Iako azijski kaki potječe iz toplijih krajeva, mnoge sorte pokazuju iznenađujuću otpornost na niske zimske temperature, što omogućuje njegov uspješan uzgoj i u kontinentalnim područjima. Međutim, da bi stablo bez oštećenja preživjelo zimu, potrebno mu je pružiti odgovarajuću pripremu i zaštitu, posebno u prvim godinama nakon sadnje. Prezimljavanje je kritično razdoblje u godišnjem ciklusu kakija, a uspješnost ovisi o nizu faktora, uključujući odabir sorte, starost stabla, agrotehničke mjere tijekom vegetacije i pravovremenu primjenu zaštitnih mjera. Pravilna priprema za zimu osigurava ne samo preživljavanje stabla, već i njegov dobar start u sljedećoj vegetacijskoj sezoni, što je preduvjet za obilan urod.
Otpornost kakija na zimu prvenstveno ovisi o sorti. Postoje značajne razlike u otpornosti na mraz među sortama, pa je pri odabiru sadnice za hladnija područja ključno izabrati one koje su deklarirane kao otporne na niske temperature. Sorte cijepljene na podlogu američkog kakija (Diospyros virginiana) općenito se smatraju otpornijima od onih cijepljenih na Diospyros lotus. Informiranje o karakteristikama sorte prije kupnje prvi je i najvažniji korak u osiguravanju uspješnog prezimljavanja.
Mlada stabla, do treće ili četvrte godine starosti, najosjetljivija su na niske temperature. Njihova kora je tanka, a korijenov sustav još uvijek plitak, što ih čini podložnijima smrzavanju. Stoga je u prvim godinama nakon sadnje nužno primijeniti mjere zimske zaštite. Kako stablo stari, postaje otpornije i sposobnije podnijeti niže temperature bez posebne zaštite, pod uvjetom da je zdravo i u dobroj kondiciji.
Priprema stabla za zimu započinje već tijekom ljeta i jeseni. Važno je izbjegavati kasnu gnojidbu dušikom, jer ona potiče rast mladih izboja koji ne stignu odrvenjeti prije zime i lako stradaju od mraza. Umjesto toga, u kasno ljeto i jesen preporučuje se gnojidba gnojivima s većim udjelom kalija, koji potiče dozrijevanje tkiva i povećava otpornost na smrzavanje. Također, važno je osigurati dovoljnu vlažnost tla prije zime, pa se u slučaju suhe jeseni preporučuje obilno zalijevanje nakon opadanja lišća.
Zaštita mladih stabala
Zaštita debla mladih stabala od zimskog sunca i niskih temperatura ključna je mjera. Tijekom sunčanih zimskih dana, tamna kora debla se zagrijava, što potiče kretanje sokova. Noću, s naglim padom temperature, ti sokovi se smrzavaju, što uzrokuje pucanje kore i stvaranje rana koje su ulazna vrata za bolesti. Da bi se to spriječilo, deblo se može obojiti vapnenim mlijekom (krečenje) ili omotati zaštitnim materijalima poput jutenih vreća, agrotekstila, trstike ili papira.
Više članaka na ovu temu
Krečenje debla je tradicionalna i vrlo učinkovita metoda. Bijela boja reflektira sunčeve zrake i sprječava prekomjerno zagrijavanje kore, čime se ublažavaju temperaturne oscilacije. Vapneno mlijeko se priprema od gašenog vapna, vode i malo soli ili sumpora radi boljeg prianjanja. Premaz se nanosi od osnove debla pa sve do prvih ramenih grana. Ovu mjeru najbolje je provesti u kasnu jesen, nakon opadanja lišća, po suhom vremenu.
Omatanje debla je druga opcija, posebno korisna u područjima s vrlo niskim temperaturama. Kao materijal za omatanje mogu poslužiti jutene trake, agrotekstil, slama ili kukuruzovina. Važno je da materijal bude prozračan kako bi se spriječilo zadržavanje vlage i pojava gljivičnih bolesti. Zaštitni omotač postavlja se u kasnu jesen i skida u rano proljeće, nakon što prođe opasnost od jakih mrazeva.
Zaštita korijenovog sustava također je od velike važnosti, posebno kod mladih sadnica. Korijen je osjetljiv na smrzavanje, pogotovo ako nema snježnog pokrivača koji služi kao prirodni izolator. Područje oko debla, u širini krošnje, potrebno je prekriti debelim slojem organskog malča (15-20 cm). Za malčiranje se može koristiti suho lišće, slama, kompost, kora drveta ili piljevina. Malč štiti tlo od dubokog smrzavanja i održava stabilniju temperaturu u zoni korijena.
Uloga snijega i malča
Snježni pokrivač je najbolji prirodni izolator i najučinkovitija zaštita od niskih temperatura. Sloj snijega debljine 20-30 centimetara održava temperaturu tla oko nule, čak i kada je temperatura zraka znatno niža. Na taj način štiti korijenov sustav i donji dio debla od smrzavanja. Stoga, ako tijekom zime padne snijeg, preporučljivo ga je nagrnuti oko debla mladih stabala kako bi se pojačala zaštita.
