Obrezivanje predstavlja jednu od ključnih agrotehničkih mjera u uzgoju pitomog kestena, kojom se izravno utječe na rast, oblik, zdravlje i, što je najvažnije, rodnost stabla. To je vještina koja zahtijeva znanje o fiziologiji rasta kestena i jasan cilj koji se želi postići. Pravilnom rezidbom uspostavlja se ravnoteža između vegetativnog rasta i razvoja plodova, formira se čvrsta i prozračna krošnja koja je dobro osvijetljena, te se olakšava izvođenje ostalih radova u nasadu, uključujući zaštitu i berbu. Iako se može činiti kao agresivan zahvat, stručno i redovito obrezivanje je zapravo ulaganje u dugoročnu vitalnost i produktivnost svakog stabla kestena.
Osnovni ciljevi obrezivanja pitomog kestena mogu se sažeti u nekoliko točaka. Prvi i najvažniji cilj u prvim godinama nakon sadnje je formiranje uzgojnog oblika, odnosno stvaranje čvrste i pravilno raspoređene strukture skeletnih grana koje će moći nositi teret uroda u kasnijim godinama. Kasnije, kod stabala u rodu, cilj je održavanje te strukture, prorjeđivanje krošnje radi bolje osvijetljenosti i prozračnosti te obnavljanje rodnog drva. Obrezivanjem se također uklanjaju sve suhe, bolesne, oštećene ili isprepletene grane, što je važna fitosanitarna mjera kojom se održava zdravlje stabla.
Vrijeme obrezivanja je od presudne važnosti za uspjeh. Glavna rezidba kestena obavlja se u periodu mirovanja vegetacije, najčešće krajem zime (veljača) ili u rano proljeće, prije kretanja sokova. Obrezivanje u ovom periodu omogućuje stablu da rane nastale rezom brže zacijele s početkom vegetacije, a također je i preglednost krošnje bez lišća puno bolja. Ljetna rezidba, poznata i kao zelena rezidba, provodi se tijekom vegetacije i ima dopunsku ulogu. Njome se uklanjaju vodopije (vertikalni, nerodni izbojci) i suvišni mladi izbojci, čime se poboljšava osvjetljenje i smanjuje potreba za jačom zimskom rezidbom.
Za obrezivanje je neophodno koristiti kvalitetan, oštar i čist alat. Oštre škare i pile rade glatke rezove koji brže zacjeljuju i manje su podložni infekcijama. Prije početka rada, a osobito prilikom prelaska s jednog stabla na drugo, alat je potrebno dezinficirati alkoholom ili drugim dezinficijensom. Ovo je izuzetno važno kako bi se spriječilo prenošenje bolesti, posebice opasnog raka kore kestena. Svaki rez treba biti izveden pravilno, neposredno iznad pupa ili na osnovu grane, bez ostavljanja patrljaka.
Intenzitet rezidbe ovisi o starosti, bujnosti i rodnosti stabla. Mlada stabla se orezuju jače kako bi se potaknuo rast i formirala željena struktura. Starija, rodna stabla orezuju se umjerenije, s naglaskom na prorjeđivanju i obnovi. Općenito pravilo je da jača rezidba potiče jači vegetativni rast, dok slabija rezidba potiče veću rodnost. Pronalaženje prave ravnoteže ključno je za održavanje kontinuirane produktivnosti stabla iz godine u godinu.
Uzgojni oblici i formiranje krošnje
U prvih nekoliko godina nakon sadnje provodi se uzgojno obrezivanje s ciljem formiranja željenog oblika krošnje. Postoji nekoliko uzgojnih oblika, ali za kesten se najčešće preporučuje vazoliki (kotlasti) oblik. Ovaj oblik karakterizira nisko deblo (visine 60-80 cm) i 3 do 4 osnovne (skeletne) grane koje su pravilno raspoređene u prostoru. Središnja provodnica se uklanja, čime se otvara sredina krošnje, što omogućuje odličnu osvijetljenost i prozračnost svih dijelova stabla.
