Gladiole, porijeklom iz toplih krajeva Afrike, u većini kontinentalnih klimatskih područja ne mogu preživjeti zimu na otvorenom. Niske temperature i smrznuto tlo uništili bi njihove osjetljive gomolje. Stoga je pravilno vađenje, priprema i skladištenje gomolja tijekom zime ključan korak u njihovom uzgojnom ciklusu, koji osigurava očuvanje sorti i obilnu cvatnju u nadolazećoj sezoni. Proces prezimljavanja zahtijeva pažnju i pravovremene radnje, od određivanja pravog trenutka za vađenje do stvaranja idealnih uvjeta za čuvanje, čime se sprječavaju gubici uslijed truljenja ili isušivanja.
Određivanje pravog vremena za vađenje gomolja
Pravi trenutak za vađenje gomolja iz tla od presudne je važnosti za njihovu kvalitetu i sposobnost preživljavanja zime. Vađenje ne treba obavljati prerano, jer je period nakon cvatnje ključan za gomolj da prikupi dovoljno rezervnih hranjivih tvari za sljedeću sezonu. Dok god su listovi zeleni, oni vrše fotosintezu i “pune” gomolj. Prerano vađenje rezultirat će slabim i iscrpljenim gomoljima koji će teže prezimiti i iduće godine dati slabije cvjetove. Opće pravilo je da se gomolji vade otprilike 4 do 6 tjedana nakon završetka cvatnje.
Najbolji vizualni pokazatelj da je gomolj spreman za vađenje je stanje listova. Kada listovi počnu prirodno žutjeti i sušiti se, to je znak da je proces skladištenja hranjiva završen i da biljka ulazi u fazu mirovanja. Važno je ne čekati da listovi potpuno uvenu i istrunu, jer tada postaje teže locirati biljku. Vađenje se obavezno mora obaviti prije prvih jačih jesenskih mrazeva, jer smrznuto tlo može trajno oštetiti gomolje koji se nalaze blizu površine. U kontinentalnim krajevima, to je obično krajem rujna ili tijekom listopada, ovisno o vremenskim prilikama.
Dan za vađenje trebao bi biti suh i po mogućnosti sunčan. To olakšava rad i omogućuje da se zemlja s gomolja lakše otrese. Vađenje iz mokrog, blatnjavog tla je teže, a gomolji su podložniji oštećenjima i teže se suše, što povećava rizik od razvoja bolesti tijekom skladištenja. Ako je jesen izrazito kišna, potrebno je iskoristiti prvi kratki period suhog vremena za obavljanje ovog posla. Pravovremenost je ključna – ni prerano, ni prekasno.
Prije samog vađenja, preporučuje se skratiti nadzemni dio biljke. Listove treba odrezati oštrim škarama ili nožem na visinu od oko 10-15 centimetara iznad tla. Ovo olakšava rukovanje biljkama prilikom vađenja i smanjuje nered. Ostatak stabljike poslužit će kao “ručica” za lakše izvlačenje gomolja iz zemlje. Neki vrtlari preferiraju ostaviti duže stabljike, no kraći ostaci se brže suše i smanjuju rizik od prijenosa bolesti u skladište.
Tehnika vađenja i početno čišćenje
Prilikom vađenja gomolja, važno je biti pažljiv kako bi se izbjegla mehanička oštećenja. Svaka posjekotina ili nagnječenje predstavlja potencijalno ulazno mjesto za patogene koji uzrokuju trulež. Najbolji alat za ovaj posao su vile ili kopačica. Vile treba zabosti u tlo na sigurnoj udaljenosti od biljke, otprilike 15-20 centimetara, kako bi se izbjeglo probadanje gomolja. Zatim se laganim podizanjem i povlačenjem ručke vila tlo oko gomolja razrahli.
Nakon što je tlo razrahljeno, gomolj se pažljivo izvuče iz zemlje, pridržavajući ga za ostatak stabljike. S gomolja treba lagano otresti višak zemlje. Treba izbjegavati udaranje gomolja o alat ili tvrdu podlogu kako bi se stresla zemlja, jer to može uzrokovati nagnječenja. Ako je zemlja vlažna i lijepi se, bolje je ostaviti je da se malo prosuši pa je kasnije lakše ukloniti.
Odmah nakon vađenja, obavlja se prvo, grubo sortiranje. Stari, smežurani matični gomolj, koji se nalazi na dnu novog, zdravog gomolja, treba pažljivo odvojiti i baciti. Oko novog gomolja obično se nalazi mnoštvo sitnih, mladih gomoljčića (bulbila). Njih treba sakupiti ako se želi razmnožavati sorta; oni se odvoje od glavnog gomolja i spremaju zasebno. Korijenje se također može skratiti škarama, ostavljajući ga dužine oko 1-2 centimetra.
