Jedan od najvećih izazova u uzgoju anđeoske trube u našim krajevima je njezino uspješno prezimljavanje. Budući da potječe iz suptropskih i tropskih područja Južne Amerike, ova biljka ne podnosi niske temperature i mraz. Stoga je pravilna priprema i smještaj tijekom zime od presudne važnosti za njezin opstanak i za raskošno cvjetanje sljedeće sezone. Uspješno prezimljavanje nije samo puko preživljavanje, već period mirovanja koji biljci omogućuje da prikupi snagu za novi ciklus rasta. Zanemarivanje ovog ključnog dijela godišnjeg ciklusa gotovo sigurno dovodi do gubitka biljke.
Priprema za prezimljavanje započinje već u kasno ljeto i ranu jesen. U tom periodu potrebno je postepeno smanjivati prihranu, posebno onu bogatu dušikom, kako bi se usporio rast novih, nježnih izbojaka. Cilj je potaknuti sazrijevanje i odrvenjavanje postojećih grana, čineći ih otpornijima na niske temperature i bolesti tijekom zimskog skladištenja. Posljednja gnojidba trebala bi biti otprilike mjesec dana prije unošenja biljke u zatvoreni prostor. Također, učestalost zalijevanja se postepeno smanjuje kako se temperature spuštaju.
Odabir pravog trenutka za unošenje biljke u zimovalište ključan je. Anđeoska truba može podnijeti kratkotrajne niske temperature, ali ne i mraz. Prvi mraz može ozbiljno oštetiti lišće i mlade grane, stoga je biljku potrebno unijeti unutra prije njegove pojave. Najbolje je pratiti vremensku prognozu i reagirati kada se noćne temperature počnu približavati nuli. Unošenje biljke prerano, dok su dani još topli, može biti stresno i potaknuti neželjeni rast u zatvorenom prostoru.
Prije samog unošenja, biljku je potrebno temeljito pregledati i pripremiti. Potrebno je provjeriti ima li na njoj štetnika, poput lisnih ušiju, crvenog pauka ili štitastih ušiju, koji bi se u zatvorenom prostoru mogli nesmetano razmnožavati. Ako se uoče štetnici, biljku je potrebno tretirati odgovarajućim insekticidom. Također je preporučljivo ukloniti sve preostale cvjetove i pupove, kao i sve suhe ili oštećene listove, kako bi se smanjio rizik od razvoja sive plijesni.
Odabir idealnog prostora za prezimljavanje
Izbor adekvatnog prostora za prezimljavanje presudan je za uspjeh. Idealno zimovalište za anđeosku trubu je svijetla i hladna prostorija, gdje se temperatura održava između 5 i 12 stupnjeva Celzijusa. Takvi uvjeti omogućuju biljci da uđe u stanje mirovanja, ali da istovremeno zadrži dio lišća i nastavi s minimalnom fotosintezom. Svijetlo stubište, negrijana garaža s prozorom, staklenik ili zimski vrt odličan su izbor. U ovakvim uvjetima, biljka će na proljeće brže krenuti s vegetacijom.
Ako nemate na raspolaganju svijetlu i hladnu prostoriju, anđeoska truba može prezimiti i u tamnom prostoru, poput podruma ili garaže bez prozora. U tom slučaju, temperatura bi trebala biti još niža i konstantnija, idealno između 2 i 8 stupnjeva Celzijusa. U potpunom mraku, biljka će odbaciti sve svoje listove, što je normalna pojava. Važno je da temperatura nikada ne padne ispod nule. Iako ovaj način prezimljavanja može biti uspješan, biljci će na proljeće trebati nešto više vremena da se probudi i krene s rastom.
Bez obzira na to je li prostor svijetao ili taman, ključno je osigurati dobru cirkulaciju zraka. Loša ventilacija, u kombinaciji s vlagom, stvara idealne uvjete za razvoj gljivičnih bolesti, posebice sive plijesni. Preporučuje se povremeno provjetravati prostoriju tijekom sunčanih zimskih dana. Također, biljke ne treba smještati preblizu jedna drugoj kako bi zrak mogao slobodno strujati između njih.
Prostorije s centralnim grijanjem, poput dnevnog boravka, nisu pogodne za prezimljavanje anđeoske trube. Topao i suh zrak ne dopušta biljci da uđe u potrebno stanje mirovanja. Umjesto toga, ona će nastaviti rasti, ali će zbog nedostatka svjetlosti izbojci biti slabi, tanki i izduženi (etiolirani). Takva biljka se iscrpljuje i postaje vrlo osjetljiva na napad štetnika, posebno crvenog pauka, koji obožava suh zrak.
Orezivanje prije zime
Orezivanje prije unošenja u zimovalište je vrlo važan, a često i neophodan korak. Anđeoska truba može narasti vrlo velika tijekom ljeta, pa je orezivanje često nužno kako bi se biljka uopće mogla unijeti u zatvoreni prostor. Orezivanjem se smanjuje volumen krošnje, što olakšava smještaj i manipulaciju biljkom. Također, uklanjanjem dijela lisne mase smanjuje se transpiracija i potreba za vodom tijekom zime.
