Pravilna ishrana ključna je za zdrav rast, razvoj i postizanje visokih prinosa graha. Iako grah, kao pripadnik porodice leguminoza, ima jedinstvenu sposobnost fiksacije atmosferskog dušika, za optimalnu produktivnost zahtijeva uravnoteženu opskrbu svim potrebnim makro i mikroelementima. Gnojidba graha mora biti pažljivo isplanirana, uzimajući u obzir plodnost tla, potrebe biljke u pojedinim fazama razvoja te primijenjenu agrotehniku. Neuravnotežena ili prekomjerna gnojidba, posebno dušikom, može biti kontraproduktivna i dovesti do bujnog vegetativnog rasta na štetu formiranja mahuna i zrna. Stoga je cilj gnojidbe osigurati dostupnost svih hranjiva u pravim omjerima i u pravo vrijeme, stvarajući temelj za kvalitetan i obilan urod.
Grah za svoj rast i razvoj zahtijeva 13 esencijalnih mineralnih elemenata koje usvaja iz tla putem korijenskog sustava. Ovi se elementi dijele na makroelemente (dušik, fosfor, kalij, kalcij, magnezij, sumpor) koji su potrebni u većim količinama, i mikroelemente (željezo, mangan, cink, bakar, bor, molibden, klor) koji su potrebni u znatno manjim količinama, ali su jednako važni za fiziološke procese. Svaki od ovih elemenata ima specifičnu ulogu u životu biljke, a nedostatak bilo kojeg od njih može dovesti do poremećaja u rastu i smanjenja prinosa.
Dušik (N) je ključan za vegetativni rast, odnosno za razvoj stabljike i lišća, te je sastavni dio proteina i klorofila. Iako grah putem simbioze s kvržičnim bakterijama (Rhizobium) može sam osigurati veći dio svojih potreba za dušikom, u početnoj fazi rasta, dok se simbioza još nije uspostavila, potrebna mu je manja količina lako pristupačnog dušika iz tla. Prekomjerna gnojidba dušikom dovodi do prebujnog rasta zelene mase, zasjenjivanja, polijeganja usjeva i slabijeg zametanja plodova, a biljke postaju osjetljivije na bolesti.
Fosfor (P) igra vitalnu ulogu u ranim fazama razvoja, posebno u rastu korijenskog sustava. Neophodan je za procese prijenosa energije u biljci, cvatnju, oplodnju i formiranje sjemena. Dobra opskrbljenost fosforom rezultira jačim korijenom, većim brojem cvjetova i mahuna te ujednačenijim dozrijevanjem. Kalij (K) je ključan za regulaciju vodnog režima biljke, fotosintezu i transport šećera. Povećava otpornost biljke na sušu, bolesti i niske temperature te poboljšava kvalitetu zrna. Grah ima izražene potrebe za fosforom i kalijem, pa se gnojidba temelji prvenstveno na osiguravanju ovih dvaju elemenata.
Prije bilo kakve gnojidbe, preporučljivo je napraviti kemijsku analizu tla. Analiza tla daje precizan uvid u sadržaj dostupnih hranjiva i pH vrijednost, na temelju čega se može izraditi točan plan gnojidbe prilagođen specifičnim potrebama usjeva i karakteristikama parcele. Gnojidba “napamet” često dovodi do nepotrebnog trošenja gnojiva, narušavanja ravnoteže hranjiva u tlu i potencijalnog onečišćenja okoliša. Optimalna pH vrijednost tla za uzgoj graha je između 6,0 i 7,0, jer je u tom rasponu najveća dostupnost većine hranjivih tvari.
Više članaka na ovu temu
Osnovna gnojidba
Osnovna gnojidba predstavlja temelj ishrane graha i obavlja se prije sjetve, najčešće tijekom jesenske ili rane proljetne pripreme tla. Cilj osnovne gnojidbe je unijeti u tlo hranjiva koja će biljci biti dostupna tijekom cijele vegetacijske sezone, s naglaskom na fosfor i kalij koji su slabije pokretni u tlu. Ova hranjiva se unose u dublje slojeve tla, u zonu razvoja korijenskog sustava, kako bi bila lako dostupna biljci od samog početka rasta.
