Svjetlost je temeljni izvor energije za život biljaka i jedan od ključnih čimbenika koji određuju uspjeh uzgoja graha. Kao i sve zelene biljke, grah koristi sunčevu svjetlost za proces fotosinteze, pretvarajući svjetlosnu energiju u kemijsku energiju u obliku šećera, koji su osnova za rast i razvoj svih biljnih organa. Količina, kvaliteta i trajanje svjetlosti izravno utječu na brzinu rasta, grananje, cvatnju, zametanje plodova te u konačnici na prinos i kvalitetu uroda. Razumijevanje specifičnih potreba graha za svjetlom omogućuje nam da odaberemo odgovarajuću lokaciju za sadnju i primijenimo agrotehničke mjere koje će osigurati optimalnu osvijetljenost svake biljke u usjevu.
Grah je heliofitna biljka, što znači da pripada skupini biljaka koje vole i zahtijevaju puno izravne sunčeve svjetlosti za svoj optimalan rast i razvoj. Za uspješnu fotosintezu i postizanje visokih prinosa, grah treba najmanje 6 do 8 sati izravnog sunčevog svjetla dnevno. Uzgoj u sjenovitim ili polusjenovitim uvjetima rezultirat će slabijim i usporenim rastom. Biljke će biti izdužene, vretenaste i blijede (etiolirane) jer se pokušavaju “izvući” prema izvoru svjetlosti. Takve biljke su slabije, imaju manje lišća, slabije cvjetaju i daju znatno manji prinos.
Intenzitet svjetlosti igra ključnu ulogu. U uvjetima visokog intenziteta svjetlosti, stopa fotosinteze je visoka, što omogućuje biljci da proizvede dovoljno energije za bujan vegetativni rast i obilno plodonošenje. Nedovoljan intenzitet svjetlosti, primjerice u gustim usjevima gdje biljke zasjenjuju jedna drugu ili pri uzgoju u sjeni drugih viših biljaka ili objekata, dovodi do smanjenja fotosintetske aktivnosti. To rezultira manjim brojem cvjetova, slabijim zametanjem mahuna i formiranjem sitnijeg zrna.
Osim količine, važna je i kvaliteta svjetlosti, odnosno spektar valnih duljina. Biljke za fotosintezu najučinkovitije koriste plavi i crveni dio svjetlosnog spektra. Iako sunčeva svjetlost sadrži cijeli spektar, kvaliteta svjetlosti može biti promijenjena u uvjetima zasjenjivanja. Svjetlost koja se filtrira kroz lišće drugih biljaka siromašnija je crvenim, a bogatija dalekim crvenim svjetlom, što može utjecati na morfologiju i razvoj biljke, potičući izduživanje stabljike.
Fotoperiod, odnosno duljina dana (vrijeme osvjetljenja), također utječe na razvoj graha, posebno na prelazak iz vegetativne u generativnu fazu (cvatnju). Većina sorti graha koje se uzgajaju u našim krajevima su fotoperiodski neutralne ili biljke kratkog dana. To znači da će cvjetati neovisno o duljini dana ili kada se dani počnu skraćivati. Ova karakteristika omogućuje njihovu sjetvu tijekom kasnog proljeća i ljeta.
Više članaka na ovu temu
Odabir položaja za sadnju
Pravilan odabir položaja za sadnju graha od presudne je važnosti za osiguravanje dovoljne količine sunčeve svjetlosti. Gredicu ili parcelu za grah treba planirati na najosunčanijem dijelu vrta ili polja, gdje nema zasjenjivanja od strane drveća, zgrada ili drugih visokih struktura. Položaji koji su orijentirani prema jugu ili jugozapadu obično primaju najviše sunčeve svjetlosti tijekom dana i stoga su idealni za uzgoj toploljubivih i svjetloljubivih kultura poput graha.
Prilikom planiranja rasporeda kultura u vrtu, važno je voditi računa o visini biljaka. Grah, posebno niske sorte, treba saditi tako da ga više kulture, poput kukuruza, suncokreta ili visokih rajčica, ne zasjenjuju. Tradicionalni uzgoj visokog graha uz kukuruz je iznimka, jer se grah penje uz kukuruz i na taj način doseže dovoljnu količinu svjetlosti u gornjim etažama, dok istovremeno obogaćuje tlo dušikom. Međutim, i u tom sustavu treba paziti na gustoću sklopa kako bi obje kulture dobile dovoljno svjetla.
Potrebno je izbjegavati sadnju graha na sjenovitim mjestima, kao što su sjeverne strane zgrada ili ispod krošnji velikog drveća. Iako biljke mogu preživjeti u takvim uvjetima, njihov rast će biti značajno ograničen. Stabljike će biti slabe i izdužene, a prinos mahuna minimalan ili će u potpunosti izostati. Čak i polusjena, gdje je biljka osunčana samo dio dana (manje od 6 sati), može značajno smanjiti produktivnost.
