Svjetlost je pokretačka snaga života na Zemlji, a za biljke poput pitomog kestena ona predstavlja osnovni izvor energije za proces fotosinteze. Kroz fotosintezu, stablo pretvara sunčevu energiju, vodu i ugljikov dioksid u šećere koji su mu potrebni za rast, razvoj, cvatnju i formiranje plodova. Količina, kvaliteta i trajanje svjetlosti koju stablo prima izravno utječu na njegovu vitalnost, oblik krošnje, prinos i kvalitetu plodova. Zbog toga je razumijevanje potreba kestena za svjetlom i pravilno upravljanje svjetlosnim uvjetima u nasadu od presudne važnosti za svakog uzgajivača koji teži postizanju optimalnih rezultata.
Pitomi kesten je izrazito heliofitna vrsta, što znači da za svoj rast i razvoj zahtijeva puno izravne sunčeve svjetlosti. Ne podnosi zasjenjivanje i najbolje uspijeva na otvorenim, osunčanim položajima. Za optimalan tijek fotosinteze i osiguravanje dovoljne količine energije za sve životne procese, kestenu je potrebno najmanje šest, a poželjno je i osam ili više sati izravnog sunčevog svjetla dnevno tijekom vegetacijske sezone. Nedostatak svjetlosti dovodi do etiolacije, odnosno izduženog i slabog rasta izbojaka u potrazi za svjetlom.
Prilikom odabira lokacije za podizanje nasada kestena, osvjetljenje je jedan od ključnih faktora koje treba uzeti u obzir. Treba izbjegavati sjeverne padine koje dobivaju manje sunčeve svjetlosti, kao i udoline u koje se dugo zadržava magla. Južne, jugozapadne i jugoistočne ekspozicije su najpogodnije jer osiguravaju maksimalnu osunčanost tijekom cijelog dana. Također, treba izbjegavati sadnju u blizini visokih šuma ili objekata koji bi mogli bacati sjenu na nasad, posebice tijekom jutarnjih i poslijepodnevnih sati.
Svjetlost direktno utječe na formiranje i diferencijaciju cvjetnih pupova. Dijelovi krošnje koji su dobro osvijetljeni formirat će znatno više cvjetnih pupova u usporedbi s onima u sjeni. Posljedično, prinos plodova bit će koncentriran na vanjskim, osunčanim dijelovima krošnje. Unutarnji, zasjenjeni dijelovi krošnje postaju neproduktivni, a grane u njima postupno slabe i odumiru. Ovo je prirodni proces samopročišćavanja krošnje, ali i jasan pokazatelj važnosti svjetlosti za rodnost.
Kvaliteta plodova također je usko povezana s osvjetljenjem. Listovi koji su dobro izloženi suncu imaju veću stopu fotosinteze i proizvode više šećera. Ovi šećeri se zatim transportiraju u plodove, što rezultira krupnijim, slađim i kvalitetnijim kestenima. Plodovi koji se razvijaju u sjeni ostaju sitniji, slabije su ispunjeni i imaju niži sadržaj škroba i šećera. Osiguravanje dobre osvijetljenosti svih dijelova krošnje stoga je preduvjet za postizanje visokog i ujednačenog prinosa kvalitetnih plodova.
Utjecaj sadnog razmaka i uzgojnog oblika
Pravilno planiranje sadnog razmaka ključno je za osiguravanje dovoljne količine svjetlosti za svako stablo u nasadu tijekom cijelog njegovog životnog vijeka. U početku, dok su stabla mlada, čak i gušća sadnja može izgledati prihvatljivo. Međutim, kako stabla rastu i krošnje se razvijaju, počinju zasjenjivati jedna drugu. Prevelika gustoća sadnje dovodi do natjecanja za svjetlost, što rezultira izduženim rastom stabala prema gore, ogoljavanjem donjih dijelova krošnje i smanjenjem ukupnog prinosa po jedinici površine.
Razmak sadnje mora biti prilagođen bujnosti odabrane sorte i podloge, kao i plodnosti tla. Općenito pravilo je da razmak između stabala treba biti takav da se krošnje odraslih stabala jedva dodiruju, ali ne i preklapaju. Za bujnije sorte na plodnim tlima, preporučuju se veći razmaci, primjerice 10 x 10 metara ili više. U intenzivnijim nasadima s manje bujnim sortama, razmak može biti manji, ali rijetko ispod 7 x 5 metara. Pravilno odabran razmak osigurava da svako stablo dobije dovoljno svjetlosti za optimalan rast i rodnost.
Osim razmaka sadnje, i smjer redova ima utjecaj na osvjetljenje. U područjima s umjerenom klimom, postavljanje redova u smjeru sjever-jug općenito se smatra najboljim. Takva orijentacija omogućuje da obje strane krošnje dobiju izravnu sunčevu svjetlost tijekom dana – istočna strana ujutro, a zapadna poslijepodne. To doprinosi ravnomjernijem sazrijevanju plodova i boljoj iskorištenosti svjetlosti u cijelom nasadu.
