Prezimljavanje trnine

Trnina je autohtona europska biljka, savršeno prilagođena kontinentalnoj klimi, što uključuje i podnošenje niskih zimskih temperatura. Njezino prezimljavanje u pravilu ne predstavlja problem, jer je riječ o izuzetno otpornoj vrsti koja može izdržati temperature i do -25 °C, a ponekad i niže. Međutim, razumijevanje procesa koji se u biljci događaju tijekom pripreme za zimu i poznavanje mjera kojima možemo pomoći, posebno mladim biljkama, osigurava bolju kondiciju i uspješniji start u sljedećoj vegetacijskoj sezoni. Pravilna priprema za zimu ključna je za očuvanje vitalnosti i osiguravanje obilnog uroda u nadolazećoj godini.

Priprema trnine za zimu započinje već krajem ljeta i početkom jeseni. U tom periodu, biljka usporava vegetativni rast i počinje s procesom dozrijevanja izboja. To znači da ljetorasti postupno odrvenjavaju, što ih čini otpornijima na niske temperature. Istovremeno, biljka nakuplja rezervne hranjive tvari, prvenstveno šećere i škrob, u korijenu i granama. Te rezerve služit će joj kao izvor energije tijekom zime i za početak rasta u proljeće.

Jedan od najvažnijih vanjskih signala za početak pripreme za mirovanje je skraćivanje dana i pad temperature. Kao odgovor na te promjene, biljka započinje s povlačenjem klorofila i drugih korisnih tvari iz lišća natrag u grane i korijen. To dovodi do promjene boje lišća i njegovog konačnog opadanja. Opadanje lišća je ključan mehanizam kojim biljka smanjuje gubitak vode transpiracijom tijekom zime, kada je voda u tlu često smrznuta i nedostupna korijenu.

Iako su odrasli grmovi izuzetno otporni, mlade, tek posađene biljke mogu biti osjetljivije na jake zimske mrazeve, posebno ako zima nastupi rano, prije nego što su se biljke u potpunosti pripremile. Također, ekstremni vremenski uvjeti, poput jakih vjetrova u kombinaciji s niskim temperaturama i nedostatkom snježnog pokrivača, mogu dovesti do oštećenja čak i kod starijih biljaka. Stoga, nekoliko jednostavnih mjera može značajno poboljšati uvjete prezimljavanja i smanjiti potencijalne štete.

Fiziološke promjene tijekom zime

Tijekom zime, trnina ulazi u stanje dubokog mirovanja ili dormancije. To je period smanjene metaboličke aktivnosti koji biljci omogućuje preživljavanje nepovoljnih zimskih uvjeta. Svi životni procesi, poput fotosinteze, disanja i rasta, svode se na minimum. Ovo stanje nije samo pasivno čekanje boljih uvjeta; za prekidanje dormancije i normalno kretanje vegetacije u proljeće, biljka mora proći kroz određeni period izloženosti niskim temperaturama (jarovizacija).

Ključna prilagodba na niske temperature je povećanje koncentracije šećera i drugih otopljenih tvari u staničnom soku. Ove tvari djeluju kao prirodni antifriz, snižavajući točku smrzavanja vode u stanicama i sprječavajući stvaranje kristala leda koji bi mogli oštetiti stanične membrane. Proces postupnog privikavanja na niske temperature, poznat kao kaljenje, događa se tijekom jeseni i ključan je za postizanje maksimalne otpornosti na mraz.

Iako je nadzemni dio u stanju dubokog mirovanja, korijenov sustav može ostati aktivan sve dok temperatura tla ne padne ispod određene granice, obično oko 0 °C. Ako tlo nije smrznuto, korijen može nastaviti s ograničenom apsorpcijom vode. Međutim, problem nastaje kada je tlo duboko smrznuto, a sunčani i vjetroviti zimski dani potiču transpiraciju (gubitak vode) kroz koru grana. To može dovesti do isušivanja biljke, poznatog kao zimsko isušivanje.

U kasnu zimu, kako se dani produžuju i temperature rastu, biljka polako izlazi iz stanja mirovanja. Hormonalne promjene potiču mobilizaciju rezervnih hranjivih tvari iz korijena i grana prema pupovima. Pupovi počinju bubriti, pripremajući se za novi ciklus rasta. Ovo razdoblje je vrlo osjetljivo, jer nagli povratak jakih mrazeva (kasni proljetni mrazevi) može oštetiti tek probuđene pupove i cvjetove, uzrokujući značajne štete na urodu.

Priprema grma za zimu

Aktivna priprema trnine za prezimljavanje od strane uzgajivača odvija se u jesen. Jedna od najvažnijih mjera je prestanak gnojidbe dušikom najkasnije do sredine ljeta. Kasna primjena dušika potaknula bi rast mladih izboja koji ne bi stigli odrveniti do zime i sigurno bi promrzli. Nasuprot tome, jesenska gnojidba gnojivima bogatim fosforom i kalijem je poželjna, jer kalij direktno utječe na povećanje otpornosti biljke na niske temperature.

