Osiguravanje pravilnog prezimljavanja ključan je korak u višegodišnjem uzgoju šarene jabučaste metvice, omogućujući joj da preživi hladne mjesece i s dolaskom proljeća ponovno potjera snažne i aromatične izdanke. Iako je metvica po prirodi otporna trajnica, njezina sposobnost da izdrži zimske uvjete ovisi o klimatskoj zoni, načinu uzgoja (u vrtu ili u posudi) te o pripremi koju joj pružimo u jesen. Razumijevanje procesa koje biljka prolazi tijekom zimskog mirovanja i poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite pomoći će u očuvanju zdravlja korijenskog sustava. Pravilna jesenska njega i zimska zaštita jamstvo su da ćete i sljedeće sezone moći uživati u ljepoti i mirisu ove jedinstvene biljke.
Priprema za zimu započinje već u kasno ljeto i ranu jesen. U tom razdoblju važno je postupno smanjivati, a zatim i potpuno prekinuti gnojidbu. Nastavak prihrane, osobito dušičnim gnojivima, potaknuo bi rast novih, nježnih izdanaka koji ne bi imali dovoljno vremena da odrvene i pripreme se za niske temperature. Takvi izdanci bili bi izrazito osjetljivi na smrzavanje, što bi nepotrebno iscrpilo biljku. Cilj je usmjeriti energiju biljke na jačanje korijenskog sustava, koji je ključan za preživljavanje zime.
Također, u jesen treba smanjiti intenzitet berbe. Iako je primamljivo brati svježe listove što je duže moguće, biljci treba ostaviti dovoljno lisne mase kako bi mogla obaviti fotosintezu i pohraniti energiju u korijenje za zimsko mirovanje. Preporučuje se obaviti posljednju jaču rezidbu otprilike šest do osam tjedana prije očekivanog prvog mraza. Nakon toga, berite samo po potrebi, skidajući tek pokoji listić, a ne cijele vrhove izdanaka.
Nakon prvih jačih mrazeva, nadzemni dio metvice će prirodno pocrniti i osušiti se. Iako može izgledati neugledno, ovaj odumrli dio pruža određenu razinu prirodne izolacije korijenskom sustavu. Mnogi vrtlari ga ostavljaju preko zime i uklanjaju tek u rano proljeće, prije nego što krenu novi izdanci. Alternativno, nadzemni dio se može odrezati na visinu od 5-10 centimetara iznad tla, što vrtu daje uredniji izgled i smanjuje mogućnost prezimljavanja štetnika i bolesti na biljnim ostacima.
Priprema biljaka u vrtu za zimu
Šarena jabučasta metvica posađena izravno u vrtu općenito je vrlo otporna na zimu i u većini umjerenih klima preživjet će bez posebnih mjera zaštite. Njezin korijenski sustav, zaštićen slojem zemlje, dobro podnosi niske temperature. Međutim, u područjima s vrlo oštrim zimama i temperaturama koje se spuštaju znatno ispod nule, ili u zimama s malo snijega koji bi služio kao prirodni izolator, dodatna zaštita je preporučljiva.
Najjednostavniji i najučinkovitiji način zaštite je nanošenje debelog sloja organskog malča preko područja gdje raste metvica. Nakon što prvi mraz uništi nadzemni dio biljke, prekrijte tlo slojem suhog lišća, slame, borovih iglica ili usitnjene kore debljine 10 do 15 centimetara. Ovaj sloj malča djeluje kao izolator, štiteći korijenje od ekstremnih temperaturnih oscilacija i dubokog smrzavanja tla. Malč također pomaže u očuvanju vlage u tlu tijekom suhih zimskih razdoblja.
Važno je malč nanijeti nakon što se tlo već malo ohladi, ali prije nego što se duboko smrzne. prerano nanošenje malča može usporiti hlađenje tla i privući glodavce koji će tražiti toplo sklonište za zimu. Malč će ostati na mjestu tijekom cijele zime, pružajući kontinuiranu zaštitu. U rano proljeće, kada prođe opasnost od jakih mrazeva i kada primijetite prve znakove novog rasta, malč treba pažljivo ukloniti ili razgrnuti kako bi sunčeva svjetlost i toplina doprli do tla i potaknuli rast novih izdanaka.
Tijekom jeseni, prije nanošenja malča, dobro je očistiti područje oko metvice od korova i otpalog lišća s drugih biljaka. Time se smanjuje rizik od prezimljavanja spora gljivičnih bolesti i jajašaca štetnika u neposrednoj blizini biljke. Pravilna jesenska higijena vrta važan je dio pripreme za zimu i doprinosi zdravijem početku nove vegetacijske sezone u proljeće.
