Iako se azijski kaki smatra relativno otpornom voćnom vrstom koja nema mnogo prirodnih neprijatelja u našim krajevima, on ipak nije u potpunosti imun na napade određenih bolesti i štetnika. Intenziviranjem uzgoja i uvođenjem novih sorti, povećava se i rizik od pojave problema koji mogu ugroziti zdravlje stabla i smanjiti prinos. Uspješna zaštita ne temelji se samo na primjeni kemijskih sredstava, već prvenstveno na preventivnim mjerama koje stvaraju nepovoljne uvjete za razvoj patogena i štetnika. Poznavanje najčešćih prijetnji, njihovih simptoma i životnog ciklusa ključno je za pravovremenu i učinkovitu reakciju, čime se osigurava zdrav i kvalitetan urod.
Preventivne mjere su temelj integrirane zaštite bilja i uvijek bi trebale imati prednost pred kurativnim tretmanima. To uključuje odabir otpornih sorti i sadnju zdravog, certificiranog sadnog materijala. Pravilan odabir lokacije, s dobrom cirkulacijom zraka i dovoljno sunca, također smanjuje rizik od pojave gljivičnih bolesti. Jednako je važna i pravilna agrotehnika: uravnotežena gnojidba, adekvatno navodnjavanje i redovita, prozračna rezidba krošnje stvaraju vitalno stablo koje je samo po sebi otpornije na napade.
Održavanje higijene u voćnjaku je ključna preventivna mjera. To podrazumijeva redovito uklanjanje i uništavanje zaraženih biljnih dijelova, poput grana, lišća ili plodova. U jesen je obavezno sakupljanje i uništavanje opalog lišća, jer u njemu prezimljuju mnogi uzročnici bolesti. Uklanjanje mumificiranih plodova koji su ostali na stablu nakon berbe također je važno jer oni predstavljaju izvor zaraze za sljedeću sezonu.
Redoviti pregled stabala omogućuje rano otkrivanje problema. Potrebno je obraćati pažnju na bilo kakve promjene na lišću, kori, cvjetovima ili plodovima. Što se problem ranije uoči, to su veće šanse za uspješno suzbijanje uz minimalnu upotrebu zaštitnih sredstava. U ekološkom uzgoju, poticanje bioraznolikosti i privlačenje korisnih insekata (bubamare, osolike muhe) koji su prirodni neprijatelji štetnika, također je važan dio preventivne strategije zaštite.
Najčešće gljivične bolesti
Jedna od bolesti koja se može pojaviti na kakiju, posebno u vlažnim i toplim uvjetima, je antraknoza (Colletotrichum gloeosporioides). Simptomi se očituju kao tamne, ulegnute pjege na lišću, granama i plodovima. Na plodovima se pjege šire i mogu uzrokovati truljenje prije ili nakon berbe. Za suzbijanje ove bolesti ključna je prevencija, koja uključuje prozračnu rezidbu za bolju cirkulaciju zraka i uklanjanje zaraženih dijelova. U slučaju jačeg napada, moguća je primjena fungicida na bazi bakra u razdoblju mirovanja.
Više članaka na ovu temu
Cerkosporoza ili pjegavost lišća (Cercospora kaki) je još jedna gljivična bolest koja uzrokuje pojavu tamnih, uglatih pjega na lišću. Pjege se s vremenom spajaju, a jako zaraženo lišće može prerano otpasti, što slabi stablo i utječe na kvalitetu plodova. Kao i kod antraknoze, sakupljanje i uništavanje opalog lišća u jesen je ključna mjera za smanjenje infektivnog potencijala za sljedeću godinu. Bakreni preparati primijenjeni u jesen nakon opadanja lišća ili u proljeće prije cvatnje mogu pomoći u kontroli bolesti.
Iako rijetko, na kakiju se može pojaviti i pepelnica. Ova bolest prepoznaje se po sivo-bijeloj praškastoj prevlaci na lišću, mladim izbojima i ponekad na plodovima. Pepelnica se obično javlja u uvjetima visoke vlažnosti zraka i toplog vremena. Zaraženi dijelovi zaostaju u rastu i deformiraju se. Za suzbijanje se mogu koristiti fungicidi na bazi sumpora, no važno je paziti na vrijeme primjene i temperaturu zraka, jer sumpor može biti fitotoksičan na visokim temperaturama.
Truljenje korijena, uzrokovano gljivicama iz rodova Phytophthora ili Armillaria, predstavlja ozbiljan problem koji može dovesti do propadanja cijelog stabla. Obično se javlja na teškim, slabo dreniranim tlima gdje se voda dugo zadržava. Simptomi uključuju venuće, žućenje lišća i opće slabljenje stabla. Prevencija je jedina učinkovita mjera, a sastoji se od sadnje na dobro dreniranim tlima i izbjegavanja prekomjernog navodnjavanja.
Štetnici koji napadaju kaki
Mediteranska voćna muha (Ceratitis capitata) jedan je od najznačajnijih štetnika koji može napasti plodove kakija, posebno u toplijim, primorskim krajevima. Ženka odlaže jajašca ispod kožice ploda koji dozrijeva. Iz jajašca se razvijaju ličinke koje se hrane mesom ploda, uzrokujući njegovo truljenje i propadanje. Zaštita se provodi postavljanjem žutih ljepljivih ploča i lovki s atraktantima za praćenje i smanjenje populacije muhe, te primjenom insekticida u vrijeme dozrijevanja plodova.
