Svjetlost je pokretačka snaga fotosinteze, temeljnog procesa kojim biljke stvaraju hranu potrebnu za svoj rast i razvoj. Za azijski kaki, kao heliofilnu (svjetloljubivu) voćnu vrstu, osiguravanje dovoljne količine sunčeve svjetlosti predstavlja jedan od najvažnijih preduvjeta za uspješan uzgoj. Količina i kvaliteta svjetlosti izravno utječu na sve aspekte života stabla, od vegetativnog rasta i formiranja krošnje, preko zametanja cvjetnih pupova, pa sve do krupnoće, boje i okusa plodova. Zbog toga je razumijevanje potreba kakija za svjetlom i primjena agrotehničkih mjera koje optimiziraju njezino korištenje, poput odabira lokacije i pravilne rezidbe, od presudne važnosti za postizanje visokih i kvalitetnih prinosa.
Azijski kaki potječe iz područja s obiljem sunca i za svoj optimalan rast zahtijeva položaje s punom sunčevom osvijetljenošću. Idealna lokacija za sadnju je ona koja prima najmanje šest do osam sati izravnog sunčevog svjetla dnevno tijekom vegetacijske sezone. Nedostatak svjetlosti, uzrokovan sadnjom u sjeni drugih stabala ili zgrada, dovodi do niza negativnih posljedica. Stablo će se izduživati u potrazi za svjetlom, grane će biti tanke i slabe, a krošnja rijetka i neformirana.
Utjecaj svjetlosti posebno je izražen na reproduktivne procese. Formiranje cvjetnih pupova, koji su osnova za urod u sljedećoj godini, odvija se tijekom ljeta i uvelike ovisi o osunčanosti grana. Grane koje su u sjeni formirat će znatno manje cvjetnih pupova ili ih neće formirati uopće. To znači da će rodnost biti koncentrirana samo na vanjskim, dobro osunčanim dijelovima krošnje, dok će unutrašnjost ostati neproduktivna.
Kvaliteta plodova također je izravno povezana s količinom svjetlosti. Plodovi koji rastu na dobro osunčanim granama bit će krupniji, intenzivnije obojeni i imat će veći sadržaj šećera, što rezultira boljim okusom. Svjetlost je neophodna za sintezu karotenoida, pigmenata koji plodovima kakija daju karakterističnu narančastu boju. U zasjenjenim uvjetima, plodovi ostaju sitniji, bljeđi i manje ukusni. Stoga je osiguravanje dobre osvijetljenosti svih dijelova krošnje ključno za postizanje vrhunske kvalitete uroda.
Utjecaj svjetlosti na fotosintezu i rast
Fotosinteza je proces u kojem biljke koriste energiju sunčeve svjetlosti, vodu i ugljikov dioksid kako bi proizvele glukozu (šećer), koja im služi kao izvor energije za sve životne funkcije. Intenzitet fotosinteze izravno ovisi o intenzitetu svjetlosti. Pri slabom osvjetljenju, stopa fotosinteze je niska, što znači da biljka proizvodi manje energije. To rezultira sporijim rastom, slabijim razvojem korijena i manjom otpornošću na stresne uvjete poput suše ili napada bolesti.
Više članaka na ovu temu
Listovi koji se razvijaju u punom svjetlu (sunčani listovi) obično su manji, deblji i tamnije zelene boje, te imaju veću fotosintetsku učinkovitost u usporedbi s listovima koji se razvijaju u sjeni (sjenoviti listovi). Sjenoviti listovi su veći i tanji kako bi uhvatili što više raspršene svjetlosti, ali je njihov kapacitet za fotosintezu manji. Ako je cijelo stablo u sjeni, ono će imati manje učinkovitu lisnu masu, što će se negativno odraziti na cjelokupni rast i produktivnost.
Dovoljna količina svjetlosti potiče razvoj kraćih i čvršćih internodija (razmaka između listova na grani), što rezultira kompaktnijom i čvršćom krošnjom. U sjeni, stablo se etiolira, odnosno izdužuje, pokušavajući dosegnuti izvor svjetlosti. Takve izdužene grane su tanje, slabije i podložnije lomljenju pod teretom plodova ili snijega. Pravilna osvijetljenost od samog početka omogućuje formiranje snažne i stabilne strukture stabla.
Osim na nadzemni dio, svjetlost posredno utječe i na razvoj korijenovog sustava. Energija proizvedena fotosintezom u listovima transportira se do korijena i koristi za njegov rast i razvoj. Slabija fotosinteza zbog nedostatka svjetlosti znači i manje energije za korijen, što rezultira slabije razvijenim korijenovim sustavom. Dobro razvijen korijen ključan je za usvajanje vode i hranjiva te za stabilnost stabla, stoga je osiguravanje svjetlosti važno za zdravlje cijele biljke.
