Svjetlost je primarni izvor energije za život na Zemlji, a za biljke poput dunje, ona je esencijalni čimbenik koji upravlja rastom, razvojem i plodonošenjem. Kao heliofitna biljka, što znači da je prilagođena životu na otvorenim i osunčanim staništima, dunja zahtijeva visoku razinu osvjetljenja za odvijanje ključnog procesa fotosinteze. Upravo kroz fotosintezu, koristeći sunčevu energiju, biljka pretvara ugljični dioksid i vodu u organske spojeve, prvenstveno šećere, koji su temeljni gradivni materijal i izvor energije za sve životne funkcije. Količina i kvaliteta svjetlosti koju stablo primi izravno utječu na njegovu bujnost, zdravlje, formiranje cvjetnih pupova, zametanje plodova te u konačnici na veličinu, boju, okus i kemijski sastav plodova. Zbog toga je razumijevanje potreba dunje za svjetlom i pravilno upravljanje svjetlosnim režimom u voćnjaku od presudne važnosti za postizanje visokih i kvalitetnih prinosa.
Nedostatak svjetlosti u krošnji jedan je od glavnih ograničavajućih faktora u proizvodnji dunje. Kada su grane preguste i zasjenjuju jedna drugu, listovi u unutrašnjosti krošnje ne primaju dovoljno svjetlosti za efikasnu fotosintezu. To dovodi do njihovog slabljenja, žućenja i prijevremenog opadanja. Kao posljedica toga, grane u unutrašnjosti postaju gole, neproduktivne i na kraju se suše. Plodovi koji se razvijaju u sjeni ostaju sitniji, slabije obojeni, kiseliji i imaju niži sadržaj šećera i arome u usporedbi s plodovima koji su bili dobro osunčani.
Optimalno osvjetljenje postiže se kombinacijom nekoliko faktora. Prvi i najvažniji je pravilan odabir lokacije za sadnju. Dunju treba saditi na otvorenim, osunčanim položajima, izbjegavajući sjenu od zgrada, visokog drveća ili sjevernih padina. Pravilan razmak sadnje također je ključan; pregusta sadnja dovodi do toga da se stabla međusobno zasjenjuju kako rastu, smanjujući produktivnost cijelog nasada. Orijentacija redova u smjeru sjever-jug omogućuje najbolje iskorištavanje sunčeve svjetlosti tijekom cijelog dana.
Nakon što je voćnjak zasađen, ključna mjera za upravljanje svjetlom u krošnji je rezidba. Pravilnim oblikovanjem krošnje, najčešće u obliku vaze ili piramide, te redovitom prorjeđivačkom rezidbom, osigurava se da sunčeva svjetlost prodire do svih dijelova stabla, uključujući i unutrašnjost krošnje. Uklanjanjem suvišnih, pregustih i zasjenjujućih grana potiče se razvoj rodnog drva i osigurava ujednačeno dozrijevanje i visoka kvaliteta svih plodova na stablu. Svjetlost je, dakle, resurs kojim se mora aktivno upravljati kako bi se iskoristio puni genetski potencijal sorte.
Fotosinteza kao osnova života
Fotosinteza je složen biokemijski proces u kojem zelene biljke, alge i neke bakterije koriste sunčevu energiju za sintezu hrane. Klorofil, zeleni pigment u lišću, apsorbira sunčevu svjetlost, a ta se energija zatim koristi za razgradnju molekula vode i spajanje vodika s ugljičnim dioksidom iz zraka, pri čemu nastaju glukoza (šećer) i kisik kao nusprodukt. Ovaj proces je temelj gotovo svih ekosustava na Zemlji, jer osigurava organsku tvar i kisik neophodan za disanje. Za dunju, efikasnost fotosinteze izravno određuje koliko će “hrane” stablo proizvesti za svoj rast i razvoj plodova.
Intenzitet fotosinteze ovisi o nekoliko vanjskih čimbenika, a svjetlost je jedan od najvažnijih. Postoji određena razina osvjetljenja, poznata kao točka svjetlosne kompenzacije, pri kojoj je količina stvorenih šećera fotosintezom jednaka količini potrošenih šećera u procesu disanja. Da bi biljka rasla i nakupljala biomasu, intenzitet svjetlosti mora biti iznad te točke. Kako se intenzitet svjetlosti povećava, raste i stopa fotosinteze, sve do točke svjetlosne saturacije, kada daljnje povećanje osvjetljenja više ne dovodi do povećanja fotosinteze jer su drugi faktori (poput koncentracije CO2) postali ograničavajući.
