Cambridge geranij se s pravom smatra jednom od najotpornijih i najzdravijih trajnica, koju rijetko napadaju bolesti ili štetnici. Njegovi listovi sadrže aromatična eterična ulja koja većinu kukaca štetnika prirodno odbijaju, a njegova robusna priroda pomaže mu da se odupre uobičajenim biljnim patogenima. Iako je rizik od problema nizak, nijedna biljka nije stopostotno imuna. U određenim, za biljku nepovoljnim uvjetima, poput dugotrajne vlage, prekomjerne gnojidbe ili općeg slabljenja, mogu se pojaviti poteškoće. Poznavanje potencijalnih prijetnji i preventivnih mjera najbolji je način da održiš svoj nasad geranija zdravim i lijepim tijekom cijele sezone.
Najučinkovitija obrana od bolesti i štetnika je prevencija. Zdrava, snažna i dobro uzgojena biljka sposobna je sama se obraniti od većine problema. Temelj je odabir pravog staništa s dovoljno sunca i dobrom cirkulacijom zraka. Izbjegavaj sadnju na previše sjenovitim i vlažnim mjestima, gdje uspijevaju gljivične bolesti. Ključno je i dobro propusno tlo, koje će spriječiti prekomjernu vlagu korijena, što je jedan od glavnih uzroka slabljenja biljke. Preguste nasade dobro je s vremena na vrijeme podijeliti kako bi se osiguralo strujanje zraka među lišćem.
Drugi važan preventivni korak je pravilno zalijevanje. Uvijek zalijevaj izravno uz korijenje i pokušaj što manje vlažiti lišće. Zalijevanje rano ujutro omogućit će da se lišće tijekom dana brzo osuši, što smanjuje rizik od nastanka gljivičnih infekcija. Izbjegavaj također prekomjernu gnojidbu, posebno dušičnim gnojivima. Ona doduše potiču brzi rast lišća, ali tkiva su tada meka, vodenasta i mnogo podložnija napadu kako sisajućih štetnika, tako i bolesti. Preferiraj organsku gnojidbu, koja potiče prirodnu otpornost biljke.
Redovita provjera nasada neophodna je za pravovremeno otkrivanje bilo kakvih problema. Barem jednom tjedno pažljivo pregledaj biljke, uključujući i donju stranu lišća. Ako otkriješ prve simptome bolesti ili prisutnost štetnika, možeš odmah intervenirati i spriječiti njihovo širenje. Pravovremeno uklanjanje zaraženih listova ili mehaničko uništavanje štetnika često je mnogo učinkovitije i nježnije od kasnije upotrebe kemijskih sprejeva. Održavanje čistoće u okolini biljaka i uklanjanje otpalog lišća u jesen također pomaže u eliminiranju mjesta gdje bi štetnici i patogeni mogli prezimiti.
Gljivične bolesti
Unatoč svojoj visokoj otpornosti, Cambridge geranij može u nepovoljnim uvjetima biti napadnut nekim gljivičnim bolestima. Najčešće se može susresti s pepelnicom, koja se očituje tipičnom bijelom do sivkastom brašnastom prevlakom na lišću, stabljikama, a ponekad i cvjetovima. Pepelnica se širi posebno za toplog i vlažnog vremena, često u pregustim nasadima s nedovoljnim strujanjem zraka. Iako obično ne uništava biljku, slabi je, ograničava fotosintezu i smanjuje njezinu estetsku vrijednost.
Više članaka na ovu temu
Prevencija protiv pepelnice je osiguravanje dobre cirkulacije zraka, odnosno pridržavanje pravilnih razmaka pri sadnji i redovito dijeljenje starijih grmova. Važno je također zalijevati biljke uz korijenje i izbjegavati prskanje lišća. Pri prvim znakovima napada odmah ukloni i uništi sve zaražene dijelove biljke. U slučaju jačeg širenja, moguće je koristiti ekološke sprejeve na bazi sumpora, natrijevog hidrogenkarbonata (sode bikarbone) ili komercijalno dostupne fungicide namijenjene protiv pepelnice.
