Iako je azurna puzavica relativno otporna biljka, njena sposobnost preživljavanja zime uvelike ovisi o klimatskim uvjetima područja u kojem se uzgaja. U regijama s blagim zimama, ona se često ponaša kao trajnica, dok u hladnijim kontinentalnim područjima mraz može uništiti njen nadzemni dio ili cijelu biljku. Pravilna priprema za zimu i odabir odgovarajuće metode prezimljavanja ključni su za očuvanje ove ljupke biljke i osiguravanje njenog povratka u punom sjaju sljedećeg proljeća. Razumijevanje njenih granica otpornosti i poduzimanje potrebnih koraka na vrijeme može značiti razliku između jednogodišnje avanture i dugogodišnjeg prijateljstva s ovom biljkom.
Priprema biljke za zimsko mirovanje
Priprema azurne puzavice za zimu započinje već u kasno ljeto i ranu jesen. U tom razdoblju važno je postupno smanjiti i na kraju potpuno prekinuti gnojidbu. Dodavanje gnojiva, posebno onog bogatog dušikom, potaknulo bi rast novih, nježnih izdanaka koji ne bi imali dovoljno vremena da odrvene i pripreme se za niske temperature. Takvi mladi izdanci bili bi prvi na udaru mraza i lako bi promrzli, što bi moglo oštetiti i starije dijelove biljke.
Također, važno je prilagoditi režim zalijevanja. Kako se temperature spuštaju i dani skraćuju, biljka usporava svoj rast i njene potrebe za vodom se smanjuju. Postupno smanjuj učestalost zalijevanja, dopuštajući da se tlo između zalijevanja lagano prosuši. Prekomjerna vlaga u tlu tijekom jeseni i zime, u kombinaciji s niskim temperaturama, jedan je od glavnih uzroka propadanja korijena. Tlo bi trebalo ući u zimu umjereno vlažno, ali nikako natopljeno.
Prije prvih jačih mrazeva, preporučljivo je lagano orezati biljku. Ukloni sve slabe, oštećene ili bolesne dijelove, kao i ocvale cvjetove i sjemene glavice, ako to već nisi učinio. Ovo jesensko čišćenje smanjuje mogućnost prezimljavanja spora bolesti i jajašaca štetnika na biljnim ostacima. Neki vrtlari preferiraju ostaviti veći dio lisne mase kako bi dodatno štitila korijen, dok drugi orezuju biljku na visinu od desetak centimetara kako bi vrt izgledao urednije.
Posljednji korak u pripremi je provjera zdravstvenog stanja biljke. Pažljivo pregledaj lišće i stabljike na prisutnost bilo kakvih znakova bolesti ili štetnika. Ako uočiš probleme, tretiraj ih prije nego što biljka uđe u mirovanje. Zdrava i snažna biljka ima puno veće šanse za uspješno preživljavanje zime od one koja je oslabljena bolestima ili štetnicima.
Prezimljavanje na otvorenom u blažim klimama
U područjima gdje zimske temperature rijetko padaju znatno ispod nule i gdje je snježni pokrivač čest, azurna puzavica može uspješno prezimiti na otvorenom. Snijeg djeluje kao izvrstan prirodni izolator, štiteći korijenov sustav i bazu biljke od smrzavanja i hladnih vjetrova. U takvim uvjetima, biljka se često ponaša kao zeljasta trajnica: nadzemni dio će odumrijeti nakon prvih jačih mrazeva, ali će korijen preživjeti i iz njega će u proljeće potjerati novi izdanci.
Kako bi se povećale šanse za preživljavanje, ključno je zaštititi korijenov sustav. Nakon što mraz uništi nadzemni dio, ali prije nego što se tlo duboko smrzne, područje oko biljke prekrij debelim slojem zimskog malča. Sloj od 10 do 15 centimetara suhog lišća, slame, usitnjene kore ili grančica crnogorice pružit će izvrsnu izolaciju. Ovaj malč štiti korijenje od naglih promjena temperature i dubokog smrzavanja.
Važno je ne stavljati zimski malč prerano. Ako se malč stavi dok je tlo još toplo, to može privući glodavce koji će se nastaniti u njemu i hraniti korijenjem biljaka. Pričekaj da se tlo lagano smrzne na površini. U proljeće, kada prođe opasnost od jakih mrazeva i kada tlo počne kopniti, zimski malč treba postupno uklanjati. Nemoj ga ukloniti odjednom, već postepeno tijekom tjedan ili dva, kako bi se biljka polako prilagodila novim uvjetima i kako bi se izbjegla oštećenja na mladim izdancima koji bi mogli prerano izbiti.