Listovi dunje koji su izloženi punom suncu (vanjski dio krošnje) imaju visoku stopu fotosinteze i predstavljaju “tvornice” koje proizvode višak energije. Taj višak se zatim transportira u druge dijelove biljke, uključujući plodove, korijen i grane u sjeni. Listovi u dubokoj sjeni, u unutrašnjosti krošnje, često se nalaze ispod točke kompenzacije, što znači da troše više energije disanjem nego što je proizvedu fotosintezom. Takvi listovi postaju neto potrošači, odnosno paraziti na stablu, i biljka ih s vremenom odbacuje.
Upravo zbog toga je važno osigurati dobru osvijetljenost svih listova. Cilj rezidbe je stvoriti takvu strukturu krošnje gdje će što veći postotak lišća biti izložen direktnoj ili barem difuznoj sunčevoj svjetlosti. Time se maksimizira ukupna fotosintetska aktivnost cijelog stabla, što rezultira boljom ishranom plodova, jačim rastom i većom otpornošću na stres. Dobro osvijetljena krošnja je produktivna krošnja.
Utjecaj svjetlosti na kvalitetu plodova
Kvaliteta plodova dunje, koja se očituje kroz njihovu veličinu, boju, okus i nutritivnu vrijednost, uvelike ovisi o količini sunčeve svjetlosti koju primaju tijekom svog razvoja. Plodovi koji rastu na dobro osunčanim dijelovima krošnje primaju više fotosintetskih produkata (šećera) iz obližnjih listova. To izravno utječe na njihovu veličinu i masu, pa su takvi plodovi u pravilu krupniji i teži od onih koji su rasli u sjeni. Dobra opskrba šećerima ključna je za nakupljanje suhe tvari u plodu.
Boja ploda također je pod izravnim utjecajem svjetlosti. Karakteristična žuta boja kore dunje potječe od pigmenata karotenoida. Sinteza ovih pigmenata, kao i razgradnja zelenog klorofila u kori ploda tijekom dozrijevanja, potaknuta je sunčevom svjetlošću. Plodovi iz sjene često ostaju zelenkasti ili blijedožuti, slabije su obojeni i manje privlačni. Kod nekih sorti koje mogu razviti crvenkasto rumenilo na osunčanoj strani, za sintezu tih antocijanskih pigmenata neophodna je izravna izloženost UV zrakama.
Okus i aroma, koji su ključni parametri kvalitete, najviše ovise o omjeru šećera i kiselina te o prisutnosti specifičnih aromatskih spojeva. Svjetlost potiče nakupljanje šećera u plodu, što rezultira slađim i punijim okusom. Istovremeno, u dobro osunčanim plodovima, organske kiseline se brže razgrađuju, što dovodi do harmoničnijeg i manje oporog okusa. Sinteza hlapljivih aromatskih spojeva, koji daju karakterističan miris dunji, također je intenzivnija u uvjetima dobrog osvjetljenja.
Osim navedenog, svjetlost utječe i na čvrstoću mesa ploda i njegovu skladišnu sposobnost. Plodovi izloženi suncu često imaju veću koncentraciju kalcija u staničnim stijenkama, što ih čini čvršćima i otpornijima na mehanička oštećenja i fiziološke poremećaje tijekom skladištenja. Stoga je osiguravanje optimalne osvijetljenosti svakog ploda na stablu direktan put do postizanja vrhunske kvalitete i bolje tržišne vrijednosti uroda.
Odabir položaja i razmak sadnje
Kako bi se dunji osiguralo dovoljno svjetlosti, sve počinje s pažljivim planiranjem voćnjaka. Odabir položaja je prvi i nepovratni korak. Idealne pozicije za sadnju dunje su južne, jugozapadne ili jugoistočne ekspozicije na blagim padinama, koje su tijekom cijelog dana izložene suncu. Treba izbjegavati sjeverne padine koje dobivaju znatno manje sunčeve svjetlosti, kao i dna dolina gdje se, osim hladnog zraka, duže zadržava jutarnja magla koja skraćuje period osunčanosti. Također, važno je izbjegavati sadnju u blizini visokih šuma ili velikih objekata koji bi stvarali sjenu na voćnjak.