Opseg orezivanja ovisi o veličini biljke i raspoloživom prostoru. Općenito pravilo je da se grane mogu skratiti za otprilike jednu trećinu do polovice njihove duljine. Treba ukloniti sve tanke, slabe i isprepletene grane, kao i one koje su oštećene. Cilj je ostaviti snažan, dobro razgranat kostur koji će na proljeće potjerati nove, zdrave izbojke. Ne treba se bojati orezivanja; anđeoska truba je biljka koja dobro podnosi rez i brzo se regenerira.
Prilikom orezivanja važno je koristiti oštar i čist alat, poput voćarskih škara ili pile. Tupi alat može nagnječiti tkivo i stvoriti rane koje teže zacjeljuju, povećavajući rizik od infekcije. Nakon svakog reza, a posebno pri prelasku s jedne biljke na drugu, alat je preporučljivo dezinficirati alkoholom kako bi se spriječilo prenošenje bolesti. Svi dijelovi anđeoske trube su otrovni, stoga je pri orezivanju preporučljivo nositi rukavice.
Ako biljka prezimljava u tamnom prostoru, orezivanje može biti i drastičnije. Uz to, obavezno je ukloniti sve preostale listove s grana. Ostavljanje lišća u mraku nema smisla jer se fotosinteza ne može odvijati, a listovi će ionako otpasti. U vlažnim i tamnim uvjetima, ti listovi postaju idealno mjesto za razvoj plijesni i drugih bolesti. Ostavljanjem golih grana smanjuje se rizik od zaraze i osigurava zdravije prezimljavanje.
Njega tijekom zimskog mirovanja
Njega anđeoske trube tijekom zime je minimalna, ali zahtijeva pažnju. Najvažniji aspekt je zalijevanje, koje se mora drastično smanjiti u odnosu na ljetni period. Biljka je u stanju mirovanja i njezine potrebe za vodom su minimalne. Prekomjerno zalijevanje tijekom zime najčešći je i najsigurniji način da se biljka uništi, jer dovodi do truljenja korijena u hladnom i vlažnom tlu.
Učestalost zalijevanja ovisi o temperaturi i vlažnosti prostora. Općenito pravilo je da se tlo treba gotovo u potpunosti osušiti prije ponovnog zalijevanja. U praksi, to može značiti zalijevanje jednom mjesečno ili čak i rjeđe. Količina vode također treba biti mala, tek toliko da se spriječi potpuno isušivanje i odumiranje korijena. Ako biljka prezimljava u mraku i bez lišća, njezine potrebe za vodom su još manje.
Tijekom zime potrebno je povremeno provjeravati stanje biljke. Treba paziti na znakove bolesti, poput pojave plijesni na granama ili na površini tla. Također, treba provjeriti prisutnost štetnika koji su možda preživjeli početni tretman. Iako su u hladnim uvjetima manje aktivni, neki štetnici, poput štitastih ušiju, mogu preživjeti i polako se razmnožavati. Svaki uočeni problem treba odmah riješiti.
Gnojidba se tijekom zimskog perioda u potpunosti obustavlja. Biljka miruje i ne može iskoristiti hranjive tvari. Dodavanje gnojiva u ovom periodu bilo bi ne samo beskorisno, već i štetno, jer bi dovelo do nakupljanja soli u supstratu i potencijalnog oštećenja korijena. S programom prihrane započinje se tek na proljeće, kada biljka pokaže prve znakove buđenja i novog rasta.
Buđenje i priprema za novu sezonu
S dolaskom proljeća i produžavanjem dana, anđeoska truba se polako budi iz zimskog sna. To je vrijeme da se biljka pripremi za povratak na otvoreno. Ako je biljka prezimljavala u mraku, potrebno ju je postepeno privikavati na svjetlost. Treba je premjestiti u svjetliju prostoriju nekoliko tjedana prije iznošenja van. Naglo izlaganje jakom svjetlu može izazvati šok i opekline na izbojcima koji su se počeli razvijati u mraku.
Kako se biljka budi, počinje se i s postepenim povećavanjem zalijevanja. Kada se na granama počnu pojavljivati prvi pupovi i listići, to je znak da je korijenov sustav postao aktivan i da mu je potrebno više vode. U ovom periodu može se obaviti i eventualno korektivno orezivanje, uklanjanje grana koje su se preko zime osušile ili oštetile. Ovo je također idealno vrijeme za presađivanje biljke u veću posudu sa svježim, hranjivim supstratom.
S prihranom se započinje tek kada je novi rast vidljiv i stabilan. Prvih nekoliko prihrana treba biti s blažom otopinom gnojiva, kako bi se biljka postepeno navikla. Kako rast postaje intenzivniji, tako se povećava i koncentracija i učestalost gnojidbe, sukladno uobičajenom programu za vegetacijsku sezonu. Rani početak prihrane ključan je za osiguravanje dovoljno energije za snažan početni rast.
Konačno, kada prođe svaka opasnost od mraza, obično u svibnju, anđeoska truba se može iznijeti na otvoreno. I ovdje je potreban period prilagodbe, poznat kao kaljenje. Prvih nekoliko dana biljku treba držati na sjenovitom i zaštićenom mjestu, a zatim je postepeno, tijekom tjedan ili dva, izlagati sve većoj količini direktnog sunca. Ovim postepenim privikavanjem izbjegava se stres i opekline na listovima, osiguravajući da biljka spremno i zdravo zakorači u novu sezonu rasta i cvjetanja.