Nakon opadanja lišća, preporučuje se obaviti sanitarnu rezidbu. Tom prilikom uklanjaju se sve suhe, slomljene, bolesne ili oštećene grane. Time se ne samo poboljšava izgled grma, već se i smanjuje mogućnost lomljenja grana pod teretom snijega. Također se uklanjaju potencijalni izvori zaraze koji bi mogli prezimiti na biljci. Sakupljanje i uništavanje opalog lišća ispod grma dodatno smanjuje rizik od bolesti u sljedećoj sezoni.

Jedna od najkorisnijih mjera za zaštitu korijenovog sustava od smrzavanja je malčiranje. U kasnu jesen, oko podnožja grma se nanosi debeli sloj organskog malča, poput suhog lišća, slame, komposta ili usitnjene kore. Ovaj sloj djeluje kao izolator, sprječavajući duboko smrzavanje tla i štiteći korijen od ekstremno niskih temperatura. Malč također pomaže u očuvanju vlage u tlu, što je važno za sprječavanje zimskog isušivanja.

Ako je jesen bila izrazito suha, preporučljivo je obaviti jedno temeljito, obilno zalijevanje prije nego što se tlo smrzne. Dobro navlaženo tlo sporije se smrzava i pruža bolju zaštitu korijenu. Ovo “zimsko” zalijevanje osigurava da biljka uđe u zimu s dovoljnom zalihom vlage, što je posebno važno u područjima s malo zimskih oborina.

Zaštita mladih sadnica

Mlade sadnice, posebno one posađene u jesen, najosjetljiviji su dio nasada i zahtijevaju dodatnu pažnju pri pripremi za zimu. Njihov korijenov sustav još nije dovoljno razvijen i raširen, što ih čini podložnijima smrzavanju i isušivanju. Obilno malčiranje oko sadnice je apsolutno neophodno. Sloj malča trebao bi biti debljine najmanje 10-15 centimetara kako bi pružio adekvatnu izolaciju.

Osim zaštite korijena, kod mladih sadnica može biti korisno zaštititi i nadzemni dio. Deblo mlade biljke može se omotati agrotekstilom, jutom ili posebnim zaštitnim trakama. To štiti osjetljivu koru od pucanja koje može nastati uslijed naglih promjena temperature između sunčanih zimskih dana i hladnih noći. Ova zaštita također sprječava oštećenja od glodavaca, poput zečeva i voluharica, koji zimi mogu gristi koru mladih voćaka.

U područjima s jakim i hladnim zimskim vjetrovima, mlade biljke mogu patiti od zimskog isušivanja. Postavljanje privremenog vjetrobrana s vjetrovite strane, primjerice od agrotekstila ili guste mreže, može značajno smanjiti ovaj stres. Vjetrobran usporava strujanje zraka preko biljke i smanjuje transpiraciju. Takva zaštita se uklanja u proljeće kada opasnost prođe.

Snijeg je najbolji prirodni izolator i zaštitnik biljaka. Ako padne snijeg, korisno ga je nagrnuti oko podnožja mladih sadnica. Snježni pokrivač štiti korijen od dubokog smrzavanja i održava stabilniju temperaturu tla. Kada se snijeg topi u proljeće, on polako i ravnomjerno natapa tlo vodom, osiguravajući idealne uvjete za početak nove vegetacije.

Potencijalni problemi tijekom zime

Iako je trnina vrlo otporna, određeni problemi se mogu javiti tijekom zime. Jedan od njih je lom grana pod teretom teškog, mokrog snijega. Iako trnina ima čvrsto i elastično drvo, ekstremne količine snijega mogu uzrokovati oštećenja. Preventivna rezidba i uklanjanje slabih grana smanjuju ovaj rizik. Ako se na granama nakupi previše snijega, može se pažljivo otresti.

Zimsko isušivanje, kako je već spomenuto, predstavlja ozbiljnu prijetnju, posebno za mlade biljke i u zimama bez snijega. Do njega dolazi kada smrznuto tlo onemogućuje korijenu upijanje vode, dok vjetar i sunce potiču isparavanje vode iz nadzemnih dijelova. Simptomi postaju vidljivi tek u proljeće, kada pupovi ne potjeraju ili se izboji počnu sušiti. Jesensko zalijevanje i malčiranje ključne su mjere za prevenciju ovog problema.

Oštećenja od glodavaca, poput zečeva i voluharica, čest su problem u voćnjacima tijekom zime. Kada im nedostaje druge hrane, oni se hrane korom mladih stabala i grmova, često pri dnu debla. Ako oglodaju koru u prstenu oko cijelog debla, protok sokova se prekida i biljka se suši. Mehanička zaštita debla pomoću mrežica ili spiralnih štitnika najučinkovitiji je način sprječavanja ovih šteta.

Pucanje kore, poznato kao mrazopuc, događa se uslijed velikih temperaturnih razlika između osunčane južne strane debla tijekom dana i ostatka debla tijekom hladne noći. To dovodi do naprezanja i pucanja tkiva. Iako je češće na drveću s glatkom korom, može se dogoditi i na trnini. Krečenje debla vapnom u jesen je tradicionalna metoda zaštite koja odbija sunčeve zrake, smanjuje zagrijavanje i sprječava pucanje kore.