Iako su engleske pelargonije izuzetno lijepe, one su nažalost i osjetljivije na određene bolesti i štetnike u usporedbi s običnim pelargonijama. Njihova nježna struktura i specifični zahtjevi čine ih podložnijima problemima, pogotovo ako uvjeti uzgoja nisu idealni. Ključ uspješne zaštite leži u prevenciji i ranom prepoznavanju simptoma, što omogućuje pravovremenu reakciju prije nego što problem eskalira. Redoviti pregled biljaka, osiguravanje optimalnih uvjeta rasta i održavanje higijene alata i prostora temelji su zdravog vrta. Poznavanje najčešćih neprijatelja i simptoma koje uzrokuju pomoći će ti da brzo i učinkovito zaštitiš svoje dragocjene biljke. Ovaj vodič provest će te kroz najčešće bolesti i štetnike koji napadaju engleske pelargonije i ponuditi rješenja za njihovo suzbijanje.
Prevencija je uvijek najbolja strategija u borbi protiv bolesti i štetnika. Zdrava, snažna i dobro njegovana biljka ima prirodnu otpornost i teže će postati žrtva napada. Osiguraj dobru cirkulaciju zraka tako što nećeš saditi biljke preblizu jedna drugoj. Izbjegavaj zalijevanje po lišću, jer vlaga na listovima stvara idealne uvjete za razvoj gljivičnih bolesti. Redovito uklanjaj sve uvele cvjetove, požutjele listove i biljne ostatke oko biljke, jer oni mogu biti izvor zaraze.
Redoviti pregled biljaka, barem jednom tjedno, od presudne je važnosti. Pažljivo pregledaj obje strane lišća, stabljike, cvjetne pupove i površinu tla. Mnogi štetnici, poput crvenog pauka ili bijele mušice, skrivaju se na naličju listova i u početku ih je teško uočiti. Rano otkrivanje omogućuje ti da problem riješiš mehaničkim putem ili blažim sredstvima, prije nego što budeš prisiljen posegnuti za jačim kemijskim pesticidima.
Karantena za nove biljke je vrlo pametna preventivna mjera. Kada doneseš novu biljku kući, drži je izoliranu od ostalih biljaka barem dva do tri tjedna. Tijekom tog razdoblja, pažljivo je promatraj kako bi se uvjerio da nije zaražena skrivenim štetnicima ili bolestima. Na taj način sprječavaš potencijalno širenje zaraze na cijelu svoju kolekciju biljaka.
Održavanje čistoće alata također je dio prevencije. Škare, noževe i drugi alat koji koristiš za orezivanje ili uzimanje reznica redovito dezinficiraj alkoholom ili drugim dezinficijensom. Na taj način sprječavaš prijenos virusnih i bakterijskih bolesti s jedne biljke na drugu. Higijena radnog prostora i čistih posuda također doprinosi općem zdravlju tvojih biljaka.
Najčešće gljivične bolesti
Siva plijesan (Botrytis cinerea) je jedna od najraširenijih i najopasnijih bolesti engleskih pelargonija. Razvija se u uvjetima visoke vlažnosti, slabe cirkulacije zraka i nižih temperatura. Simptomi uključuju pojavu vodenastih, smeđih mrlja na laticama, lišću i stabljikama, koje se brzo prekrivaju sivom, pahuljastom plijesni. Prevencija je ključna: osiguraj prozračnost, zalijevaj direktno na tlo i uklanjaj sve propadajuće dijelove biljke. Pri pojavi prvih simptoma, odmah ukloni zaražene dijelove i tretiraj biljku odgovarajućim fungicidom.
Hrđa pelargonije (Puccinia pelargonii-zonalis) je još jedna česta gljivična bolest. Prepoznaje se po pojavi malih, žućkastih mrlja na gornjoj strani lišća, dok se na naličju, točno ispod tih mrlja, formiraju koncentrični krugovi ispunjeni smeđim, praškastim sporama. Zaraženo lišće na kraju požuti i otpadne, a biljka slabi. Kao i kod sive plijesni, vlažno lišće pogoduje širenju zaraze. Potrebno je ukloniti i uništiti zaraženo lišće te primijeniti fungicid namijenjen suzbijanju hrđe.
