Iako je plumerija relativno otporna biljka, nije u potpunosti imuna na napade bolesti i štetnika. Pravovremeno prepoznavanje problema i brza reakcija ključni su za očuvanje zdravlja i ljepote ove egzotične biljke. Najčešći problemi obično su povezani s nepovoljnim uvjetima uzgoja, poput prekomjerne vlage, loše cirkulacije zraka ili stresa uzrokovanog nepravilnom njegom. Redoviti pregled biljke, osobito donje strane listova i spojeva grana, najbolja je preventivna mjera. Poznavanje najčešćih neprijatelja plumerije i načina kako se boriti protiv njih omogućit će svakom uzgajivaču da svoju biljku održi zdravom, snažnom i spremnom za obilno cvjetanje.
Jedna od najčešćih bolesti koja pogađa plumeriju je hrđa (Coleosporium plumeriae). Ova gljivična bolest manifestira se kao narančaste ili žute praškaste pustule (nakupine spora) na donjoj strani listova. Na gornjoj strani lista, na odgovarajućim mjestima, mogu se vidjeti žute mrlje. U slučaju jake zaraze, listovi prerano žute, suše se i opadaju, što slabi biljku. Hrđa se posebno brzo širi u toplim i vlažnim uvjetima.
Prevencija je ključna u borbi protiv hrđe. Potrebno je osigurati dobru cirkulaciju zraka oko biljke izbjegavanjem preguste sadnje. Također, treba izbjegavati vlaženje lišća prilikom zalijevanja, osobito u večernjim satima. Ako se bolest pojavi, sve zaražene listove treba odmah ukloniti i uništiti (ne kompostirati) kako bi se spriječilo daljnje širenje spora. U slučaju jačeg napada, može biti potrebna primjena fungicida na bazi sumpora ili bakra, prema uputama proizvođača.
Pepelnica je još jedna gljivična bolest koja se može pojaviti, osobito u uvjetima visoke vlažnosti i slabe cirkulacije zraka. Prepoznaje se po bijeloj, praškastoj prevlaci na listovima, pupoljcima i mladim izbojcima. Iako obično ne uzrokuje ozbiljnu štetu, može smanjiti fotosintezu i oslabiti biljku. Tretman je sličan kao kod hrđe: uklanjanje zaraženih dijelova i poboljšanje uvjeta uzgoja. U borbi protiv pepelnice mogu pomoći i fungicidi na bazi sumpora ili otopina sode bikarbone.
Najopasnija bolest, koja je gotovo uvijek uzrokovana ljudskom pogreškom, je truljenje korijena i stabljike. Uzrokovana je raznim gljivicama iz tla koje napadaju korijen u uvjetima prekomjerne vlage i slabe drenaže. Simptomi uključuju žućenje i venuće lišća, mekanu i crnu bazu stabljike te opće propadanje biljke. Kada se primijete ovi simptomi, često je prekasno. Jedini spas je izvaditi biljku iz supstrata, odrezati sve trule dijelove do zdravog tkiva i pokušati ponovno ukorijeniti zdravi dio kao reznicu. Prevencija je isključivo pravilno zalijevanje i korištenje dobro dreniranog supstrata.
Više članaka na ovu temu
Uobičajeni štetnici
Crveni pauk (Tetranychus urticae) je čest štetnik plumerija, osobito onih koje se uzgajaju u zatvorenom prostoru ili u suhim i vrućim uvjetima. Ovi sitni paučnjaci hrane se sisanjem biljnih sokova, a njihova prisutnost se najčešće uočava po finoj, paučinastoj mreži na naličju listova i na vrhovima izbojaka. Listovi postaju prošarani sitnim žutim točkicama, gube boju, suše se i opadaju. Crveni pauk se brzo razmnožava, pa je brza reakcija ključna.
U borbi protiv crvenog pauka, prvi korak je povećanje vlažnosti zraka, jer on ne podnosi vlagu. Redovito tuširanje biljke mlakom vodom, osobito donje strane listova, može mehanički isprati veliki dio populacije. U slučaju jačeg napada, mogu se koristiti akaricidi ili insekticidi na bazi prirodnih ulja, poput ulja nima ili repice. Važno je tretman ponoviti nekoliko puta u razmaku od 7-10 dana kako bi se uništile sve razvojne faze štetnika.
Vunaste uši (Pseudococcidae) su još jedan čest napasnik. Prepoznaju se po bijelim, voštanim, vatenim nakupinama koje formiraju na skrivenim mjestima, poput pazušaca listova i na mladim izbojcima. One također sišu biljne sokove, uzrokujući slabljenje biljke, deformaciju lišća i lučenje medne rose na koju se naseljava gljiva čađavica. Zbog svoje voštane prevlake, otporne su na kontaktne insekticide.
Manje zaraze vunastim ušima mogu se riješiti mehaničkim putem. Svaku nakupinu treba ukloniti štapićem za uši namočenim u alkohol ili otopinu sapunice. Kod jačih napada, potrebno je koristiti sistemične insekticide koji ulaze u biljni sok, čime postaju otrovni za štetnike koji se njime hrane. Ulje nima također može biti učinkovito ako se primjenjuje redovito.
Više članaka na ovu temu
Ostali potencijalni problemi
Štitaste uši (Coccoidea) su kukci koji se pričvrste za stabljike i listove, gdje su zaštićeni čvrstim, voštanim štitom. Poput vunastih ušiju, sišu biljne sokove i luče mednu rosu. Teško ih je suzbiti kontaktnim insekticidima zbog zaštitnog štita. Mlađe, pokretne stadije je lakše uništiti, dok se odrasli oblici moraju mehanički ostrugati s biljke. Primjena uljnih preparata ili sistemičnih insekticida je najučinkovitija metoda suzbijanja.