Odabir položaja za sadnju
S obzirom na izraženu potrebu za svjetlom, odabir položaja za sadnju azijskog kakija je prva i najvažnija odluka koja će definirati uspjeh uzgoja. Prije sadnje, potrebno je pažljivo analizirati vrt i identificirati najosunčanija mjesta. Treba uzeti u obzir kretanje sunca tijekom dana i godine, kao i potencijalne prepreke koje stvaraju sjenu, poput postojećih stabala, kuća, ograda ili drugih objekata. Idealna pozicija je ona koja nije zasjenjena tijekom ključnog dijela dana, od prijepodneva do kasnog poslijepodneva.
Više članaka na ovu temu
Najbolji položaji za sadnju su južne, jugozapadne i jugoistočne ekspozicije. Ove strane svijeta primaju najviše sunčeve svjetlosti i topline tijekom dana. Treba izbjegavati sjeverne položaje koji su uglavnom u sjeni i hladniji, te nisu pogodni za uzgoj ove toploljubive voćne vrste. U brdovitim područjima, položaj na padini može biti povoljniji od onog u dolini, jer osigurava bolju osunčanost i drenažu, te je manje izložen kasnim proljetnim mrazevima.
Prilikom planiranja sadnje, važno je razmišljati dugoročno. Treba uzeti u obzir budući rast kako samog stabla kakija, tako i ostalih biljaka u vrtu. Mlado stablo posađeno na sunčanom mjestu može za nekoliko godina završiti u sjeni brzorastućeg susjednog stabla. Zbog toga je potrebno osigurati dovoljan razmak sadnje, ne samo između stabala kakija, već i u odnosu na druge biljke i objekte. Preporučeni razmak sadnje za kaki je najmanje 4 do 5 metara u svim smjerovima.
U urbanim sredinama, gdje je prostor često ograničen, a sjena od zgrada problem, odabir pravog mikropoložaja je još važniji. Ponekad i mala promjena u mjestu sadnje od metar ili dva može značiti razliku između sunčanog i sjenovitog položaja. Sadnja uz južni zid može biti korisna jer zid reflektira svjetlost i isijava toplinu, stvarajući povoljniju mikroklimu. Pažljivo planiranje i odabir lokacije su investicija koja se višestruko isplati kroz zdravlje i rodnost stabla.
Uloga rezidbe u osiguravanju svjetlosti
Rezidba je ključna agrotehnička mjera kojom se izravno utječe na količinu svjetlosti koja prodire u unutrašnjost krošnje. Glavni cilj rezidbe kakija je formiranje otvorene, prozračne krošnje vazolikog ili piramidalnog oblika, koja omogućuje ravnomjeran prodor sunčeve svjetlosti do svih grana i listova. Gusta i neprohodna krošnja rezultira zasjenjivanjem unutrašnjih dijelova, što dovodi do njihovog ogoljavanja i odumiranja, te smanjenja rodne površine.
Formativna rezidba, koja se provodi u prvim godinama nakon sadnje, od presudne je važnosti za uspostavljanje dobre osnovne strukture krošnje. Odabiru se 3 do 4 osnovne (ramene) grane koje su pravilno raspoređene oko debla i rastu pod optimalnim kutom. Uklanjanjem konkurentnih i suvišnih izboja osigurava se otvoren centar krošnje, što je temelj za dobru osvijetljenost u kasnijim godinama. Zanemarivanje formativne rezidbe kasnije je teško ispraviti.
Redovita rezidba za rodnost, koja se provodi na odraslim stablima, usmjerena je na održavanje ravnoteže između rasta i rodnosti. To uključuje prorjeđivanje krošnje uklanjanjem grana koje rastu prema unutra, koje se križaju ili zasjenjuju jedna drugu. Također se uklanjaju preguste, slabe i nerodne grane. Cilj je “otvoriti prozore” u krošnji kako bi svjetlost mogla doprijeti do što većeg broja listova i plodova, potičući time njihovu kvalitetu i bolju obojenost.
Ljetna ili zelena rezidba je dopunska mjera koja se provodi tijekom vegetacije. Ona uključuje uklanjanje vodopija (snažnih vertikalnih izboja koji rastu iz starijih grana), konkurentnih izboja i onih koji zasjenjuju plodove. Ljetnom rezidbom se poboljšava osvijetljenost i prozračnost krošnje u kritičnom razdoblju rasta plodova, što pozitivno utječe na njihovu veličinu i boju. Također, energija koju bi biljka trošila na rast nepotrebnih izboja preusmjerava se u razvoj plodova.