Razmak sadnje je sljedeći ključan faktor koji određuje svjetlosni režim u nasadu. Razmak ovisi o nekoliko čimbenika: bujnosti podloge i sorte, plodnosti tla i planiranom uzgojnom obliku. U ekstenzivnim, klasičnim nasadima s bujnim podlogama, razmaci su veći, primjerice 5 x 4 metra. U modernim, intenzivnim nasadima koriste se slabije bujne podloge koje omogućuju gušću sadnju, na primjer 4 x 2 metra. Cilj je postići da se krošnje odraslih stabala u redu lagano dodiruju, ali da između redova ostane dovoljno prostora za prolaz mehanizacije i, što je još važnije, za prodor svjetlosti.
Pregusta sadnja u početku može izgledati dobro, jer se brzo postiže dojam popunjenosti prostora, no dugoročno donosi velike probleme. Kako stabla rastu, njihove krošnje se preklapaju i počinju se međusobno zasjenjivati. Donji dijelovi krošnje ostaju bez svjetla, ogoljavaju i prestaju donositi rod. Produktivna zona seli se samo na vrhove stabala. Takvi nasadi zahtijevaju vrlo intenzivnu rezidbu kako bi se održala osvijetljenost, a često daju niži ukupan prinos i lošiju kvalitetu plodova od pravilno posađenih nasada.
Orijentacija redova također ima utjecaja na iskoristivost sunčeve svjetlosti. U ravničarskim područjima, najbolja orijentacija redova je u smjeru sjever-jug. Takva orijentacija omogućuje da sunce tijekom dana ravnomjerno obasjava obje strane reda – istočnu ujutro i zapadnu poslijepodne. Orijentacija istok-zapad je nepovoljnija jer je južna strana reda izložena jakom podnevnom suncu, dok sjeverna strana ostaje većim dijelom dana u sjeni. Pravilnim planiranjem ovih elemenata postavlja se temelj za produktivan voćnjak s optimalnim svjetlosnim uvjetima.
Uloga rezidbe u osiguravanju svjetlosti
Rezidba je najmoćniji alat kojim voćar može izravno utjecati na raspodjelu svjetlosti unutar krošnje stabla. Glavni cilj rezidbe, osim oblikovanja i održavanja ravnoteže između rasta i rodnosti, jest stvoriti otvorenu i prozračnu strukturu krošnje koja omogućuje prodiranje sunčeve svjetlosti do svih grana i listova. Bez redovite rezidbe, krošnja dunje postaje pregusta, grane se isprepliću, a unutrašnjost ostaje u potpunoj sjeni. Takva krošnja je neproduktivna i podložnija razvoju bolesti zbog zadržavanja vlage.
Odabir uzgojnog oblika ključan je za svjetlosni režim. Za dunju se najčešće preporučuje uzgojni oblik vaze (kotlasta krošnja). Ovaj oblik karakterizira otvorena sredina, jer se glavna provodnica uklanja, a iz debla se formiraju 3 do 4 osnovne skeletne grane. Otvorena sredina omogućuje da svjetlost neometano prodire u unutrašnjost, osiguravajući dobru osvijetljenost i plodonošenje na granama koje se nalaze bliže deblu. Ovaj oblik također osigurava dobru cirkulaciju zraka, što smanjuje rizik od gljivičnih oboljenja.
Rezidba za prorjeđivanje, koja se provodi svake godine tijekom zimskog mirovanja, glavna je mjera za održavanje osvijetljenosti. Tom rezidbom se u potpunosti uklanjaju grane koje su suvišne: one koje rastu prema unutrašnjosti krošnje, one koje se križaju i taru jedna o drugu, vodopije (vertikalni, nerodni izboji) te preguste grane koje konkuriraju jedna drugoj. Cilj nije skratiti sve grane, već ukloniti određeni broj cijelih grana kako bi se krošnja “otvorila” i “prosvijetlila”.
Ljetna ili zelena rezidba također igra važnu ulogu u upravljanju svjetlom. Tijekom ljeta, uklanjaju se bujne vodopije koje su se razvile tijekom proljeća i koje zasjenjuju plodove i donje grane. Ponekad se može obaviti i blago prorjeđivanje mladica kako bi se poboljšala obojenost plodova. Pravilnom kombinacijom zimske i ljetne rezidbe, voćar aktivno upravlja arhitekturom krošnje, osiguravajući da svaki list i svaki plod dobije svoju porciju sunca, što je preduvjet za uspješnu i kvalitetnu berbu.