Druga gljivična bolest koja se može pojaviti je siva plijesan (Botrytis cinerea). Ona napada prvenstveno oslabljene biljke ili odumiruće dijelove, poput ocvalih cvjetova, i to posebno za hladnog i kišovitog vremena. Očituje se smeđim, vodenastim mrljama koje se brzo prekrivaju gustom, sivom prevlakom spora. Prevencija se sastoji u uklanjanju ocvalih cvatova i odumrlih listova, osiguravanju dobrog strujanja zraka i ne prekomjernoj gnojidbi dušikom. Zaražene dijelove potrebno je što prije ukloniti i uništiti kako bi se spriječilo daljnje širenje.
Rjeđe, ali ipak moguće, su razne pjegavosti lišća uzrokovane gljivicama ili hrđom. One se očituju kao ograničene mrlje različitih boja (smeđe, crne, narančaste) na lišću. Obično ne uzrokuju ozbiljnija oštećenja, ali pri jakoj pojavi mogu smanjiti ukrasnu vrijednost biljke. Vrijede iste preventivne mjere kao i kod ostalih gljivičnih bolesti. Zaražene listove preporučljivo je kontinuirano uklanjati. Upotreba fungicida potrebna je samo pri vrlo jakom i ponovljenom napadu.
Životinjski štetnici
Zahvaljujući aromatičnim listovima, Cambridge geranij je za većinu uobičajenih životinjskih štetnika prilično neprivlačan. Ipak, povremeno se mogu pojaviti neki štetnici, iako rijetko uzrokuju ozbiljne štete. Među najčešće spadaju lisne uši, koje sišu sok iz mladih izbojaka, lišća i pupoljaka. Pri jakom napadu mogu uzrokovati deformacije lišća i prenositi virusne bolesti. Njihovu prisutnost često odaje ljepljiva medna rosa koju izlučuju i na kojoj se može stvoriti crna plijesan.
Više članaka na ovu temu
Protiv lisnih uši može se boriti na nekoliko načina. Pri slaboj pojavi, dovoljno ih je isprati jakim mlazom vode ili ih ručno zgnječiti. Vrlo je učinkovito također poticati u vrtu njihove prirodne neprijatelje, poput bubamara, zlatooka i osolikih muha. U slučaju jačeg napada, moguće je koristiti sprejeve na bazi sapunice ili ulja uljane repice, koji guše štetnike. Kemijski insekticidi trebali bi biti tek posljednja opcija, jer uništavaju i korisne kukce.
Drugi štetnik koji može oštetiti geranij je pipa. Opasne su prvenstveno njezine ličinke, koje žive u tlu i jedu korijenje i korijenov vrat, što može dovesti do venuća i odumiranja cijele biljke. Odrasli kornjaši aktivni su noću i izgrizaju karakteristične lučne zareze na rubovima lišća. Borba s pipama je teška. Protiv odraslih jedinki pomaže sakupljanje po mraku, a protiv ličinki je vrlo učinkovita biološka zaštita pomoću parazitskih nematoda (roda Heterorhabditis), koje se primjenjuju u tlo u obliku zalijevanja.
Puževi i puževi golaći obično ostavljaju geranij na miru, ali mladi, svježe iznikli izbojci mogu im povremeno biti ukusni. Ako se u vrtu boriš s prenamnoženim puževima, dobro je zaštititi mlade biljčice. Postoji mnogo metoda borbe s puževima, od njihovog ručnog sakupljanja do upotrebe ekoloških granula na bazi željezovog fosfata, koje su sigurne za ostale životinje. Zapamti, zdrav i uspostavljen nasad geranija za puževe je malo privlačan.
Abiotički poremećaji i fiziološki problemi
Osim bolesti i štetnika, geranij može biti oštećen i nepovoljnim vanjskim uvjetima, koje nazivamo abiotičkim poremećajima. Ovi problemi nisu uzrokovani živim organizmima, već čimbenicima okoliša, poput vremena, uvjeta u tlu ili nepravilne njege. Jedan od najčešćih problema je oštećenje korijena uslijed prekomjerne vlage. U trajno mokrom i nepropusnom tlu korijenje pati od nedostatka kisika, počinje trunuti, a biljka postupno slabi, žuti i odumire. Prevencija je osiguravanje dobre drenaže već pri sadnji.
