Prezimljavanje je kritično razdoblje u životnom ciklusu dunje, tijekom kojeg stablo mora izdržati niske temperature, mraz, vjetar i druge nepovoljne zimske uvjete. Iako je dunja voćka umjerene klime i relativno dobro podnosi zimu, pravilna priprema stabla za mirovanje ključna je za njegovo preživljavanje bez oštećenja i za osiguravanje dobrog starta vegetacije u proljeće. Uspješno prezimljavanje nije samo pasivno čekanje toplijih dana; ono je rezultat niza agrotehničkih mjera koje se provode u jesen, a koje za cilj imaju ojačati stablo, povećati njegovu otpornost na niske temperature i smanjiti rizik od oštećenja. Zanemarivanje jesenske pripreme može dovesti do izmrzavanja grana, pucanja kore, oštećenja korijena i veće osjetljivosti na bolesti u sljedećoj sezoni, što se u konačnici odražava na smanjen prinos i vitalnost stabla.
Priprema za zimu započinje već nakon berbe plodova. U tom razdoblju stablo intenzivno pohranjuje rezervne hranjive tvari (ugljikohidrate) u korijen i drvenaste dijelove, što je ključno za energiju potrebnu za prezimljavanje i početak rasta u proljeće. Pravilna jesenska gnojidba, s naglaskom na fosforu i kaliju, pomaže u procesu dozrijevanja drva i povećava koncentraciju staničnog soka, što djeluje kao prirodni antifriz i snižava točku smrzavanja tkiva. Istovremeno, u jesen treba izbjegavati gnojidbu dušikom i prekomjernu rezidbu, jer to potiče novi rast koji ne bi stigao dozrijeti prije zime i sigurno bi izmrzao.
Fiziološki procesi koji se odvijaju u stablu tijekom jeseni, poznati kao kaljenje, postepeno pripremaju biljku za niske temperature. S padom temperature i skraćivanjem dana, rast prestaje, a u stanicama se nakupljaju šećeri i druge tvari koje povećavaju otpornost na smrzavanje. Ovaj proces je postepen i važno je da se temperature spuštaju polako. Nagli, rani jesenski mrazevi mogu uzrokovati značajna oštećenja na nedozrelom drvu. Stoga je važno da sve agrotehničke mjere budu usklađene s prirodnim ritmom stabla.
Osim fiziološke pripreme, važne su i mehaničke mjere zaštite, posebno kod mladih stabala. Mlada stabla, s tankom i nježnom korom, osjetljivija su na zimska oštećenja od starijih stabala s debelom, ispucalom korom. Zaštita debla od naglih promjena temperature, koje uzrokuju pucanje kore, te zaštita od glodavaca koji se zimi hrane korom, ključni su elementi uspješnog prezimljavanja mladih voćaka. Pravilnom kombinacijom svih ovih mjera, dunja će bez problema preživjeti zimu i u proljeće ući zdrava i spremna za novi ciklus rasta i plodonošenja.
Jesenske agrotehničke mjere
Nakon završetka berbe, voćnjak ne treba prepustiti sam sebi, već je potrebno provesti niz radova koji će stablo pripremiti za zimski odmor. Prvi i osnovni korak je održavanje higijene voćnjaka. Potrebno je sakupiti i uništiti (spaliti ili duboko zakopati) sve otpalo lišće, trule i mumificirane plodove koji su ostali na tlu ili na granama. Ovi biljni ostaci su primarni izvor zaraze za mnoge bolesti, poput pjegavosti lišća i monilije, čiji uzročnici prezimljuju upravo na njima. Uklanjanjem infektivnog materijala značajno se smanjuje pritisak bolesti na početku sljedeće sezone.
Jesenska gnojidba igra ključnu ulogu u jačanju stabla. U ovom razdoblju primjenjuju se gnojiva bogata fosforom (P) i kalijem (K), dok se dušik (N) izbjegava. Fosfor potiče rast i razvoj korijena, dok kalij pospješuje dozrijevanje drva i povećava otpornost na niske temperature. Preporučuje se korištenje NPK gnojiva s niskim udjelom dušika i visokim udjelom fosfora i kalija, primjerice formulacije 7-20-30 ili 8-26-26. Gnojivo se rasipa po površini tla ispod krošnje i plitko se unosi u tlo kako bi bilo dostupno korijenu.