Lisne uši (Aphidoidea) se obično pojavljuju u proljeće na najmlađim i najnježnijim dijelovima biljke, poput cvjetnih pupova i mladih listova. One sišu sokove, uzrokujući kovrčanje i deformaciju lišća. Lako ih je suzbiti mlazom vode ili primjenom insekticidnih sapuna i prirodnih insekticida poput piretrina. Prisutnost mrava na biljci često je znak zaraze lisnim ušima, jer mravi skupljaju mednu rosu koju uši izlučuju.
Bijele mušice (Aleyrodidae) su sitni, bijeli leteći kukci koji se obično nalaze na donjoj strani lišća. Kada se biljka protrese, one uzlijeću u roju. I odrasli oblici i ličinke sišu biljne sokove, uzrokujući žućenje i slabljenje biljke. Suzbijanje može biti teško jer odrasli oblici odlete. Žute ljepljive ploče mogu pomoći u hvatanju odraslih jedinki, dok se ličinke mogu tretirati insekticidima. Ponavljanje tretmana je ključno za prekidanje njihovog životnog ciklusa.
Gusjenice različitih vrsta leptira također mogu napasti plumeriju, hraneći se njezinim lišćem. Obično ne uzrokuju veliku štetu i lako ih je uočiti i ručno ukloniti. U slučaju masovne pojave, može se koristiti biološki insekticid na bazi bakterije Bacillus thuringiensis, koji je učinkovit protiv gusjenica, a bezopasan za ljude i druge korisne organizme.
Preventivne mjere
Najbolja obrana od bolesti i štetnika je snažna i zdrava biljka. Osiguravanje optimalnih uvjeta uzgoja – puno sunca, dobra drenaža, pravilno zalijevanje i uravnotežena gnojidba – čini biljku otpornijom na napade. Stresirane biljke, bilo zbog nedostatka svjetla, previše vode ili nedostatka hranjiva, puno su podložnije problemima. Zato je pravilna njega temelj prevencije.
Redoviti pregled biljke je ključan. Barem jednom tjedno treba pažljivo pregledati cijelu biljku, uključujući naličje listova, stabljike i površinu supstrata. Rano otkrivanje problema omogućuje puno lakše i učinkovitije suzbijanje. Primjerice, uklanjanje nekoliko vunastih ušiju štapićem je jednostavno, dok je borba s masovnom zarazom puno teža i zahtjevnija.
Održavanje higijene je također važno. Uklanjanje otpalog lišća i drugog biljnog materijala s površine supstrata smanjuje mjesta gdje se mogu skrivati štetnici i razvijati bolesti. Korištenje čistih alata, poput škara za rezidbu, sprječava prijenos patogena s jedne biljke na drugu. Prilikom kupnje novih biljaka, preporučljivo ih je držati u karanteni nekoliko tjedana kako bi se osiguralo da nisu zaražene prije nego što se pridruže ostatku kolekcije.
Poboljšanje cirkulacije zraka značajno smanjuje rizik od gljivičnih bolesti poput hrđe i pepelnice. To se postiže pravilnim razmakom između biljaka i izbjegavanjem postavljanja plumerije u zagušljive i vlažne kutove. Umjereni protok zraka pomaže u bržem sušenju lišća i smanjuje vlažnost u mikroklimi oko biljke, stvarajući nepovoljne uvjete za razvoj gljivica.
Biološka i kemijska zaštita
Prilikom suzbijanja štetnika, uvijek treba dati prednost biološkim i mehaničkim metodama prije posezanja za kemijskim sredstvima. Mehaničko uklanjanje, tuširanje biljke i korištenje ljepljivih ploča često su dovoljni za kontrolu manjih zaraza. Uporaba prirodnih preparata, poput ulja nima, insekticidnih sapuna ili ekstrakta koprive, također je dobar izbor jer su manje štetni za okoliš i korisne kukce.
Ulje nima je posebno koristan prirodni insekticid i fungicid širokog spektra. Djeluje kao regulator rasta kukaca, odbija ih od hranjenja i ima fungicidno djelovanje protiv nekih bolesti poput pepelnice. Važno je koristiti hladno prešano ulje nima i miješati ga s vodom i nekoliko kapi blagog deterdženta kao emulgatora. Tretman treba ponavljati redovito kako bi bio učinkovit.
Ako su zaraze izrazito jake i prirodne metode ne daju rezultate, može biti potrebna primjena kemijskih pesticida. Prilikom korištenja kemijskih sredstava, ključno je točno identificirati problem (štetnika ili bolest) kako bi se odabrao ciljani, a ne širokopojasni pesticid. Uvijek se treba strogo pridržavati uputa proizvođača o doziranju, načinu primjene i mjerama opreza. Primjenu treba obavljati na otvorenom ili u dobro prozračenom prostoru, izvan dosega djece i kućnih ljubimaca.
Sistemični insekticidi, koji se apsorbiraju u biljku i distribuiraju kroz njezine sokove, posebno su učinkoviti protiv štetnika koji sišu sokove, poput vunastih i štitastih ušiju. Oni pružaju dugotrajniju zaštitu, ali treba biti svjestan da mogu biti štetni i za pčele i druge oprašivače ako se primjenjuju na biljke u cvatu. Stoga je njihova primjena opravdana samo u krajnjim slučajevima i uz veliki oprez.
