Atlaski cedar stablo je iznimne prirodne ljepote i elegancije, koje u pravilu ne zahtijeva redovito obrezivanje kako bi razvilo svoju karakterističnu piramidalnu ili, kod nekih kultivara, plačljivu formu. Njegova arhitektura je genetski predodređena i najljepša je kada se pusti da se razvija nesmetano. Međutim, postoje situacije kada je obrezivanje nužno ili poželjno, bilo iz zdravstvenih, sigurnosnih ili estetskih razloga. Važno je pristupiti ovom zadatku s razumijevanjem i oprezom, jer nepravilno obrezivanje može nanijeti trajnu štetu i narušiti prirodnu ljepotu stabla. Poznavanje pravilnih tehnika i najboljeg vremena za rezidbu ključno je za očuvanje zdravlja i strukture ovog veličanstvenog četinjača.
Osnovno pravilo kod obrezivanja atlaskog cedra jest – manje je više. Za razliku od mnogih listopadnih stabala ili grmova koji dobro reagiraju na jaku rezidbu, cedrovi spadaju u skupinu četinjača koji ne stvaraju nove izbojke iz starog drva. To znači da ako odrežete granu do dijela gdje nema iglica, taj dio se neće obnoviti i ostat će gol. Zbog toga se svako obrezivanje mora planirati pažljivo, s jasnim ciljem i sviješću o dugoročnim posljedicama svakog reza.
Glavni razlog za obrezivanje atlaskog cedra je uklanjanje suhih, oštećenih ili bolesnih grana. Ovo je takozvana sanitarna rezidba i ključna je za održavanje zdravlja stabla. Mrtve grane mogu biti opasne jer mogu pasti i uzrokovati štetu, a također mogu biti izvor zaraze i ulazna točka za štetnike. Uklanjanje takvih grana smanjuje rizik i pomaže stablu da usmjeri energiju na zdravi rast. Ovu vrstu rezidbe moguće je obavljati tijekom cijele godine, čim se problem uoči.
Drugi razlog za intervenciju može biti strukturno obrezivanje, koje se obično provodi na mlađim stablima. Cilj je ispraviti potencijalne probleme u razvoju, poput dvostrukih vrhova (provodnica) ili grana koje rastu pod nepovoljnim kutom i mogle bi u budućnosti puknuti. Odabirom jedne, najjače provodnice i uklanjanjem konkurentne, osigurava se snažna i stabilna središnja os stabla. Također, uklanjanje ukrštajućih grana koje se taru jedna o drugu sprječava stvaranje rana i budućih problema.
Kada obrezivati
Odabir pravog vremena za obrezivanje ključan je za smanjenje stresa za stablo i osiguravanje brzog zacjeljivanja rana. Najbolje vrijeme za obrezivanje atlaskog cedra je tijekom razdoblja mirovanja, odnosno u kasnu zimu ili rano proljeće, prije početka novog rasta. Obrezivanje u ovom periodu ima nekoliko prednosti. Stablo je manje aktivno, pa je gubitak sokova minimalan. Također, rane od rezidbe će brzo početi zacjeljivati s kretanjem vegetacije u proljeće, čime se smanjuje rizik od infekcija.
Više članaka na ovu temu
Izbjegavaj obrezivanje u kasno ljeto ili jesen. Rezidba u tom razdoblju može potaknuti novi rast koji neće imati dovoljno vremena da odrveni prije zime, što ga čini osjetljivim na oštećenja od mraza. Također, u jesen je aktivnost gljivica koje uzrokuju bolesti često pojačana, pa otvorene rane od rezidbe predstavljaju veći rizik za zarazu. Jedina iznimka od ovog pravila je sanitarna rezidba – suhe i slomljene grane treba ukloniti odmah, bez obzira na godišnje doba.
Obrezivanje tijekom vlažnog i kišovitog vremena također nije preporučljivo. Vlaga pogoduje širenju spora gljivica, a mokre rane ostaju duže otvorene za infekcije. Idealno je odabrati suh i miran dan za ovaj posao. Ako je potrebno obaviti veće zahvate, pogotovo na zrelim stablima, uvijek je najbolje angažirati certificiranog arboristu. Stručnjaci posjeduju znanje, iskustvo i opremu za sigurno i pravilno obrezivanje velikih stabala.
Manje korekcije, poput uklanjanja manjih donjih grana radi podizanja krošnje ili laganog oblikovanja, također je najbolje raditi u periodu mirovanja. Podrezivanje vrhova živih grana radi poticanja gušćeg rasta (šišanje) nije uobičajena praksa za atlaski cedar i treba ga izbjegavati jer narušava njegovu prirodnu formu. Ako se ipak radi, primjerice kod formiranja živih ograda od nekih kultivara, to se čini u rano ljeto, nakon završetka prvog vala rasta.
Pravilna tehnika rezanja
Korištenje pravog alata i tehnike ključno je za izradu čistih rezova koji će brzo zacijeliti. Za manje grane koriste se oštre voćarske škare, dok su za deblje grane potrebne pila za grane ili teleskopska pila. Alat uvijek mora biti oštar kako bi se izbjeglo gnječenje tkiva, i dezinficiran alkoholom ili drugim sredstvom kako bi se spriječilo prenošenje bolesti. Nikada nemojte koristiti škare za živicu za obrezivanje grana, jer one lome i gnječe tkivo umjesto da ga režu.