Prezimljavanje metvice u posudama
Biljke uzgajane u posudama znatno su osjetljivije na niske temperature od onih u vrtu. Korijenski sustav u posudi nije zaštićen velikom masom tla koja djeluje kao izolator, već je izložen hladnom zraku sa svih strana. Zbog toga se tlo u posudi smrzava mnogo brže, dublje i jače, što može dovesti do oštećenja ili potpunog uništenja korijena. Stoga je za metvicu u posudama potrebna dodatna pažnja i zaštita tijekom zime.
Jedna od najsigurnijih metoda je premještanje posude u zaštićeni, negrijani prostor kao što je garaža, podrum, hladni staklenik ili zatvorena veranda. Prostorija bi trebala biti dovoljno hladna da biljka ostane u stanju mirovanja (dormancije), ali temperature ne bi smjele padati znatno ispod nule. Tijekom boravka u zatvorenom prostoru, biljci je potrebno osigurati minimalnu količinu vode, tek toliko da se korijenska bala ne osuši u potpunosti – obično je dovoljno lagano zalijevanje jednom mjesečno.
Ako nemate mogućnost unijeti posude unutra, možete ih zaštititi na otvorenom. Grupirajte više posuda zajedno uz zaštićeni zid kuće (idealno južni ili zapadni) kako bi se međusobno štitile i koristile toplinu koju isijava zid. Cijelu posudu, ne samo biljku, možete omotati jutom, starim dekama ili agrotekstilom u više slojeva kako biste izolirali korijensku balu. Postavljanje posude u veću kutiju ispunjenu slamom, lišćem ili stiroporom također pruža izvrsnu izolaciju.
Druga metoda zaštite na otvorenom je ukopavanje posude u zemlju. Iskopajte rupu u vrtu dovoljno veliku da u nju stane cijela posuda. Postavite posudu u rupu tako da joj rub bude u ravnini s okolnim tlom. Rupu zatim zatrpajte zemljom. Na ovaj način, zemlja u vrtu djeluje kao prirodni izolator za korijenje u posudi. Povrh svega možete dodati i sloj malča za dodatnu zaštitu. U proljeće jednostavno iskopajte posudu i vratite je na njezino mjesto.
Njega tijekom zimskog mirovanja
Tijekom zime, dok je biljka u stanju mirovanja, njezine potrebe su minimalne. Glavni cilj je održati korijenski sustav živim i zdravim do proljeća. Za biljke koje zimuju vani u vrtu, priroda se uglavnom brine za sve, osobito ako postoji snježni pokrivač koji služi kao savršen izolator. U zimama bez snijega i s dugim sušnim i vjetrovitim razdobljima, tlo se može isušiti. U takvim uvjetima, tijekom toplijih dana kada je tlo odmrznuto, preporučljivo je lagano zaliti područje kako bi se održala minimalna vlažnost.
Za biljke u posudama koje su smještene u zaštićenim prostorima, ključno je izbjegavati prekomjerno zalijevanje. Budući da biljka ne raste aktivno, njezina potrošnja vode je zanemariva. Previše vode u hladnom supstratu dovest će do truljenja korijena. Provjeravajte vlažnost supstrata svakih nekoliko tjedana i zalijte samo ako je potpuno suh. Koristite malu količinu vode, tek toliko da se supstrat lagano navlaži.
Važno je osigurati da zaštićeni prostori u kojima biljke zimuju imaju barem minimalnu ventilaciju kako bi se spriječila pojava plijesni i bolesti. Povremeno provjetravanje tijekom dana kada vanjske temperature nisu ekstremno niske može biti korisno. Također, povremeno pregledajte biljke kako biste na vrijeme uočili eventualnu pojavu štetnika, poput grinja, koje mogu preživjeti u zaštićenim uvjetima.
Kako se približava proljeće i dani postaju duži i topliji, možete primijetiti da biljka počinje pokazivati prve znakove života. To je signal da je treba postupno pripremati za novu sezonu rasta. Biljke koje su bile u zatvorenom prostoru treba postepeno privikavati na vanjske uvjete, iznoseći ih vani na nekoliko sati dnevno tijekom tjedan ili dva, prije nego što ih trajno ostavite vani. Ovaj proces “kaljenja” sprječava šok uzrokovan naglom promjenom temperature i intenziteta svjetlosti.