S druge strane, oštećenje od suše očituje se venućem, sušenjem rubova lišća i općim usporavanjem rasta. Iako je uspostavljeni geranij vrlo tolerantan na sušu, novoposađene biljke ili one uzgajane u posudama ili na punom suncu mogu patiti tijekom ekstremnih vrućina. Važno je pravilno zalijevanje koje prodire u dubinu i korištenje malča koji pomaže zadržati vlagu u tlu. Bolje je zalijevati rjeđe, ali obilno, nego često i površinski.
Drugi fiziološki problem može biti ožegotina, odnosno opekotine lišća od sunca. Do toga dolazi posebno kod biljaka koje su uzgajane u sjeni i naglo se premjeste na puno sunce, ili pri kombinaciji visokih temperatura i intenzivnog sunčevog zračenja. Na lišću se pojavljuju bijele ili smeđe nekrotične mrlje. Prevencija je postupno navikavanje biljaka na sunce (kaljenje) i osiguravanje dovoljnog zalijevanja tijekom vrućih dana. Oštećeni listovi se više neće oporaviti, ali biljka obično stvori nove.
Nedostatak ili višak hranjivih tvari, kako je opisano u zasebnom poglavlju, također je oblik abiotičkog poremećaja. Žućenje lišća (kloroza) može signalizirati ne samo prekomjernu vlagu, već i nedostatak određenih hranjivih tvari, najčešće dušika ili željeza. S druge strane, slaba cvatnja pri bujnom rastu lišća tipičan je simptom prekomjerne gnojidbe dušikom. Ključ prevencije ovih problema je uravnotežena prehrana temeljena na organskoj tvari i promatranje reakcija biljke.
Integrirana zaštita bilja
Najbolji pristup zaštiti Cambridge geranija (i cijelog vrta) od bolesti i štetnika je takozvana integrirana zaštita bilja. Ovaj koncept se ne oslanja na jednu metodu, već kombinira različite strategije s ciljem stvaranja zdravog i otpornog ekosustava u kojem je upotreba kemijskih sprejeva ograničena na apsolutni minimum. Temelj je potpora zdravlju i prirodnoj otpornosti biljaka putem pravilne njege. To uključuje odabir prikladnog staništa, pripremu tla, uravnoteženu gnojidbu i pravilno zalijevanje.
Važan dio integrirane zaštite je potpora bioraznolikosti u vrtu. Uzgoj različitih vrsta biljaka, uključujući začinsko bilje i cvjetajuće jednogodišnje biljke, privući će u vrt korisne kukce, poput pčela, bumbara, bubamara, zlatooka, osolikih muha i raznih vrsta parazitskih osica. Ovi prirodni grabežljivci i parazitoidi pomažu u održavanju populacija štetnika, poput lisnih uši, pod kontrolom. Stvaranje skloništa za ove kukce (npr. hoteli za kukce) i ostavljanje nekih dijelova vrta “divljijima” dodatno će podržati ovu ravnotežu.
Redovito praćenje biljaka još je jedan stup ovog pristupa. Pravovremeno otkrivanje problema omogućuje upotrebu najnježnijih metoda za njegovo rješavanje. Mehanička zaštita, poput ručnog sakupljanja štetnika (npr. puževa ili kornjaša pipe) ili uklanjanja zaraženih listova, često je dovoljna ako se provede na vrijeme. Upotreba mreža ili ljepljivih ploča također može pomoći u borbi s nekim štetnicima.
Ako su mehaničke i biološke metode nedostatne, na red dolaze biološki pripravci. Riječ je o sprejevima na bazi prirodnih tvari, poput ulja, sapuna, ekstrakata iz biljaka (npr. gnojivo od koprive) ili proizvoda koji sadrže korisne mikroorganizme (npr. bakterije Bacillus thuringiensis protiv gusjenica). Tek kao posljednja opcija, kada sve ostalo zakaže i prijeti ozbiljno oštećenje biljaka, trebalo bi razmisliti o upotrebi selektivnih kemijskih pesticida, i to uvijek u skladu s uputama i s obzirom na zaštitu okoliša i korisnih organizama.