Tijekom zime, ako nema snježnog pokrivača, a periodi su suhi i vjetroviti, može biti potrebno povremeno zaliti biljku. Zimzelene biljke i korijenje trajnica mogu patiti od isušivanja čak i zimi. Zalijevaj samo kada su temperature iznad nule, i to umjereno, tek toliko da se održi minimalna vlažnost tla.
Prezimljavanje u zatvorenom prostoru
U kontinentalnim klimama s oštrim zimama i temperaturama koje redovito padaju daleko ispod nule, azurna puzavica neće preživjeti na otvorenom. U tim uvjetima, jedini način da je sačuvaš je da je uneseš u zatvoreni, zaštićeni prostor. To se može učiniti na dva načina: ili se cijela biljka iskopa i posadi u posudu, ili se uzmu reznice koje će se ukorijeniti i rasti preko zime.
Ako odlučiš unijeti cijelu biljku, učini to prije prvog jakog mraza. Pažljivo iskopaš biljku s što većom korijenovom balom i posadi je u odgovarajuću posudu s drenažnim rupama. Prije unosa u kuću, temeljito pregledaj biljku na prisutnost štetnika i po potrebi je tretiraj kako ne bi unio probleme unutra. Biljku smjesti na najsvjetlije moguće mjesto, idealno uz prozor okrenut prema jugu. Održavaj umjerenu vlažnost supstrata, zalijevajući tek kada se gornji sloj osuši.
Uzimanje reznica u kasno ljeto ili ranu jesen je jednostavniji i prostorno učinkovitiji način prezimljavanja. Odreži nekoliko zdravih izdanaka dužine 10-15 cm, ukloni donje listove i stavi ih u čašu s vodom ili izravno u posudu s vlažnim supstratom. Reznice će se brzo ukorijeniti. Te male, mlade biljke puno je lakše smjestiti na prozorsku dasku i brinuti se o njima preko zime. One će polako rasti i do proljeća ćeš imati snažne mlade sadnice spremne za sadnju u vrt.
Tijekom boravka u zatvorenom prostoru, azurna puzavica može postati izdužena i slabija zbog manje količine svjetlosti. Redovito je pinciraj (otkidaj vrhove) kako bi potaknuo gušći i kompaktniji rast. Pazi na štetnike koji se često javljaju u sobnim uvjetima, poput paukovih grinja i lisnih uši. Redovito provjeravaj biljke i održavaj višu vlažnost zraka prskanjem ili postavljanjem posuda na podloške s vlažnim kamenčićima.
Njega tijekom zime i priprema za proljeće
Bez obzira na to prezimljava li biljka na otvorenom pod malčem ili u zatvorenom prostoru, njega tijekom zime je minimalna. Biljka je u fazi mirovanja i ne treba je gnojiti. Zalijevanje treba biti svedeno na minimum – na otvorenom samo u slučaju dugotrajne suše, a u zatvorenom tek toliko da se supstrat ne osuši u potpunosti. Glavni cilj je održati korijen živim bez poticanja novog rasta.
Za biljke koje prezimljavaju unutra, kasna zima (veljača) je vrijeme da ih počneš pripremati za povratak van. Možeš ih jače orezati kako bi potaknuo novi, snažniji rast. Kako se dani produžuju, postupno povećavaj zalijevanje kako bi potaknuo buđenje iz mirovanja. Ovo je također dobro vrijeme za presađivanje u veće posude ako je potrebno.
Kada prođe svaka opasnost od mraza, vrijeme je za iznošenje biljaka van. Međutim, ne smiješ ih odmah iznijeti na puno sunce. Biljke koje su provele zimu unutra moraju proći kroz proces kaljenja, odnosno postupnog privikavanja na vanjske uvjete. Počni ih iznositi van na nekoliko sati dnevno u sjenovito i zaštićeno mjesto. Tijekom tjedan do dva, postupno povećavaj vrijeme koje provode vani i izloženost suncu.
Za biljke koje su prezimile na otvorenom, proljetna njega započinje uklanjanjem zimskog malča. Kao što je spomenuto, čini to postupno. Nakon što je malč u potpunosti uklonjen i tlo se malo prosušilo, možeš orezati sve preostale suhe i odumrle dijelove od prošle godine. Prva proljetna prihrana laganim, uravnoteženim gnojivom dat će biljci poticaj za novi, bujan rast i obilnu cvatnju u nadolazećoj sezoni.