Osnovna obrada tla, odnosno jesensko oranje ili duboko kopanje, također je važna mjera. Ovom obradom se poboljšava struktura tla, povećava njegova sposobnost upijanja i zadržavanja zimske vlage, te se uništavaju korovi. Dubokom obradom na površinu se izbacuju i kukuljice raznih štetnika koje prezimljuju u tlu, izlažući ih niskim temperaturama i pticama, čime se smanjuje njihova populacija. Obradu treba provoditi pažljivo kako se ne bi oštetio plitko smješten korijenov sustav dunje.
Posljednja mjera zaštite u jesen, nakon opadanja svog lišća, je takozvano “plavo prskanje”. To je tretiranje stabala pripravcima na bazi bakra (npr. bordoškom juhom), koji imaju fungicidno i baktericidno djelovanje. Bakar stvara zaštitni sloj na kori grana i debla, koji sprječava razvoj i širenje uzročnika bolesti koji prezimljuju na kori. Ovo tretiranje je izuzetno važno za prevenciju bolesti poput kovrčavosti lišća, pjegavosti i nekih bakterioza. Stablo treba temeljito “okupati” sa svih strana, od vrha do dna.
Zaštita debla od pucanja kore
Pucanje kore debla česta je pojava tijekom zime, a nastaje kao posljedica naglih i velikih temperaturnih oscilacija. Tijekom sunčanih zimskih dana, tamna kora debla, posebno na južnoj i jugozapadnoj strani, može se zagrijati i do 15-20°C iznad temperature zraka. Noću, s naglim padom temperature, dolazi do brzog hlađenja i smrzavanja tkiva, što uzrokuje napetost i pucanje kore. Kroz te rane, poznate kao mrazopuci, u proljeće lako prodiru uzročnici bolesti i štetnici, ugrožavajući zdravlje stabla. Mlada stabla s glatkom i tankom korom posebno su osjetljiva.
Najefikasnija i najraširenija metoda zaštite debla je bojenje vapnom, poznato kao krečenje voćaka. Bijela boja reflektira sunčeve zrake i sprječava prekomjerno zagrijavanje kore tijekom dana, čime se smanjuju temperaturne razlike između dana i noći i sprječava pucanje. Smjesa za krečenje priprema se od gašenog vapna, vode i dodatka sumpora, koji ima fungicidno djelovanje. Smjesa treba biti dovoljno gusta da se ne cijedi s kore, ali i dovoljno rijetka da se može nanositi četkom. Deblo i deblje skeletne grane premazuju se u kasnu jesen, po suhom vremenu i na temperaturi iznad nule.
Osim bojenja vapnom, deblo se može zaštititi i omatanjem raznim materijalima. U tu svrhu mogu poslužiti jutene vreće, agrotekstil, trstika, slama ili specijalne papirnate i plastične trake za zaštitu voćaka. Materijal se omotava oko debla od tla pa sve do prvih ramenih grana. Ova zaštita, osim što sprječava pregrijavanje, pruža i dodatnu toplinsku izolaciju te štiti koru od hladnog zimskog vjetra koji je dodatno isušuje. Važno je da materijal bude prozračan kako bi se spriječilo nakupljanje vlage i razvoj gljivica ispod njega.
Zaštitu postavljenu u jesen potrebno je ukloniti u rano proljeće, nakon prestanka opasnosti od jakih mrazova. Ako se zaštita ostavi predugo, može postati skrovište za štetnike i ometati normalno “disanje” kore. Pravovremena i pravilno izvedena zaštita debla ključna je mjera za očuvanje zdravlja i dugovječnosti stabla, posebno u prvim godinama nakon sadnje, dok stablo ne razvije debelu i otpornu koru.
Zaštita od glodavaca
Tijekom zime, kada su drugi izvori hrane rijetki, glodavci poput poljskih miševa i zečeva mogu nanijeti velike štete u voćnjacima. Oni se hrane glodanjem kore mladih voćaka, najčešće u zoni korijenovog vrata, neposredno iznad tla. Ako oštete koru samo s jedne strane, stablo će oslabiti, ali vjerojatno preživjeti. Međutim, ako oglodaju koru prstenasto, u potpunosti oko debla, prekinut će se protok sokova (floem) i stablo će se u proljeće osušiti. Ova su oštećenja često skrivena ispod snijega, pa se primijete tek u proljeće, kada je već kasno.