Formiranje vazolike krošnje započinje nakon sadnje, kada se sadnica prikraćuje na željenu visinu budućeg debla. Tijekom prve vegetacije, iz gornjih pupova razvit će se mladice. Na kraju prve godine ili u rano proljeće druge godine, odabiru se 3-4 najbolje raspoređene mladice koje će postati osnovne skeletne grane, a sve ostale se uklanjaju. Odabrane grane se prikraćuju za otprilike trećinu kako bi se potaknulo njihovo grananje. Ovaj postupak se ponavlja i u narednim godinama, postupno formirajući sekundarne i tercijarne grane, sve dok se krošnja u potpunosti ne formira.
Drugi mogući uzgojni oblik je piramidalna krošnja, kod koje se ostavlja središnja provodnica koja dominira krošnjom. Na njoj se u spiralnom rasporedu formiraju etaže skeletnih grana. Ovaj oblik rezultira višim stablom i može biti pogodniji za neke mehanizirane operacije, ali često dovodi do zasjenjivanja donjih grana u kasnijim godinama. Zbog izrazite potrebe kestena za svjetlom, vazoliki oblik se generalno smatra superiornijim jer osigurava bolju kvalitetu plodova i lakšu berbu.
Neovisno o odabranom uzgojnom obliku, važno je dosljedno ga provoditi tijekom prvih 4-5 godina. U tom periodu se postavlja “kostur” stabla koji će nositi cjelokupnu rodnost tijekom njegovog života. Sve pogreške napravljene u ovoj fazi teško je kasnije ispraviti. Cilj je dobiti stablo s čvrstim, dobro raspoređenim granama koje zatvaraju širok kut s deblom, jer su takve grane najotpornije na lomljenje.
Rezidba na rod
Nakon što je krošnja formirana, prelazi se na rezidbu za održavanje ili rezidbu na rod. Ova rezidba provodi se svake godine tijekom zimskog mirovanja. Glavni cilj je održati uspostavljenu ravnotežu, osigurati dobru osvijetljenost i potaknuti redovitu i obilnu rodnost. Pitomi kesten donosi plodove na jednogodišnjim izbojcima, odnosno na izbojcima koji su izrasli u tekućoj vegetaciji. Zbog toga je cilj rezidbe potaknuti rast novih, snažnih jednogodišnjih izbojaka.
Rezidba na rod uključuje nekoliko osnovnih zahvata. Prvi korak je uklanjanje svih suhih, slomljenih i bolesnih grana. Zatim se uklanjaju vodopije – snažni, vertikalni izbojci koji rastu iz starijih grana i troše puno energije, a ne donose plod. Nakon toga se prorjeđuje krošnja uklanjanjem grana koje se križaju, dodiruju ili rastu prema unutrašnjosti krošnje. Time se otvara prostor za prodiranje svjetlosti i cirkulaciju zraka.
Sljedeći korak je obnavljanje rodnog drva. Starije, iscrpljene grane koje više ne daju snažne rodne izbojke potrebno je skratiti ili u potpunosti ukloniti. Time se potiče rast novih, mladih izbojaka u blizini reza, koji će sljedeće godine donijeti rod. Umjerenim prikraćivanjem prošlogodišnjih izbojaka također se potiče njihovo grananje i formiranje više rodnih pupova. Važno je ne pretjerati s prikraćivanjem, jer bi to moglo izazvati previše bujan vegetativni rast na štetu rodnosti.
Kod sorti koje su sklone alternativnoj rodnosti (jedne godine rode obilno, a druge slabo), rezidbom se može ublažiti ova pojava. U godini nakon obilnog uroda, provodi se nešto jača rezidba kako bi se potaknuo vegetativni rast i smanjio broj cvjetnih pupova. Suprotno tome, nakon godine sa slabim urodom, rezidba je slabija kako bi se sačuvalo što više rodnog potencijala. Time se postiže uravnoteženiji i stabilniji prinos.