Više članaka na ovu temu
Različite vrste štitastih ušiju mogu se naseliti na granama i deblu kakija. One sišu biljne sokove, što slabi stablo, a također izlučuju mednu rosu na koju se naseljava gljiva čađavica, stvarajući crnu prevlaku koja smanjuje fotosintezu. Najpoznatija je dudova štitasta uš (Pseudaulacaspis pentagona). Suzbijanje se provodi zimskim prskanjem mineralnim uljima koja djeluju gušenjem na prezimljujuće oblike štetnika. Tijekom vegetacije, u slučaju jačeg napada, mogu se koristiti sistemični insekticidi.
Lisne uši se mogu pojaviti u proljeće na mladim izbojima i lišću. One također sišu sokove, uzrokujući kovrčanje i deformaciju lišća. Iako obično ne uzrokuju velike štete na odraslim stablima, mogu biti problem na mladim sadnicama. Njihovu populaciju često drže pod kontrolom prirodni neprijatelji poput bubamara. U slučaju potrebe, mogu se suzbiti primjenom insekticida na bazi piretrina ili drugih ekološki prihvatljivih pripravaka.
U nekim područjima, problem mogu predstavljati i tripsi, koji oštećuju cvjetove i tek zametnute plodove, uzrokujući ožiljke i deformacije na kori ploda. Iako ova oštećenja obično ne utječu na jestivi dio ploda, smanjuju njegovu tržišnu vrijednost. Praćenje pojave tripsa i pravovremena primjena odgovarajućih insekticida može spriječiti veće štete. Važno je odabrati preparate koji su što manje štetni za pčele i druge korisne kukce.
Fiziološki poremećaji
Opadanje plodova je česta pojava kod kakija i može biti uzrokovana različitim faktorima koji nisu vezani za bolesti ili štetnike. Prirodno je da stablo odbaci dio zametnutih plodova kako bi uskladilo njihov broj s vlastitim mogućnostima (tzv. lipanjsko opadanje). Međutim, prekomjerno opadanje može biti znak stresa uzrokovanog sušom, nedostatkom hranjiva (posebno dušika i bora), naglim promjenama temperature ili lošom oplodnjom. Održavanje stabilnih uvjeta uzgoja kroz redovito navodnjavanje i uravnoteženu gnojidbu može ublažiti ovaj problem.
Pucanje plodova je još jedan fiziološki poremećaj koji se javlja u razdoblju dozrijevanja. Najčešći uzrok je nagla promjena u vlažnosti tla, primjerice kada nakon dužeg sušnog razdoblja padne obilna kiša. Plod naglo upije veliku količinu vode, unutarnje tkivo se brzo širi, a kožica, koja je manje elastična, puca. Za sprječavanje ove pojave važno je održavati umjerenu i konstantnu vlažnost tla tijekom cijele sezone, posebno u fazi rasta plodova.
Opekline od sunca mogu se pojaviti na plodovima koji su izravno izloženi jakom sunčevom zračenju, posebno na južnoj i jugozapadnoj strani krošnje. Na kori ploda pojavljuju se svjetlije, a kasnije smeđe i nekrotične zone. Ovaj problem se može smanjiti pravilnom rezidbom kojom se osigurava dovoljno lisne mase koja će zasjeniti plodove. U ekstremnim slučajevima, u komercijalnim nasadima se koriste i mreže za zasjenjivanje.
Nedovoljna obojenost ili neujednačeno dozrijevanje plodova često je povezano s nedostatkom kalija ili prekomjernom gnojidbom dušikom u kasnijim fazama vegetacije. Previše dušika potiče rast lišća na štetu kvalitete plodova. Također, prevelika gustoća krošnje i slaba osunčanost mogu rezultirati slabije obojenim plodovima. Pravilna rezidba i uravnotežena gnojidba ključni su za postizanje plodova vrhunske kvalitete i privlačne boje.
Ekološki pristup zaštiti
Ekološki pristup zaštiti azijskog kakija temelji se na prevenciji i korištenju metoda koje su najmanje štetne za okoliš i ljudsko zdravlje. Umjesto rutinske primjene pesticida, potiče se korištenje bioloških i biotehničkih mjera. To uključuje postavljanje lovki za masovni ulov štetnika, kao što su lovke za voćnu muhu, te korištenje feromonskih zamki za praćenje i ometanje parenja određenih insekata.
Jačanje prirodne otpornosti biljke ključan je dio ekološke zaštite. To se postiže stvaranjem zdravog i živog tla bogatog organskom tvari i mikroorganizmima. Korištenje organskih gnojiva, komposta i mikoriznih gljiva poboljšava usvajanje hranjiva i jača obrambeni mehanizam biljke. Folijarna primjena pripravaka na bazi algi ili aminokiselina također može pomoći biljci da lakše prebrodi stresne uvjete.
U slučaju potrebe za intervencijom, u ekološkom uzgoju koriste se sredstva dozvoljena prema ekološkim standardima. To su pripravci na bazi biljnih ekstrakata (npr. neem ulje, piretrin), minerala (sumpor, kaolinska glina) ili korisnih mikroorganizama (Bacillus thuringiensis). Bakreni preparati su također dozvoljeni u ograničenim količinama, prvenstveno za zimsko prskanje i preventivnu zaštitu od gljivičnih bolesti.
Poticanje prisutnosti prirodnih neprijatelja štetnika, poput ptica i korisnih kukaca (bubamare, grabežljive stjenice, parazitske osice), od velike je važnosti. To se može postići sadnjom cvjetnica koje im služe kao izvor hrane i sklonište, postavljanjem kućica za ptice i izbjegavanjem primjene insekticida širokog spektra. Stvaranjem bioraznolikog okruženja, uspostavlja se prirodna ravnoteža koja dugoročno smanjuje probleme sa štetnicima.