Nakon ovog početnog čišćenja na terenu, gomolji se slažu u plitke, prozračne posude ili gajbice, pazeći da se ne gomilaju u debelom sloju. Važno je da svaka sorta bude jasno označena etiketom, kako ne bi došlo do miješanja tijekom skladištenja. Označavanje je posebno važno ako se uzgaja veći broj različitih sorti. Ovako pripremljeni gomolji spremni su za sljedeću, ključnu fazu – sušenje.
Proces sušenja i pripreme za skladištenje
Sušenje ili “kuriranje” je najvažniji korak u pripremi gomolja za zimsko skladištenje. Cilj ovog procesa je ukloniti višak vlage s površine gomolja, zacijeliti eventualne rane nastale prilikom vađenja i pripremiti gomolj za period mirovanja. Pravilno osušeni gomolji mnogo su otporniji na bolesti i truljenje tijekom zime. Proces sušenja trebao bi trajati dva do tri tjedna.
Gomolje treba rasporediti u jednom sloju u plitke gajbice, mrežaste vreće ili na drvene police, tako da zrak može slobodno cirkulirati oko svakog od njih. Idealno mjesto za sušenje je toplo, suho i dobro prozračeno, poput garaže, šupe, natkrivene terase ili tavana. Temperatura bi trebala biti između 20 i 25°C. Direktno izlaganje suncu treba izbjegavati jer može uzrokovati opekline i oštetiti gomolje.
Tijekom procesa sušenja, ostatak stabljike koji je ostao na gomolju potpuno će se osušiti i lako će se odvojiti od vrha gomolja. Nakon otprilike dva tjedna, kada je ovaj ostatak suh, može se lagano odlomiti ili odrezati tik uz gomolj. Također, staro korijenje će se osušiti i moći će se lako prstima skinuti s baze gomolja. Ovo je prilika za završno, detaljno čišćenje. Suha ljuska koja prekriva gomolj ne treba se skidati, jer ona pruža prirodnu zaštitu tijekom skladištenja.
Nakon potpunog sušenja i čišćenja, preporučuje se provesti preventivni tretman protiv bolesti i štetnika. Gomolji se mogu zaprašiti fungicidnim i insekticidnim prahom. Prah se stavi u papirnatu ili plastičnu vrećicu zajedno s gomoljima, a zatim se vrećica lagano protrese kako bi se prah ravnomjerno rasporedio po svim gomoljima. Ovaj korak je posebno važan ako je tijekom sezone bilo problema s bolestima ili tripsom, jer sprječava njihovo širenje u skladištu.
Uvjeti skladištenja tijekom zime
Za uspješno prezimljavanje, gomoljima gladiola potrebno je osigurati specifične uvjete tijekom zimskog mirovanja. Tri ključna faktora su temperatura, vlaga i ventilacija. Idealna temperatura za skladištenje je između 4 i 10°C. Niže temperature mogu oštetiti gomolje, dok više temperature mogu potaknuti prerano klijanje i iscrpljivanje gomolja prije vremena za sadnju. Mjesto skladištenja mora biti zaštićeno od smrzavanja.
Vlažnost zraka je drugi kritični faktor. Zrak ne smije biti previše vlažan jer to pogoduje razvoju plijesni i truleži. S druge strane, previše suh zrak može uzrokovati dehidraciju i smežuravanje gomolja. Optimalna relativna vlažnost zraka je oko 70-80%. U praksi, to su uvjeti koji se obično nalaze u podrumima, negrijanim garažama ili ostavama.
Dobra ventilacija je neophodna kako bi se spriječilo nakupljanje vlage i ustajalog zraka oko gomolja. Gomolje je najbolje čuvati u mrežastim vrećama, drvenim gajbicama s rešetkastim dnom, papirnatim vrećicama ili kartonskim kutijama s rupama za zrak. Nikada ih ne treba čuvati u zatvorenim plastičnim vrećicama ili posudama jer će se u njima kondenzirati vlaga i gomolji će brzo propasti. Ako se čuvaju u kutijama, dobro ih je preslojiti suhim tresetom, piljevinom ili novinskim papirom kako bi se spriječio međusobni kontakt i eventualno širenje zaraze.
Tijekom zime, potrebno je povremeno, otprilike jednom mjesečno, provjeriti stanje gomolja. Treba pregledati ima li znakova plijesni, truleži ili preranog klijanja. Sve gomolje koji pokazuju znakove propadanja treba odmah ukloniti i baciti kako se zaraza ne bi proširila na ostale. Ako se primijeti da su gomolji počeli klijati zbog previsoke temperature, treba ih premjestiti na hladnije mjesto. Pravilno uskladišteni, zdravi gomolji će u proljeće biti čvrsti, puni i spremni za novi ciklus rasta i cvatnje.