Crna noga (Pythium spp.) je bolest koja napada reznice i mlade biljke, uzrokujući truljenje stabljike na razini tla. Zaraženi dio stabljike postaje vodenast, mekan i crn, a biljka brzo vene i propada. Ova bolest je gotovo uvijek posljedica prekomjerno vlažnog i nedovoljno sterilnog supstrata za ukorjenjivanje. Prevencija uključuje korištenje sterilnog supstrata, umjereno zalijevanje i osiguravanje dobre drenaže. Jednom kada se bolest pojavi, za zaraženu biljku obično nema spasa.
Pepelnica je bolest koju je lako prepoznati po bijeloj, praškastoj prevlaci na lišću i stabljikama, koja izgleda kao da je biljka posuta brašnom. Iako obično nije smrtonosna, slabi biljku, usporava rast i smanjuje cvatnju. Razvoju pepelnice pogoduju topli dani, prohladne noći i slaba cirkulacija zraka. Kod slabijeg napada može pomoći prskanje otopinom sode bikarbone (jedna čajna žličica na litru vode s par kapi deterdženta), dok je kod jačeg napada potrebna primjena fungicida.
Uobičajeni štetnici koji sišu sokove
Lisne uši (Aphidoidea) su česti napasnici koji se obično nakupljaju u kolonijama na najmlađim i najnježnijim dijelovima biljke, poput vršnih izbojaka i cvjetnih pupova. Sišu biljne sokove, što uzrokuje deformaciju lišća i cvjetova, a izlučuju i ljepljivu mednu rosu na koju se naseljava crna gljiva čađavica. Manje kolonije mogu se ukloniti mlazom vode ili prstima. Kod jačih napada, učinkoviti su insekticidni sapuni, ulje neema ili sistemični insekticidi.
Bijela mušica (Trialeurodes vaporariorum) je sitni, bijeli insekt koji se skriva na naličju listova. Kada se biljka protrese, rojevi ovih mušica uzlijeću u zrak. I ličinke i odrasli oblici sišu biljne sokove, uzrokujući žućenje i slabljenje biljke. Također izlučuju mednu rosu. Suzbijanje je otežano jer su otporne na mnoge insekticide. Žute ljepljive ploče mogu pomoći u hvatanju odraslih jedinki, a za suzbijanje ličinki potrebno je višekratno prskanje naličja listova insekticidima.
Crveni pauk (Tetranychus urticae) je grinja, gotovo nevidljiva golim okom, koja napada biljke u toplim i suhim uvjetima. Skriva se na naličju lišća i siše sokove, ostavljajući za sobom sitne, žućkaste točkice. U kasnijoj fazi napada, između listova i stabljika može se vidjeti fina, gusta paučina. Zaraženo lišće postaje blijedo, suši se i otpada. Prevencija uključuje održavanje više vlažnosti zraka povremenim prskanjem biljaka. Za suzbijanje se koriste akaricidi.
Štitaste uši (Coccoidea) su insekti koji se pričvrste za stabljike i listove, gdje se hrane sišući sokove. Prekriveni su voštanim štitom koji ih štiti od predatora i kontaktnih insekticida, što ih čini teškim za suzbijanje. Mogu se prepoznati kao male, smeđe ili bjelkaste izrasline koje se mogu ostrugati noktom. Kod manjeg napada, mogu se ukloniti mehanički, vaticom natopljenom u alkohol. Kod jačeg napada, potrebno je koristiti sistemične insekticide koji ulaze u biljni sok i tako truju štetnika.
Bakterijske i virusne bolesti
Bakterijska palež (Xanthomonas hortorum pv. pelargonii) je vrlo ozbiljna i zarazna bolest. Simptomi započinju kao male, vodenaste pjege na lišću koje se povećavaju i postaju tamne, često u obliku slova ‘V’. Bolest se širi kroz provodne snopove biljke, uzrokujući sustavno venuće i propadanje. Stabljike postaju crne i trunu iznutra. Ne postoji lijek za ovu bolest. Zaražene biljke potrebno je odmah uništiti kako bi se spriječilo širenje, a alat i posude temeljito dezinficirati. Prevencija je jedina obrana, što uključuje korištenje zdravog sadnog materijala i izbjegavanje vlaženja lišća.