Najbolji izbor za osnovnu gnojidbu su organska gnojiva, poput zrelog stajskog gnoja ili komposta. Organska gnojiva ne samo da opskrbljuju tlo svim potrebnim makro i mikroelementima, već i poboljšavaju strukturu tla, povećavaju kapacitet za vodu i potiču mikrobiološku aktivnost. Preporučena količina zrelog stajskog gnoja je 20-40 tona po hektaru, a unosi se u tlo tijekom jesenskog dubokog oranja. Važno je koristiti zreli, a ne svježi stajnjak, jer svježi može oštetiti mlade biljke i izvor je sjemena korova.
Ukoliko se koriste mineralna gnojiva, u osnovnoj gnojidbi primjenjuju se formulacije s naglašenim sadržajem fosfora i kalija, a s manjim udjelom dušika. Primjerice, koriste se NPK gnojiva u omjerima kao što su 7-20-30, 8-16-24 ili 10-30-20. Količina gnojiva ovisi o rezultatima analize tla, a okvirno se kreće od 300 do 500 kg po hektaru. Mineralna gnojiva se također zaoravaju u jesen ili unose u tlo tijekom proljetne pripreme, nekoliko tjedana prije sjetve.
Uz fosfor i kalij, važno je obratiti pažnju i na druge elemente. Kalcij i magnezij su također važni za strukturu biljke i fotosintezu. U kiselim tlima, koja su siromašna kalcijem, potrebno je provesti kalcizaciju primjenom vapnenih materijala. Time se ne samo dodaje kalcij, već se i podiže pH vrijednost tla na optimalnu razinu, što povećava dostupnost ostalih hranjiva, posebice fosfora.
Prihrana tijekom vegetacije
Zbog sposobnosti fiksacije dušika, grah u pravilu ne zahtijeva prihranu dušičnim gnojivima tijekom vegetacije, pod uvjetom da je simbioza s kvržičnim bakterijama dobro uspostavljena. Provjera se može izvršiti pažljivim iskopavanjem nekoliko biljaka i pregledom korijena. Prisutnost ružičastih ili crvenkastih kvržica na korijenu znak je aktivne fiksacije dušika. Ako su kvržice malobrojne, sitne i zelenkaste boje, fiksacija je slaba i može biti potrebna manja prihrana dušikom.
Prekomjerna prihrana dušikom, kako je već spomenuto, može biti štetna. Ona potiče bujan rast lišća i stabljike, što dovodi do zasjenjivanja donjih dijelova biljke, slabije cirkulacije zraka i stvaranja povoljnih uvjeta za razvoj bolesti. Također, biljka usmjerava energiju u vegetativni rast umjesto u razvoj cvjetova i mahuna, što rezultira smanjenim prinosom. Stoga se prihrana dušikom provodi samo u iznimnim slučajevima, primjerice na vrlo siromašnim tlima ili ako usjev pokazuje jasne znakove nedostatka dušika (blijedo zelena do žuta boja lišća).
U nekim slučajevima, posebno na tlima siromašnim kalijem ili tijekom intenzivnog formiranja plodova, može biti korisna prihrana kalijem. Kalij je ključan za transport šećera iz lišća u plodove, što izravno utječe na kvalitetu i krupnoću zrna. Prihrana se može obaviti mineralnim gnojivima koja sadrže kalij, poput kalijevog sulfata.
Folijarna prihrana, odnosno primjena hranjiva prskanjem preko lista, može biti učinkovit način za brzu korekciju nedostatka određenih hranjiva, posebno mikroelemenata. Biljka može vrlo brzo usvojiti hranjiva preko lista i tako prebroditi stres uzrokovan nedostatkom. Folijarna prihrana se često koristi za primjenu bora, koji je važan za cvatnju i oplodnju, ili molibdena, koji je neophodan za funkcioniranje kvržičnih bakterija i proces fiksacije dušika. Primjena folijarnih gnojiva preporučuje se u fazi prije cvatnje kako bi se osigurali svi preduvjeti za uspješno zametanje plodova.
