Zamija je poznata po svojoj izuzetnoj otpornosti na bolesti i štetnike. Njezin debeli, voštani list i otpornost na sušu čine je manje privlačnom za većinu štetnika. Međutim, to ne znači da je potpuno imuna. U rijetkim slučajevima, nepravilna njega može je učiniti ranjivom na određene probleme. Razumijevanje najčešćih bolesti i štetnika koji je mogu napasti ključno je za održavanje njezina zdravlja.
Gljivične bolesti
Najčešći problem s kojim se zamija može susresti je truljenje korijena, što je gotovo uvijek uzrokovano prekomjernim zalijevanjem. Gljivične infekcije, poput Pythium ili Phytophthora, razvijaju se u stalno vlažnom tlu. Simptomi uključuju žuto lišće, mekane, kašaste stabljike i neugodan miris koji dolazi iz tla.
Ako primijetite ove simptome, odmah prestanite zalijevati biljku. Pažljivo je izvadite iz posude i pregledajte korijenje. Zdravo korijenje je bijelo ili žućkasto, dok je trulo smeđe ili crno i mekano na dodir. Uklonite sve trule dijelove korijena sterilnim škarama.
Nakon uklanjanja trulih dijelova, ostavite biljku da se suši na zraku nekoliko sati kako bi se svi rezovi zacijelili. Presadite je u svježe, suho tlo s izvrsnom drenažom. Nemojte zalijevati nekoliko dana kako bi se biljka prilagodila.
Plijesan na površini tla, iako ne šteti direktno biljci, znak je prekomjerne vlage. Uklonite plijesan i provjerite vlažnost tla. Ako je tlo previše vlažno, smanjite učestalost zalijevanja.
Bakterijske i virusne bolesti
Bakterijske i virusne bolesti rijetke su kod zamije. Mogu se manifestirati kao pjege na lišću, promjene boje ili deformacije. Ove bolesti obično se prenose putem zaraženog biljnog materijala ili preko štetnika koji se hrane biljkom.
Ako sumnjate na bakterijsku ili virusnu infekciju, najbolje je ukloniti zaražene dijelove biljke. Dezinficirajte škare prije i poslije rezanja kako biste spriječili širenje infekcije. U većini slučajeva, to će biti dovoljno.
Teške infekcije mogu zahtijevati upotrebu fungicida ili baktericida, ali to je rijetko potrebno. Pravilna njega i higijena, poput dezinficiranja alata i izbjegavanja prekomjerne vlage, najbolja je prevencija.
Važno je redovito pregledavati biljku na znakove bolesti. Rano prepoznavanje problema omogućuje brzu reakciju i sprječava širenje. Zdrava i jaka biljka otpornija je na infekcije.
Štetnici
Zamija je izuzetno otporna na štetnike. Međutim, povremeno je mogu napasti lisne uši, štitaste uši ili grinje. Ovi štetnici hrane se biljnim sokovima i mogu uzrokovati žuto lišće, usporen rast i opći stres biljci.
Lisne uši su mali zeleni ili crni insekti koji se skupljaju na mladim stabljikama i listovima. Mogu se ukloniti ručno ili prskanjem vodom. Ako je zaraza velika, možete koristiti sapunicu ili blagi insekticid.
Štitaste uši su mali, smeđi insekti s tvrdim oklopom, koji se često prikače na stabljike. Teže ih je ukloniti. Možete ih obrisati vatom umočenom u alkohol. Grinje su sitni paučnjaci, teško vidljivi golim okom, koji se manifestiraju kao fine mreže na lišću.
Sapunica je odličan prirodni insekticid. Pomiješajte nekoliko kapi blagog sapuna u litru vode i poprskajte biljku, pazeći da prekrijete gornju i donju stranu lišća. Ponovite tretman svakih nekoliko dana dok se problem ne riješi.
Prevencija i opća higijena
Najbolji način borbe protiv bolesti i štetnika je prevencija. Osigurajte optimalne uvjete za rast zamije, što uključuje pravilno zalijevanje, dovoljno svjetla i dobro drenirano tlo. Zdrava biljka je manje osjetljiva na probleme.
Redovito pregledavajte svoju biljku. Svaki put kada je zalijevate, odvojite nekoliko minuta da je promotrite. Provjerite donju stranu lišća, gdje se štetnici često skrivaju. Uklonite sve oštećene ili bolesne listove odmah.
Uklanjajte prašinu s lišća s vlažnom krpom. Prašina može blokirati pore i smanjiti sposobnost biljke da diše, što je čini osjetljivijom na bolesti.
Kada kupujete novu biljku, izolirajte je od ostalih sobnih biljaka nekoliko tjedana. To će vam dati vremena da je pregledate na znakove štetnika ili bolesti prije nego što ih unesete u svoj dom.