Edem ili oedema nije bolest, već fiziološki poremećaj uzrokovan nepravilnim zalijevanjem i uvjetima okoline. Događa se kada korijen upija vodu brže nego što je lišće može transpirirati, obično u uvjetima visoke vlažnosti tla i zraka te slabog osvjetljenja. Višak vode uzrokuje pucanje stanica na naličju lišća, stvarajući vodenaste kvržice koje kasnije postaju plutaste i smeđe. Iako izgleda zabrinjavajuće, edem nije zarazan i ne šteti biljci trajno. Rješenje je u prilagodbi zalijevanja i poboljšanju cirkulacije zraka i svjetlosti.
Virusi također mogu napasti pelargonije, uzrokujući različite simptome poput mozaika (svjetlijih i tamnijih mrlja na lišću), deformacije listova, prstenastih pjega ili zastoja u rastu. Virusi se najčešće prenose zaraženim alatom za rezidbu ili insektima koji sišu sokove, poput lisnih ušiju. Nažalost, za virusne bolesti nema lijeka. Jednom zaražena biljka ostaje zaražena zauvijek. Kako bi se spriječilo širenje, zaražene biljke treba uništiti, a borba protiv insekata vektora ključna je preventivna mjera.
Važno je razlikovati simptome bolesti od simptoma uzrokovanih nepovoljnim uvjetima uzgoja. Žućenje lišća, na primjer, može biti uzrokovano prekomjernim zalijevanjem, nedostatkom hranjiva, nedostatkom svjetlosti ili bolešću. Prije nego što posegneš za kemijskim sredstvima, uvijek prvo provjeri osnovne uvjete uzgoja: vlažnost tla, osvjetljenje, temperaturu i stanje supstrata. Često je rješenje problema u jednostavnoj korekciji njege, a ne u primjeni pesticida.
Organske i kemijske metode suzbijanja
Kod prve pojave štetnika, uvijek je najbolje prvo pokušati s mehaničkim i organskim metodama. To uključuje ručno uklanjanje štetnika, ispiranje biljke jakim mlazom vode (posebno učinkovito za lisne uši) ili postavljanje ljepljivih ploča. Primjena pripravaka na bazi prirodnih sastojaka također je dobar prvi korak. Insekticidni sapun, ulje neema ili ekstrakt koprive mogu biti vrlo učinkoviti protiv štetnika s mekim tijelom, poput lisnih ušiju i bijele mušice, ako se primjenjuju redovito i temeljito, prekrivajući sve dijelove biljke.
Ulje neema je posebno popularno u organskom vrtlarstvu jer djeluje kao insekticid, fungicid i akaricid. Ono ne ubija insekte trenutno, već remeti njihov hormonalni sustav, sprječavajući ih da se hrane i razmnožavaju. Važno je koristiti 100% hladno prešano ulje neema i pomiješati ga s vodom i nekoliko kapi prirodnog sapuna koji služi kao emulgator. Ovom otopinom potrebno je prskati biljke preventivno ili kod prvih znakova napada, pazeći da se pokrije i naličje listova.
Ako organske metode ne daju rezultate i napad štetnika ili bolesti je prejak, ponekad je nužna primjena kemijskih sredstava – pesticida (insekticida za insekte, fungicida za gljivice, akaricida za grinje). Prilikom korištenja pesticida, iznimno je važno pažljivo pročitati i slijediti upute proizvođača o doziranju, načinu primjene i mjerama opreza. Uvijek koristi zaštitnu opremu poput rukavica i maske.
Postoje dvije glavne vrste pesticida: kontaktni i sistemični. Kontaktni djeluju samo na onim dijelovima biljke na koje su naneseni i ubijaju štetnike dodirom. Sistemični pesticidi, s druge strane, ulaze u biljno tkivo i šire se kroz njezine sokove. Kada štetnik siše sokove, unosi otrov u sebe i ugiba. Sistemični pesticidi su često učinkovitiji protiv štetnika koji se skrivaju ili imaju zaštitni oklop, ali mogu biti i štetniji za okoliš i korisne insekte. Njihovu upotrebu treba svesti na najmanju moguću mjeru i koristiti ih odgovorno.