Uloga organske tvari i mikroorganizama
Organska tvar u tlu, poznata kao humus, ima nezamjenjivu ulogu u ishrani graha i općenitoj plodnosti tla. Humus djeluje kao skladište hranjiva, polako ih otpuštajući i čineći dostupnima biljkama tijekom cijele vegetacije. Poboljšava strukturu tla, čineći ga rahlijim i prozračnijim, što je važno za disanje korijena i aktivnost mikroorganizama. Također, značajno povećava sposobnost tla da zadržava vodu, čineći biljke otpornijima na sušu. Održavanje visokog postotka organske tvari u tlu dugoročno je najvažnija mjera za osiguranje plodnosti.
Mikroorganizmi u tlu, uključujući bakterije, gljivice i alge, igraju ključnu ulogu u ciklusu kruženja hranjiva. Oni razgrađuju organsku tvar (stajnjak, kompost, biljne ostatke) i pretvaraju hranjiva iz organskih u anorganske oblike koje biljka može usvojiti. Bez aktivnosti mikroorganizama, hranjiva unesena organskim gnojivima ostala bi nedostupna biljkama. Stoga je važno održavati zdravu i aktivnu populaciju mikroorganizama u tlu izbjegavanjem prekomjerne upotrebe pesticida i mineralnih gnojiva te redovitim dodavanjem organske tvari.
Simbioza između graha i kvržičnih bakterija iz roda Rhizobium poseban je primjer važnosti mikroorganizama. Ove bakterije žive u kvržicama na korijenu graha i imaju sposobnost pretvaranja inertnog atmosferskog dušika (N2) u amonijak (NH3), oblik koji biljka može koristiti za svoj rast. Zauzvrat, biljka opskrbljuje bakterije ugljikohidratima proizvedenim u fotosintezi. Ova simbioza može osigurati i do 80% ukupnih potreba graha za dušikom, čime se značajno smanjuje potreba za primjenom dušičnih gnojiva.
Za poticanje razvoja kvržičnih bakterija, važno je osigurati dobre uvjete u tlu: optimalan pH, dobru prozračnost i dovoljnu opskrbljenost fosforom i molibdenom. Na tlima gdje se grah nije uzgajao duže vrijeme, može biti korisno inokulirati sjeme specifičnim sojevima Rhizobium bakterija prije sjetve. Time se osigurava prisutnost potrebnih bakterija i potiče brza uspostava učinkovite simbioze, što je standardna praksa u modernoj proizvodnji soje i drugih leguminoza.
Prepoznavanje simptoma nedostatka hranjiva
Unatoč pravilnoj gnojidbi, ponekad se na biljkama mogu pojaviti simptomi nedostatka određenih hranjivih tvari. Prepoznavanje ovih simptoma važno je za pravovremenu reakciju i korekciju ishrane. Nedostatak dušika očituje se kao opće žućenje biljke, počevši od starijih, donjih listova. Biljke su zakržljale, slabijeg rasta i blijedo zelene boje. Stariji listovi prvi žute jer je dušik mobilan element i biljka ga premješta iz starijih u mlađe dijelove.
Nedostatak fosfora prepoznaje se po tamnozelenoj do plavkastoj boji lišća, a ponekad se na rubovima listova može pojaviti i ljubičasta nijansa. Rast biljke je usporen, a cvatnja i dozrijevanje kasne. Ovi simptomi su često izraženiji na mladim biljkama, posebno u hladnim i vlažnim uvjetima kada je usvajanje fosfora otežano. Jači korijenski sustav i više cvjetova siguran su znak dobre opskrbljenosti fosforom.
Nedostatak kalija tipično se očituje kao žućenje i sušenje rubova i vrhova starijih, donjih listova, dok žile lista ostaju zelene. Ovaj simptom poznat je kao rubna nekroza. Biljke su osjetljivije na sušu i bolesti, a zrno je sitno i smežurano. Budući da je kalij također mobilan, simptomi se prvo javljaju na starijim listovima, slično kao kod dušika.
Nedostatak mikroelemenata rjeđi je, ali također može uzrokovati specifične simptome. Primjerice, nedostatak željeza uzrokuje klorozu (žućenje) najmlađih, vršnih listova, pri čemu lisne žile ostaju izraženo zelene. Nedostatak bora može dovesti do deformacije mladih listova i slabog zametanja plodova. Uočavanjem ovih specifičnih simptoma i, po mogućnosti, potvrdom kroz analizu biljnog materijala, može se ciljano intervenirati primjenom odgovarajućih gnojiva, najčešće folijarno.