Više članaka na ovu temu
Prilikom uklanjanja cijele grane, važno je napraviti rez na pravom mjestu, neposredno izvan takozvanog “ovratnika” grane. Ovratnik je zadebljano područje na spoju grane s deblom ili većom granom i sadrži specijalizirane stanice koje omogućuju brzo zatvaranje rane. Rez ne smije biti preblizu deblu, jer se time oštećuje ovratnik, ali ni predaleko, jer ostavljanje patrljka sprječava zacjeljivanje i potiče truljenje. Rez treba biti lagano ukošen kako bi se voda mogla cijediti s njega.
Kod uklanjanja većih i težih grana, primjenjuje se tehnika trostrukog reza kako bi se izbjeglo cijepanje kore debla. Prvi rez radi se s donje strane grane, otprilike 20-30 cm od debla, i ide do trećine debljine grane. Drugi rez se radi s gornje strane, nekoliko centimetara dalje od prvog reza. Na taj način će se grana odlomiti čisto, bez povlačenja kore. Treći, konačni rez, radi se kako bi se uklonio preostali patrljak, pazeći na poziciju ovratnika grane.
Nakon obrezivanja, na zdravo stablo nije potrebno nanositi nikakve premaze ili voskove za rane. Istraživanja su pokazala da stablo brže i bolje samo zatvara svoje rane. Premazi mogu zadržavati vlagu i čak stvoriti povoljne uvjete za razvoj bolesti. Prirodni mehanizmi obrane stabla, ako je rez pravilno napravljen, najbolja su zaštita.
Obrezivanje radi oblikovanja
Iako se atlaski cedar najčešće pušta da raste prirodno, ponekad se provodi obrezivanje radi specifičnog oblikovanja, kao što je to slučaj u bonsai umjetnosti ili kod stvaranja topijarnih formi. Ovo je vrlo specijaliziran oblik rezidbe koji zahtijeva mnogo znanja i strpljenja. Cilj je stvoriti minijaturnu verziju zrelog stabla ili specifičan geometrijski oblik. To se postiže kombinacijom redovitog podrezivanja novih izbojaka i korištenjem žice za usmjeravanje rasta grana.
Podizanje krošnje je još jedan oblik estetskog obrezivanja koji se ponekad primjenjuje, posebno u parkovima ili manjim vrtovima. To uključuje postupno uklanjanje najnižih grana stabla kako bi se stvorio slobodan prostor ispod krošnje za prolaz, sjedenje ili uzgoj drugih biljaka. Važno je to raditi postupno, tijekom nekoliko godina, uklanjajući samo nekoliko najnižih grana svake sezone. Time se stablu omogućuje da se prilagodi i ne stvara se preveliki stres odjednom.
Obrezivanje radi kontrole veličine kod atlaskog cedra je vrlo problematično i uglavnom neuspješno. Ovo stablo je genetski programirano da naraste veliko, i pokušaji da ga se drastičnim rezanjem zadrži na maloj visini obično rezultiraju uništenim, neuglednim stablom. Ako je prostor ograničen, umjesto obrezivanja velikog stabla, treba odabrati neki od patuljastih ili spororastućih kultivara koji prirodno ostaju manjih dimenzija. To je jedini ispravan pristup usklađivanju veličine stabla s raspoloživim prostorom.
Kod nekih plačljivih kultivara, poput ‘Glauca Pendula’, može biti potrebno usmjeravajuće obrezivanje dok je stablo mlado. Glavna provodnica se često veže uz potporanj kako bi se postigla željena visina, a bočne grane se puštaju da slobodno padaju. Orezivanjem se može potaknuti grananje ili ukloniti grane koje rastu u neželjenom smjeru, kako bi se stvorila što atraktivnija i dramatičnija forma.
Česte greške pri obrezivanju
Jedna od najčešćih i najštetnijih grešaka je prekomjerno obrezivanje, odnosno uklanjanje prevelikog postotka lisne mase odjednom. Uklanjanje više od 25% živih grana u jednoj sezoni može izazvati snažan šok za stablo, oslabiti ga i učiniti podložnim bolestima i štetnicima. Obrezivanje uvijek treba biti umjereno i promišljeno, s ciljem minimalne intervencije koja postiže željeni cilj.
Druga česta greška je takozvano “topping” ili skraćivanje vrha stabla. To je izuzetno štetna praksa koja uništava prirodnu strukturu i ljepotu cedra. Na mjestu reza stvorit će se metlica slabih, vertikalnih izbojaka koji su loše povezani s deblom i podložni lomljenju. Time se trajno uništava piramidalna forma i stvara stablo koje je neugledno i strukturno nestabilno. Skraćivanje vrha treba izbjegavati pod svaku cijenu.
Ostavljanje patrljaka nakon rezanja grana također je česta pogreška. Dugačak patrljak ne može zacijeliti, već se s vremenom počinje sušiti i trunuti. To truljenje se zatim može proširiti na deblo i uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme za cijelo stablo. S druge strane, rezanje unutar ovratnika grane stvara preveliku ranu koju stablo teško zatvara, što također povećava rizik od infekcija. Pravilno pozicioniranje reza je od presudne važnosti.
Korištenje tupog ili prljavog alata je još jedna greška koja može imati ozbiljne posljedice. Tupi alat gnječi i kida tkivo, stvarajući nazubljene rane koje teško zacjeljuju i idealno su mjesto za razvoj patogena. Prljav alat može prenijeti spore gljivica ili bakterije s bolesne biljke na zdravu. Uvijek odvojite vrijeme za oštrenje i dezinfekciju alata prije početka rada – to je mali trud koji može spriječiti velike probleme.