Pomlađivanje starih stabala
Stara i zapuštena stabla kestena koja su postala neproduktivna i pregusta često se mogu vratiti u život jakom rezidbom pomlađivanja. Takva stabla obično imaju puno suhih grana, zagušenu unutrašnjost krošnje i sitne plodove samo na vanjskom rubu. Cilj pomlađivanja je drastično smanjiti volumen krošnje, potaknuti rast novih, mladih izbojaka iz starijeg drva i time obnoviti rodni potencijal stabla.
Rezidba pomlađivanja je vrlo snažan zahvat i provodi se postupno, kroz dvije do tri godine, kako stablo ne bi doživjelo preveliki šok. U prvoj godini, uklanjaju se sve suhe i bolesne grane te se krošnja prorjeđuje. Glavne skeletne grane skraćuju se za trećinu do polovice svoje dužine, režući na neku mlađu, postranu granu ako postoji. Ovaj jak rez potaknut će bujan rast novih mladica (vodopija) ispod mjesta reza.
Tijekom ljeta i sljedeće zime, od mnoštva novih izbojaka koji su potjerali, odabiru se oni koji imaju najbolji položaj i koji će formirati novu, pomlađenu krošnju. Svi ostali izbojci se uklanjaju. Odabrani izbojci se prikraćuju kako bi se potaknulo njihovo daljnje grananje. U narednim godinama nastavlja se s formiranjem nove krošnje od ovih mladih izbojaka, primjenjujući principe uzgojnog obrezivanja.
Nakon ovako jake rezidbe, stablo će trebati pojačanu njegu. Obavezna je obilna gnojidba, posebno dušikom, kako bi se podržao snažan rast. Također je važno osigurati dovoljno vlage tijekom vegetacije. Iako stablo neće donositi plod godinu ili dvije nakon početka pomlađivanja, pravilno izveden postupak može mu vratiti punu produktivnost i produžiti životni vijek za mnogo godina.
Tehnika reza i alati
Pravilna tehnika izvođenja reza ključna je za zdravlje stabla. Rez uvijek treba biti kos, s nagibom suprotnim od pupa koji se ostavlja, kako bi se voda cijedila s rane, a ne zadržavala na pupu. Rez treba biti oko 0.5 do 1 cm iznad pupa. Prilikom uklanjanja cijele grane, rez se radi na samoj osnovi, na mjestu grananja, prateći takozvani “prsten” ili zadebljanje na kori. Ne smije se ostavljati patrljak jer on odumire i postaje ulazna točka za bolesti, ali se ne smije ni zarezati u prsten jer se time oštećuje tkivo koje je zaduženo za kalusiranje i zacjeljivanje rane.
Za tanje grane (do 2-3 cm promjera) koriste se voćarske škare. Postoje jednoručne i dvoručne škare (za deblje grane). Važno je da su oštrice uvijek oštre i čiste. Za deblje grane koristi se voćarska pila. Moderne pile imaju zakrivljenu oštricu i zupce koji režu pri povlačenju, što omogućuje brz i čist rez uz manje napora. Za vrlo visoke grane mogu se koristiti teleskopske pile ili škare. Motorne pile se koriste samo kod uklanjanja vrlo debelih, skeletnih grana ili kod krčenja.
Nakon svakog većeg reza (promjera preko 3-4 cm), reznu površinu je obavezno zaštititi. Za to se koriste gotovi premazi poput voćarskog voska ili kalem-voska. Ovi premazi stvaraju zaštitni sloj koji sprječava isušivanje rane i prodor vlage i patogena. Premaz se nanosi kistom u tankom, ravnomjernom sloju preko cijele površine reza.
Sigurnost pri radu je na prvom mjestu. Prilikom obrezivanja potrebno je koristiti zaštitne rukavice i naočale. Ako se koriste ljestve, one moraju biti stabilne i pravilno postavljene. Rad s motornom pilom zahtijeva posebnu obuku i korištenje pune zaštitne opreme. Obrezivanje je fizički zahtjevan posao, ali uz pravilnu tehniku i alate, postaje ugodan i koristan zadatak koji osigurava zdravlje i bogat urod vaših stabala kestena.