Više članaka na ovu temu
U godinama bez snijega, uloga organskog malča postaje još važnija. Debeli sloj malča djeluje na sličan način kao snijeg, sprječavajući duboko prodiranje mraza u tlo. Malčiranje ne samo da štiti korijen od hladnoće, već i čuva vlagu u tlu, sprječava rast korova u proljeće i postupno se razgrađuje, obogaćujući tlo organskom tvari. To je jedna od najkorisnijih agrotehničkih mjera u pripremi voćaka za zimu.
Pri postavljanju malča važno je paziti da ne bude u izravnom kontaktu s korom debla. Potrebno je ostaviti nekoliko centimetara slobodnog prostora oko debla kako bi se osigurala cirkulacija zraka i spriječilo nakupljanje vlage koje bi moglo dovesti do truljenja kore. Malč se postavlja u kasnu jesen, nakon što se tlo malo ohladi, a prije pojave jakih mrazeva.
U proljeće, nakon što prođe opasnost od mraza, malč je potrebno lagano razgrnuti od debla. To omogućuje da se tlo brže zagrije i potakne kretanje vegetacije. Dio malča se može ostaviti tijekom cijele sezone kako bi nastavio obavljati svoju funkciju očuvanja vlage i suzbijanja korova, dok se ostatak može plitko unijeti u tlo kao organsko gnojivo.
Zimska rezidba i druge mjere
Zimska rezidba kakija obavlja se u razdoblju mirovanja vegetacije, od opadanja lišća do početka kretanja sokova u proljeće. Međutim, u hladnijim klimatskim područjima, s rezidbom je bolje pričekati do kraja zime ili samog početka proljeća (kraj veljače, početak ožujka). Time se izbjegava potencijalno smrzavanje tkiva oko reza i omogućuje se lakše prepoznavanje i uklanjanje grana koje su eventualno oštećene tijekom zime.
Cilj zimske rezidbe je formiranje i održavanje prozračne krošnje, uklanjanje suhih, oštećenih, bolesnih i isprepletenih grana. Sve veće rezove potrebno je zagladiti oštrim nožem i premazati voćarskim voskom ili nekim drugim sredstvom za zatvaranje rana. Time se sprječava isušivanje tkiva i prodor patogena. Pravilna rezidba osigurava bolju osunčanost i prozračnost krošnje, što smanjuje rizik od bolesti i poboljšava kvalitetu plodova u sljedećoj sezoni.
Tijekom zime, posebno za vrijeme toplijih i sunčanih dana, potrebno je provjeriti stanje zaštitnih materijala oko debla. Vjetar ili životinje mogu ih pomaknuti ili oštetiti, pa ih je potrebno popraviti. Također, treba pratiti pojavu glodavaca, poput miševa i voluharica, koji se zimi mogu hraniti korom mladih voćaka i uzrokovati veliku štetu. Postavljanje mamaca ili mehaničkih prepreka može spriječiti ovaj problem.
Nakon jakih snježnih padalina, preporučljivo je otresti snijeg s grana, posebno ako je mokar i težak. Težina snijega može uzrokovati savijanje i lomljenje grana, pogotovo kod mlađih stabala. Laganim udaranjem po granama snijeg se lako uklanja, čime se sprječavaju mehanička oštećenja krošnje. Pažljiv nadzor tijekom cijele zime doprinosi boljem prezimljavanju stabla.
Postupci nakon zime
U rano proljeće, kada prođe opasnost od jakih mrazeva, vrijeme je za uklanjanje zimske zaštite. Materijali kojima je deblo bilo omotano se skidaju, a malč se lagano odmiče od debla kako bi se tlo moglo brže zagrijati. Ovo je prilika da se detaljno pregleda stanje stabla i uoče eventualna oštećenja nastala tijekom zime. Potrebno je provjeriti koru debla i grana na prisutnost pukotina ili rana.
Sva oštećenja na kori potrebno je sanirati. Oštećenu, odvojenu koru treba pažljivo odrezati oštrim nožem do zdravog tkiva. Ranu je zatim potrebno očistiti i premazati kalemarskim voskom ili nekim drugim sredstvom za zacjeljivanje kako bi se zaštitila od isušivanja i infekcija. Manje pukotine obično same zacijele, ali veća oštećenja zahtijevaju intervenciju.
Nakon uklanjanja zaštite, obavlja se i završna rezidba. Sada se jasno vide sve grane koje su promrzle i koje treba ukloniti. Promrzle grane su smeđe ili crne boje, krhke su i na presjeku se vidi da je tkivo beživotno. Režu se do zdravog dijela, odnosno do mjesta gdje je tkivo ispod kore zeleno i svježe. Uklanjanjem ovih grana potiče se rast novih, zdravih izboja.
Prva proljetna prihrana također je važan korak nakon prezimljavanja. Primjena dušičnog gnojiva potaknut će buđenje vegetacije, rast novog lišća i izboja, te će pomoći stablu da se brže oporavi od zimskog stresa. Uravnotežena prehrana i redovito zalijevanje u proljeće ključni su za dobar početak nove sezone rasta i osiguravanje temelja za budući urod.
