Prkos je biljka koja svojim porijeklom iz toplih, suptropskih područja Južne Amerike definira svoje životne uvjete. Kao takav, izrazito je osjetljiv na niske temperature i ne može preživjeti mraz. Zbog toga se u kontinentalnim klimatskim uvjetima, gdje su zime hladne i s temperaturama ispod nule, prkos najčešće uzgaja kao jednogodišnja biljka. Njegov životni ciklus u vrtu započinje u kasno proljeće, nakon što prođe opasnost od mraza, a završava s prvim jesenskim mrazevima koji nepovratno uništavaju njegovo nježno tkivo. Iako se njegov život na otvorenom završava s dolaskom zime, postoje načini kako osigurati njegovu prisutnost u vrtu i sljedeće godine.
Prihvaćanje prkosa kao jednogodišnje biljke najjednostavniji je pristup. To podrazumijeva uživanje u njegovoj ljepoti tijekom ljeta i jednostavno uklanjanje odumrlih biljaka nakon prvog mraza, čime se gredica priprema za sljedeću sezonu. Ovaj pristup je praktičan i ne zahtijeva dodatan trud oko zimskog skladištenja. Svakog proljeća može se započeti iznova, sjetvom novog sjemena ili kupovinom gotovih sadnica, što pruža priliku za isprobavanje novih sorti i boja.
Međutim, za vrtlare koji su se posebno vezali za određenu sortu ili jednostavno žele isprobati nešto novo, postoje dvije glavne metode za “prezimljavanje” prkosa, odnosno za osiguravanje njegovog nastavka. Prva i najpouzdanija metoda za očuvanje genetskog materijala je sakupljanje sjemena. Prkos obilno proizvodi sjeme koje se lako može sakupiti, pohraniti tijekom zime i posijati sljedećeg proljeća. Druga, zahtjevnija metoda je pokušaj prezimljavanja cijele biljke u zatvorenom, zaštićenom prostoru.
Odluka o načinu prezimljavanja ovisi o mogućnostima i volji samog vrtlara. Sakupljanje sjemena je jednostavan i siguran način koji jamči nove biljke iduće godine, dok je prezimljavanje cijele biljke izazovniji proces s neizvjesnim ishodom, ali može pružiti veliko zadovoljstvo ako uspije. Razumijevanje obje metode omogućuje svakome da odabere pristup koji mu najviše odgovara i da se na neki način oprosti od ove predivne ljetne cvjetnice sve do sljedeće sezone.
Prkos kao jednogodišnja biljka
Uzgajanje prkosa kao jednogodišnje biljke najčešća je i najpraktičnija metoda u područjima s hladnim zimama. Ovaj pristup poštuje prirodni životni ciklus biljke u našem podneblju. Sadnjom u kasno proljeće, prkos ima dovoljno vremena da se razvije, naraste i obilno cvjeta tijekom najtoplijih mjeseci u godini – od lipnja pa sve do rujna ili listopada. Njegova uloga u vrtu je da pruži intenzivnu boju i živost tijekom ljeta, a s dolaskom hladnijeg vremena, njegov ciklus se prirodno završava.
Više članaka na ovu temu
Prihvaćanje ove činjenice oslobađa vrtlara od brige oko zimskog skladištenja i zaštite. Nakon što prvi jesenski mraz uništi nadzemni dio biljke, odumrli ostaci se jednostavno počupaju i kompostiraju. Time se gredica čisti i priprema za zimski odmor ili za sadnju jesenskih i zimskih kultura. Ovaj godišnji ciklus omogućuje i svojevrsnu rotaciju u vrtu, sprječavajući nakupljanje specifičnih bolesti ili štetnika koji bi se mogli vezati za jednu biljnu vrstu.
Financijski aspekt uzgoja prkosa kao jednogodišnje biljke također je vrlo povoljan. Sjeme prkosa je jeftino i lako dostupno, a iz jedne vrećice sjemena može se uzgojiti veliki broj biljaka, dovoljan za popunjavanje nekoliko metara gredica ili više posuda. Čak i kupovina gotovih sadnica u proljeće ne predstavlja veliki izdatak. Ova pristupačnost omogućuje svake godine eksperimentiranje s različitim sortama, bojama i aranžmanima bez značajnih ulaganja.
Osim praktičnosti, ovaj pristup ima i svoju estetsku stranu. Svako proljeće donosi novu priliku za dizajniranje vrta. Možda ćete jedne godine poželjeti stvoriti šareni tepih od mješavine boja, dok ćete sljedeće godine odabrati elegantnu kombinaciju samo bijelih i ružičastih cvjetova. Uzgoj prkosa kao jednogodišnje biljke pruža slobodu i kreativnost, omogućujući da vrt svake godine izgleda svježe, novo i drugačije, u skladu s trenutnom inspiracijom.
Mogućnosti prezimljavanja u zatvorenom
Iako je prkos osjetljiv na mraz, moguće ga je pokušati sačuvati tijekom zime unošenjem u zatvoreni prostor. Ovaj postupak može biti izazovan i ne jamči uspjeh, ali vrijedi pokušati ako želite sačuvati neku posebnu sortu. Ključno je biljku unijeti unutra prije prvog mraza, dok je još u dobrom stanju. Najbolje je odabrati najzdravije i najkompaktnije biljke, po mogućnosti one koje rastu u posudama, jer je njih najlakše premjestiti. Ako biljka raste u vrtu, treba je pažljivo iskopati s što većom korijenovom balom i posaditi u odgovarajuću posudu.
