će kao zaštitni pokrivač koji ublažava temperaturne oscilacije u tlu i štiti korijen od smrzavanja.
Jesenska priprema biljke
Priprema širokolisne grahorice za zimu započinje već krajem ljeta i početkom jeseni. U tom razdoblju važno je prestati s gnojidbom, posebno onom koja sadrži visok udio dušika. Dušik potiče rast novih, mekanih izbojaka koji ne bi imali dovoljno vremena da odrvene i sazriju prije dolaska mraza. Takvi nježni izbojci izuzetno su osjetljivi na niske temperature i sigurno bi promrzli tijekom zime, nepotrebno iscrpljujući biljku. Posljednja prihrana gnojivom bogatim kalijem može se primijeniti krajem ljeta kako bi se ojačalo biljno tkivo i poboljšala otpornost na hladnoću.
Također je potrebno postupno smanjivati zalijevanje kako se jesen približava. Niže temperature i manja lisna masa smanjuju potrebu biljke za vodom. Dopusti da se tlo prosuši između zalijevanja. Previše vlage u tlu tijekom jeseni i zime, u kombinaciji s niskim temperaturama, može dovesti do truljenja korijena, što je jedan od najvećih rizika za prezimljavanje trajnica. Biljku treba obilnije zaliti još jednom prije samog smrzavanja tla, kako bi korijen ušao u zimu dobro hidriran, ali ne i u mokrom tlu.
Nakon što prvi jači mrazevi prođu i unište nadzemni dio biljke, vrijeme je za rezidbu. Oštrim vrtlarskim škarama odreži sve stabljike na visinu od 5 do 10 centimetara od zemlje. Ne preporučuje se rezati biljku prerano, dok je još zelena, jer ona kroz lišće i stabljike još uvijek prikuplja energiju i pohranjuje je u korijen za sljedeću sezonu. Pričekaj da priroda učini svoje i da mraz signalizira kraj vegetacije.
Sve odrezane biljne ostatke važno je temeljito pokupiti i ukloniti iz vrta. Nemoj ih ostavljati na tlu oko biljke niti ih stavljati u kompost, pogotovo ako si tijekom sezone imao problema s bolestima poput pepelnice. Na tim ostacima mogu prezimiti uzročnici bolesti i štetnici, koji bi se onda u proljeće ponovno aktivirali. Uklanjanjem starog materijala osiguravaš “čist” start za novu vegetacijsku sezonu i smanjuješ potrebu za korištenjem zaštitnih sredstava.
Uloga zimskog malča
Zimski malč igra ključnu ulogu u zaštiti korijenskog sustava širokolisne grahorice od nepovoljnih zimskih uvjeta. Njegova primarna funkcija nije grijanje tla, već izolacija. Dobar sloj malča pomaže u održavanju stabilnije temperature tla, sprječavajući nagle promjene između smrzavanja i odmrzavanja. Upravo su te česte promjene, karakteristične za zime s malo snijega i promjenjivim temperaturama, najopasnije za korijen. One mogu uzrokovati pucanje korijena i izdizanje biljke iz tla, što dovodi do njezinog isušivanja i propadanja.
Kao materijal za zimski malč mogu se koristiti različiti organski materijali. Suho lišće, slama, sijeno, borove iglice ili grane crnogorice odličan su izbor. Važno je da materijal bude rahli i prozračan kako ne bi zadržavao previše vlage i uzrokovao truljenje. Sloj malča trebao bi biti debeo otprilike 10 do 15 centimetara, a postavlja se nakon što se tlo već malo smrzne. Prerano postavljanje malča, dok je tlo još toplo, može privući glodavce koji će se u njemu nastaniti i eventualno oštetiti korijen biljke.
Malč se pažljivo raspoređuje oko baze orezane biljke, prekrivajući područje iznad korijenskog sustava. On štiti plitko korijenje od izravnog utjecaja hladnog i suhog zimskog vjetra te smanjuje gubitak vlage iz tla. U proljeće, kada prođe opasnost od jakih mrazeva i tlo se počne zagrijavati, malč je potrebno postepeno ukloniti. Ako se ostavi predugo, može usporiti zagrijavanje tla i nicanje novih izbojaka te stvoriti previše vlažno okruženje pogodno za razvoj bolesti i napad puževa.
Iako je odrasla, dobro ukorijenjena širokolisna grahorica vrlo otporna i često može preživjeti zimu i bez malčiranja, ova mjera zaštite toplo se preporučuje u nekoliko slučajeva. Obavezno zaštiti mlade biljke u prvoj godini nakon sadnje jer njihov korijenski sustav još nije dovoljno razvijen. Također, malčiranje je neophodno u područjima s oštrim kontinentalnim zimama gdje su temperature često ispod -15°C, a snježni pokrivač nije pouzdan. Ulaganje malo truda u jesen osigurat će zdravlje i dugovječnost tvoje biljke.