Uzgojni oblik, odnosno način na koji se formira krošnja, također ima presudan utjecaj na prodiranje svjetlosti. Za kesten se najčešće preporučuju uzgojni oblici koji omogućuju otvorenu i prozračnu strukturu krošnje. Najpopularniji je vazoliki ili kotlasti uzgojni oblik. Kod ovog oblika, krošnja se formira od 3 do 4 osnovne skeletne grane koje izlaze iz debla i šire se prema van, ostavljajući središte krošnje otvorenim. Ovakva struktura omogućuje maksimalno prodiranje svjetlosti i zraka u unutrašnjost krošnje, što pozitivno utječe na zdravlje stabla i kvalitetu plodova.
Obrezivanje kao mjera za regulaciju svjetlosti
Obrezivanje je najvažnija agrotehnička mjera kojom izravno utječemo na raspodjelu svjetlosti unutar krošnje. Glavni cilj obrezivanja je uklanjanje suvišnih, pregustih i zasjenjujućih grana kako bi se svjetlost omogućila pristup svim dijelovima stabla. Redovitom zimskom rezidbom prorjeđuje se krošnja, uklanjaju se vodopije (vertikalni, nerodni izbojci) i grane koje rastu prema unutrašnjosti. Time se sprječava zasjenjivanje i odumiranje donjih i unutarnjih grana te se potiče ravnomjeran razvoj rodnih izbojaka po cijeloj krošnji.
Ljetna rezidba, ili pinciranje, također može biti korisna mjera za poboljšanje osvjetljenja. Uklanjanjem nekih mladih, bujnih izbojaka tijekom ljeta, otvara se krošnja i omogućuje se bolji pristup svjetlosti plodovima koji se razvijaju. To može poboljšati njihovu boju, veličinu i nakupljanje šećera. Međutim, ljetna rezidba mora biti umjerena kako se ne bi uklonila prevelika lisna površina koja je potrebna za fotosintezu i ishranu plodova.
Pravilno izvedeno obrezivanje mora uspostaviti ravnotežu između vegetativnog rasta i rodnosti. Prejako obrezivanje može potaknuti prebujan rast novih izbojaka, što dovodi do ponovnog zagušenja krošnje i zasjenjivanja. S druge strane, izostanak obrezivanja dovodi do preguste krošnje, slabog osvjetljenja, sitnih plodova loše kvalitete i širenja bolesti. Iskusni voćar zna procijeniti vitalnost stabla i primijeniti odgovarajući intenzitet reza kako bi se održala otvorena struktura i optimalni svjetlosni režim.
Svjetlost također igra ulogu u zacjeljivanju rana nastalih obrezivanjem. Rane koje su izložene suncu i dobroj cirkulaciji zraka brže se suše i zacjeljuju, te su manje podložne infekcijama patogenima. Zbog toga je važno raditi čiste i glatke rezove te izbjegavati ostavljanje patrljaka koji mogu trunuti. Održavanje krošnje otvorenom i prozračnom kroz obrezivanje nije važno samo za plodove, već i za opće zdravlje i dugovječnost stabla.
Posljedice nedostatka svjetlosti
Nedostatak svjetlosti, uzrokovan pregustom sadnjom, nepravilnim obrezivanjem ili zasjenjivanjem od strane drugih objekata, ima niz negativnih posljedica. Stabla u sjeni razvijaju duge, tanke i slabe grane s velikim razmakom između listova, što je klasičan simptom etiolacije. Takve grane su osjetljivije na lomljenje pod teretom snijega ili vjetra. Cjelokupna krošnja teži rastu prema izvoru svjetlosti, što može dovesti do asimetričnog i nestabilnog oblika stabla.
U uvjetima slabe osvijetljenosti, fotosinteza je smanjena, što znači da stablo proizvodi manje energije. To se izravno odražava na smanjenu cvatnju i zametanje plodova. Kao što je već spomenuto, unutarnji i donji dijelovi krošnje postaju neproduktivni. Ukupan prinos po stablu drastično opada, a plodovi koji se i razviju su lošije kvalitete. Dugoročno, nedostatak svjetlosti dovodi do slabljenja i iscrpljivanja stabla.
Slabo osvijetljene i neprozračne krošnje stvaraju povoljne uvjete za razvoj gljivičnih bolesti. Povećana vlažnost zraka i duže zadržavanje vlage na lišću pogoduju klijanju spora i širenju bolesti poput antraknoze i pepelnice. Stabla oslabljena nedostatkom svjetlosti također su podložnija napadu štetnika i manje otporna na druge oblike stresa, poput suše ili niskih temperatura.
Zbog svega navedenog, osiguravanje optimalnih svjetlosnih uvjeta nije samo pitanje postizanja visokih prinosa, već temeljni preduvjet za zdravlje i dugovječnost nasada kestena. Ulaganje u pravilno planiranje nasada, odabir odgovarajućeg razmaka i redovito, stručno obrezivanje višestruko se isplati kroz zdravija stabla i stabilne prinose visokokvalitetnih plodova. Svjetlost je besplatan resurs, a na uzgajivaču je da ga pravilnim agrotehničkim mjerama maksimalno iskoristi.