Više članaka na ovu temu
Nakon unošenja, biljku je potrebno smjestiti na najsvjetlije moguće mjesto u kući. Idealna je prozorska daska okrenuta prema jugu. Prkosu je potrebno mnogo svjetlosti, a zimski dani su kratki i često oblačni, što je najveći izazov za prezimljavanje. Nedostatak svjetlosti uzrokovat će slabljenje i izduživanje biljke. Ako nemate dovoljno prirodnog svjetla, korištenje umjetne rasvjete za biljke može značajno povećati šanse za uspjeh. Temperatura u prostoriji ne bi trebala biti previsoka; idealna je hladnija prostorija s temperaturom između 10 i 15 stupnjeva Celzijusa.
Tijekom zime, biljka ulazi u fazu mirovanja, pa se njezine potrebe za vodom drastično smanjuju. Zalijevanje treba svesti na minimum, tek toliko da se supstrat ne osuši u potpunosti. Obično je dovoljno zaliti jednom u tri do četiri tjedna. Prekomjerno zalijevanje tijekom zime siguran je put do truljenja korijena. Gnojidba se u potpunosti obustavlja sve do proljeća. Tijekom zime, normalno je da biljka izgubi dio lišća i ne izgleda reprezentativno, ali cilj je samo preživljavanje do proljeća.
U rano proljeće, kada dani postanu duži i temperature porastu, biljka bi trebala pokazati znakove novog rasta. Tada se može malo orezati kako bi se potaknuo gušći rast i može se započeti s vrlo blagom prihranom. Kada prođe opasnost od mraza, biljka se postepeno privikava na vanjske uvjete (kaljenje) prije nego što se iznese na stalno mjesto. Ovako sačuvana biljka imat će prednost u rastu u odnosu na one posijane iz sjemena i ranije će započeti s cvatnjom.
Sakupljanje i čuvanje sjemena
Sakupljanje sjemena je najpouzdaniji i najjednostavniji način da osigurate svoje biljke prkosa za sljedeću sezonu. Prkos nakon cvatnje stvara male, okruglaste čahure u kojima se nalazi mnoštvo sitnih, crnih sjemenki. Proces sakupljanja sjemena je lak, ali zahtijeva malo pažnje i pravo vrijeme. Najbolje je sakupljati sjeme tijekom suhog i sunčanog dana, jer vlažno sjeme može lako popljesniviti tijekom skladištenja.
Pratite ocvale cvjetove. Nakon što cvijet uvene i otpadne, na njegovom mjestu će se početi razvijati zelena sjemena čahura. Kako sazrijeva, čahura će promijeniti boju iz zelene u žućkastu ili smeđu i postat će suha i krhka na dodir. To je znak da je sjeme unutra zrelo. Zrele čahure se vrlo lako otvaraju i osipaju sjeme, pa je potrebno redovito provjeravati biljke. Najlakše je odrezati cijelu zrelu čahuru i staviti je u papirnatu vrećicu ili posudu.
Nakon što sakupite dovoljan broj čahura, potrebno ih je dodatno osušiti na prozračnom i sjenovitom mjestu nekoliko dana. To osigurava da u njima ne ostane vlage. Zatim, laganim trljanjem čahura između prstiju, oslobodite sitne sjemenke. Propušite pljevu i ostatke čahure kako bi ostalo samo čisto sjeme. Sjeme prkosa je vrlo sitno i crno, nalik na mak.
Pravilno skladištenje ključno je za očuvanje klijavosti sjemena. Sjeme treba čuvati na suhom, tamnom i hladnom mjestu. Najbolje je staviti ga u papirnatu vrećicu, omotnicu ili staklenku s oznakom naziva biljke i godinom sakupljanja. Tako pohranjeno sjeme prkosa može zadržati klijavost nekoliko godina. Sljedećeg proljeća, imat ćete svoje domaće sjeme, spremno za sjetvu i stvaranje nove generacije predivnih cvjetova.
Priprema vrta za sljedeću sezonu
Bez obzira na to jeste li se odlučili sakupiti sjeme, pokušati prezimiti biljku ili jednostavno kupiti nove sadnice sljedeće godine, priprema gredice u jesen važan je korak. Nakon što prvi mraz uništi prkos, odumrle biljne ostatke treba u potpunosti ukloniti iz vrta. Ostavljanje trulih biljaka na gredici tijekom zime može stvoriti utočište za štetnike i patogene, koji bi mogli predstavljati problem za usjeve sljedeće godine.
Čišćenje gredice također je prilika da se tlo pripremi za zimski odmor. Nakon uklanjanja biljaka, tlo se može lagano prorahliti vilama. Nije potrebno duboko prekopavanje, već samo prozračivanje gornjeg sloja. Ovo poboljšava strukturu tla i omogućuje bolju apsorpciju zimske vlage. Ako je tlo iscrpljeno, jesen je idealno vrijeme za dodavanje organske tvari.
Na očišćenu gredicu može se nanijeti sloj zrelog komposta ili stajnjaka. Organska tvar će se tijekom zime polako razgrađivati i obogaćivati tlo hranjivim tvarima, čineći ga plodnijim i spremnim za proljetnu sadnju. Mikroorganizmi u tlu će imati dovoljno hrane, a struktura tla će se poboljšati. Ovaj korak je posebno važan ako na istom mjestu planirate saditi druge, zahtjevnije biljke.
Alternativno, na praznu gredicu se može posijati zimski pokrovni usjev, poput gorušice, raži ili djeteline. Ove biljke brzo rastu u jesen, prekrivaju tlo i štite ga od erozije tijekom zime. Njihov korijenov sustav rahli tlo, a zelena masa, kada se u proljeće zaore, djeluje kao zelena gnojidba, obogaćujući tlo organskom tvari i dušikom. Pravilnom jesenskom pripremom, osiguravate zdrav početak za sve biljke u sljedećoj vrtlarskoj sezoni.