Najpouzdanija metoda zaštite je postavljanje mehaničkih prepreka oko debla. Za to se koriste guste plastične ili metalne mrežice, visine najmanje 60-80 cm. Mrežica se omota oko debla, ostavljajući nekoliko centimetara prostora između mrežice i kore kako bi se omogućio rast debla, a donji dio se plitko ukopa u zemlju kako miševi ne bi mogli proći ispod. Ova zaštita je vrlo efikasna i dugotrajna, a postavlja se u jesen i može ostati na stablu nekoliko godina, sve dok deblo ne ojača.
Osim mehaničke zaštite, koriste se i repelenti, odnosno sredstva neugodnog mirisa ili okusa koja odbijaju glodavce. Postoje komercijalni repelenti koji se premazuju po deblu, a mogu se koristiti i neke tradicionalne metode, poput postavljanja krpica natopljenih rabljenim uljem ili drugim neugodnim mirisima oko voćnjaka. Međutim, učinkovitost repelenata često je ograničena i ovisi o vremenskim prilikama, jer kiša i snijeg mogu isprati sredstvo.
Održavanje higijene u voćnjaku i oko njega također doprinosi smanjenju populacije glodavaca. Redovita košnja trave i uklanjanje korova uništava njihova skloništa i čini ih izloženijima prirodnim neprijateljima, poput ptica grabljivica. Postavljanje mamaca s rodenticidima je krajnja mjera koja se primjenjuje samo u slučaju velike najezde glodavaca. Mamce treba postavljati u specijalne kutije, kako bi bili dostupni samo ciljanim životinjama, a ne i domaćim životinjama ili pticama.
Specifičnosti zimskog mirovanja
Zimsko mirovanje dunje je razdoblje prividnog prestanka životnih aktivnosti, no u stablu se i dalje odvijaju složeni fiziološki procesi na usporenoj razini. Ovo mirovanje dijeli se na dvije faze: duboko (endogeno) mirovanje i prisilno (ekogeno) mirovanje. Duboko mirovanje uvjetovano je unutarnjim, genetskim faktorima i nastupa u jesen, čak i ako su vanjski uvjeti još uvijek povoljni za rast. Da bi stablo izašlo iz dubokog mirovanja i bilo sposobno krenuti s vegetacijom u proljeće, mora biti izloženo određenom broju sati niskim temperaturama (ispod 7°C).
Nakon što je zadovoljena potreba za niskim temperaturama, stablo prelazi u fazu prisilnog mirovanja. U ovoj fazi, ono je spremno za rast, ali ga u tome sprječavaju nepovoljni vanjski uvjeti, odnosno niske temperature. Čim temperature porastu iznad biološkog minimuma, pupovi počinju bubriti i kreće vegetacija. Nedovoljan broj hladnih sati tijekom zime može uzrokovati probleme u proljeće, poput neravnomjernog i zakašnjelog cvjetanja i listanja.
Otpornost dunje na niske temperature mijenja se tijekom zime. Najveća je u sredini zime, tijekom siječnja i veljače, kada stablo u dubokom mirovanju može podnijeti i vrlo niske temperature, ponekad i do -25°C, ovisno o sorti i kondiciji stabla. Međutim, otpornost značajno opada pred kraj zime i u rano proljeće. Nakon što vegetacija krene, već i blagi mrazovi od -2°C do -3°C mogu uzrokovati velika oštećenja na tek otvorenim cvjetovima i mladim plodićima.
Tijekom zime, posebno u područjima s obilnim snijegom, može doći do lomljenja grana pod težinom snijega. Mokar i težak snijeg može se nakupiti na granama i uzrokovati njihovo pucanje, posebno ako krošnja nije pravilno formirana i prorijeđena. Stoga je preporučljivo, nakon obilnih snježnih padalina, lagano otresti snijeg s grana, posebno s onih tanjih i vodoravnijih. Pravilna priprema u jesen i razumijevanje procesa koji se odvijaju tijekom zime ključni su za očuvanje zdravlja i rodnog potencijala dunje.