Prezimljavanje u posudama
Uzgoj širokolisne grahorice u posudama predstavlja veći izazov kada je u pitanju prezimljavanje. Korijenski sustav biljaka u posudama mnogo je izloženiji niskim temperaturama nego kod biljaka posađenih u vrtu. Tlo u vrtu djeluje kao prirodni izolator, dok su stijenke posude tanke i omogućuju brzo smrzavanje cijelog supstrata. Smrznuti supstrat može oštetiti i uništiti korijen, što dovodi do propadanja biljke. Stoga je biljkama u posudama potrebna dodatna zaštita tijekom zime.
Jedna od najjednostavnijih metoda je premještanje posude na zaštićeno mjesto. Idealno je negrijano, ali od mraza zaštićeno mjesto poput garaže, podruma, hladnog staklenika ili zatvorene verande. Na takvom mjestu, biljka će proći kroz period mirovanja, ali korijen neće biti izložen ekstremno niskim temperaturama. Tijekom zime, potrebno je samo povremeno, vrlo oskudno zaliti biljku, tek toliko da se supstrat u potpunosti ne isuši – otprilike jednom mjesečno.
Ako nemaš mogućnost unijeti posudu unutra, potrebno ju je što bolje izolirati. Grupiraj sve posude zajedno uz zaštićeni zid kuće, po mogućnosti na južnoj strani. Cijelu posudu, sa svih strana i s vrha, možeš omotati jutom, starim dekama, agrotekstilom ili folijom s mjehurićima. Dodatna izolacija može se postići tako da se posuda stavi u veću kutiju ili vreću i da se prazan prostor između ispuni suhim lišćem, slamom ili zgužvanim novinskim papirom. Također je važno podići posudu s hladnog betona ili tla postavljanjem na drvene letvice ili stiropor.
Nakon što je nadzemni dio propao od mraza, oreži ga kao i kod biljaka u vrtu. Vrh posude, odnosno površinu supstrata, prekrij debelim slojem malča (lišće, slama). Kombinacija izolacije stijenki posude i malčiranja površine značajno će povećati šanse za preživljavanje. Važno je napomenuti da posude od terakote lakše pucaju na mrazu od onih od plastike ili drugih otpornijih materijala, pa je i s te strane potrebna zaštita.
Proljetna njega nakon prezimljavanja
S dolaskom proljeća i porastom temperatura, širokolisna grahorica polako se budi iz zimskog mirovanja. Pravilna njega u ovom prijelaznom periodu ključna je za poticanje snažnog i zdravog rasta. Prvi korak je uklanjanje zimske zaštite. Kada prođe opasnost od jačih mrazeva, obično krajem ožujka ili početkom travnja, vrijeme je da se postepeno ukloni zimski malč koji je štitio korijen. Učini to pažljivo kako ne bi oštetio mlade izbojke koji možda već počinju nicati ispod površine.
Nakon uklanjanja malča, tlo oko biljke treba lagano prorahliti i očistiti od eventualnog korova. Ovo je idealno vrijeme za prvu prihranu u sezoni. Dodavanje tankog sloja zrelog komposta ili granuliranog gnojiva s uravnoteženim omjerom hranjivih tvari oko baze biljke dat će joj potreban poticaj za rast. Kompost ne samo da hrani biljku, već i poboljšava strukturu tla. Nakon prihrane, područje oko biljke lagano zalij.
Pažljivo promatraj bazu biljke. Uskoro ćeš primijetiti kako iz zemlje izbijaju novi, crvenkasti izbojci. To je znak da je biljka uspješno prezimila i da započinje novi ciklus rasta. Kako izbojci rastu, počni ih usmjeravati prema potpori (rešetki, ogradi) kako bi se mogli pravilno penjati. Što ranije započneš s usmjeravanjem, to će biljka imati ljepši i uredniji oblik rasta.
Biljke koje su prezimile u posudama u zaštićenom prostoru treba postepeno privikavati na vanjske uvjete. Iznesi ih van tijekom toplijih dana na sjenovito mjesto, a preko noći ih unesi unutra. Tijekom tjedan do deset dana, postepeno im povećavaj izloženost suncu i vanjskim temperaturama prije nego što ih ostaviš na stalnom mjestu. Ovo je također pravo vrijeme za provjeru supstrata; ako je biljka prerasla posudu, presadi je u veću sa svježim, hranjivim supstratom.