Osim osunčanosti, položaj bi trebao biti zaštićen od jakih vjetrova koji mogu mehanički oštetiti biljke, posebno visoke sorte, i pojačati isušivanje tla. Dobra cirkulacija zraka je poželjna kako bi se smanjila vlažnost na lišću i spriječio razvoj bolesti, ali stalni i jaki vjetar može biti štetan. Idealna lokacija je stoga ona koja kombinira maksimalnu osunčanost s umjerenom zaštitom od vjetra.
Utjecaj gustoće sklopa na osvjetljenje
Gustoća sklopa, odnosno broj biljaka po jedinici površine, izravno utječe na količinu svjetlosti koju svaka pojedinačna biljka prima. Pregusta sadnja dovodi do toga da biljke prerano počinju konkurirati jedna drugoj za svjetlost. Gornji listovi zasjenjuju donje, koji zbog nedostatka svjetlosti postaju manje fotosintetski aktivni, počinju žutjeti i na kraju otpadaju. Ovo smanjuje ukupnu fotosintetsku površinu biljke i negativno utječe na prinos.
Zbog konkurencije za svjetlost, biljke u pregustom sklopu imaju tendenciju izduživanja stabljike (etiolacija), što rezultira slabijim i nestabilnijim biljkama koje su podložnije polijeganju. Također, u gustom sklopu je slabija cirkulacija zraka i duže se zadržava vlaga na lišću, što stvara idealne uvjete za razvoj i širenje gljivičnih bolesti poput plamenjače i antraknoze. Stoga je važno poštivati preporučene razmake sadnje za svaku sortu.
Optimalni razmak sadnje ovisi o habitusu (načinu rasta) sorte. Niske, grmolike sorte siju se gušće, obično s međurednim razmakom od 40-50 cm i razmakom u redu od 5-8 cm. Ovaj sklop omogućuje biljkama da brzo zatvore redove, čime se prirodno suzbija rast korova, ali je dovoljno rijedak da osigura prodor svjetlosti do donjih listova. Visoke, puzave sorte zahtijevaju znatno veći razmak, često i do metar između redova, kako bi se osiguralo dovoljno svjetlosti i prostora za rast i razvoj potpore.
Orijentacija redova također može utjecati na iskoristivost sunčeve svjetlosti. U područjima s umjerenom klimom, orijentacija redova u smjeru sjever-jug generalno se smatra najboljom. Ovakva orijentacija omogućuje da sunčeva svjetlost tijekom dana obasjava obje strane reda, čime se smanjuje međusobno zasjenjivanje biljaka. Iako ovaj efekt nije presudan u malim vrtovima, na velikim proizvodnim površinama može doprinijeti povećanju prinosa.
Svjetlost u različitim fazama razvoja
Potrebe za svjetlom nisu jednake u svim fazama razvoja graha. U fazi klijanja, koje se odvija pod zemljom, svjetlost nije potrebna. Međutim, čim klica izbije na površinu i pojave se prvi listovi, svjetlost postaje neophodna za pokretanje fotosinteze. U ovoj početnoj fazi, mlade biljke su vrlo osjetljive na nedostatak svjetla i brzo će pokazati znakove etiolacije ako rastu u sjeni.
Tijekom faze intenzivnog vegetativnog rasta, kada biljka razvija stabljiku i lisnu masu, potreba za svjetlom je velika. Visok intenzitet svjetlosti potiče jak i kompaktan rast te razvoj velike lisne površine, što je preduvjet za visoku produktivnost u kasnijim fazama. U ovoj fazi se formira “tvornica” koja će kasnije proizvoditi energiju za stvaranje plodova.
Najkritičnija faza u pogledu potreba za svjetlom je faza cvatnje i formiranja mahuna. Dovoljna količina svjetlosti u ovom periodu ključna je za inicijaciju cvjetnih pupova, uspješnu oplodnju i razvoj plodova. Zasjenjivanje tijekom cvatnje može dovesti do masovnog otpadanja cvjetova i tek zametnutih mahuna. Biljka jednostavno nema dovoljno energije (proizvedenih šećera) da ishrani sve zametnute plodove, pa ih odbacuje.
U fazi nalijevanja zrna, visoka fotosintetska aktivnost, uvjetovana dobrom osvijetljenošću, osigurava transport dovoljne količine asimilata u zrno. To rezultira krupnim, dobro ispunjenim zrnom i visokim prinosom. Donji listovi, iako manje osvijetljeni, i dalje doprinose ukupnoj fotosintezi, pa je važno očuvati njihovo zdravlje što je duže moguće. Održavanje optimalne osvijetljenosti tijekom cijelog ciklusa plodonošenja ključno je za postizanje maksimalnih rezultata.
