Share

Prezimljavanje japanske ukrasne trešnje

Daria · 03.09.2025.

Uspješno prezimljavanje japanske ukrasne trešnje ključno je za njezinu dugovječnost i spektakularnu cvatnju u proljeće. Iako su mnoge sorte prilagođene umjerenoj klimi i mogu podnijeti niske zimske temperature, mlada i osjetljiva stabla, kao i ona posađena u oštrijim klimatskim uvjetima, zahtijevaju dodatnu pažnju i zaštitu. Priprema za zimu nije samo jedan zadatak, već niz mjera koje se provode tijekom jeseni kako bi se stablo ojačalo i pripremilo za period mirovanja. Pravilna jesenska njega osigurava da drvo uđe u zimu snažno i s dovoljnim zalihama energije, što mu omogućuje da bez oštećenja preživi mraz, snijeg i hladne vjetrove te da na proljeće započne novi ciklus rasta punom snagom.

Priprema započinje već krajem ljeta i početkom jeseni, prilagodbom režima prihrane i zalijevanja. Važno je prestati s gnojidbom dušičnim gnojivima najkasnije do sredine ljeta, jer dušik potiče rast novih, nježnih izdanaka koji ne bi stigli odrvenjeti prije zime i bili bi podložni smrzavanju. Umjesto toga, u ranu jesen može se primijeniti gnojivo s većim udjelom kalija, koji pomaže u dozrijevanju tkiva i povećava otpornost biljke na niske temperature. Također, potrebno je postepeno smanjivati zalijevanje kako bi se stablo signaliziralo da se priprema za mirovanje.

Čišćenje prostora oko stabla još je jedan važan korak. Sakupljanje i uklanjanje opalog lišća sprječava prezimljavanje spora gljivica i kukuljica štetnika koji bi mogli uzrokovati probleme u sljedećoj vegetacijskoj sezoni. Održavanje higijene ispod krošnje smanjuje potencijal za zarazu i stvara nepovoljnije uvjete za zimovanje glodavaca koji mogu oštetiti koru debla. Ovaj jednostavan, ali važan zadatak značajno doprinosi općem zdravlju stabla.

Posljednje temeljito zalijevanje prije smrzavanja tla od iznimne je važnosti, posebno ako je jesen bila suha. Iako stablo miruje, njegovo tkivo i dalje gubi vodu, a suho smrznuto tlo onemogućuje korijenu da nadoknadi taj gubitak. Obilno zalijevanje osigurava dovoljnu zalihu vlage u tlu i korijenskom sustavu, što pomaže stablu da preživi zimu bez oštećenja od isušivanja. Nakon ovih pripremnih radnji, mogu se primijeniti i specifične mjere fizičke zaštite, ovisno o starosti stabla i klimatskim uvjetima.

Jesenska priprema stabla

Jesenska priprema japanske ukrasne trešnje za zimsko mirovanje ključna je faza u godišnjem ciklusu njege. Ovi postupci pomažu stablu da sigurno prebrodi nepovoljne zimske uvjete i sačuva energiju za proljetni rast. Jedan od prvih koraka je prestanak svih mjera koje potiču rast, poput jake rezidbe ili gnojidbe dušikom. Potrebno je dopustiti stablu da prirodno uspori svoje životne procese i pripremi se za dormanciju. Svaki novi rast potaknut kasno u sezoni bio bi izuzetno osjetljiv na oštećenja od mraza.

Održavanje zdravlja lišća tijekom jeseni važno je sve dok ono prirodno ne otpadne. Lišće nastavlja s fotosintezom sve do prvih jačih mrazeva, stvarajući i skladišteći energiju u obliku ugljikohidrata u korijenu i drvenastim dijelovima. Te rezerve energije ključne su za preživljavanje zime i za početni impuls rasta u proljeće. Stoga je važno zaštititi lišće od kasnih jesenskih napada bolesti i štetnika kako bi moglo maksimalno dugo obavljati svoju funkciju.

Nakon što lišće otpadne, preporučuje se obaviti detaljan pregled debla i grana. Potrebno je potražiti bilo kakve znakove oštećenja, pukotina ili bolesti. Manje rane se mogu očistiti i ostaviti da zacijele, dok veće oštećene ili bolesne grane treba ukloniti sanitarnom rezidbom. Uklanjanje suhih i slomljenih grana smanjuje rizik od lomljenja pod teretom snijega i sprječava širenje bolesti. Jesen je također dobro vrijeme za primjenu preventivnih bakrenih pripravaka koji štite stablo od gljivičnih i bakterijskih infekcija.

Posljednji, ali ne i najmanje važan korak pripreme je osiguravanje adekvatne vlage. Ako je jesen bila siromašna padalinama, tlo oko stabla treba temeljito i duboko zaliti prije nego što se tlo zamrzne. Zimzelene biljke, ali i listopadne, mogu patiti od zimskog isušivanja, stanja gdje gube vodu kroz koru i pupove uslijed vjetra i sunca, a korijen je ne može nadoknaditi iz smrznutog tla. Dobro hidrirano stablo znatno lakše podnosi ovaj stres.

Zaštita debla i korijena

Deblo i korijenov sustav su vitalni dijelovi stabla koji zahtijevaju posebnu zaštitu tijekom zime, pogotovo kod mlađih primjeraka. Niske temperature, zimsko sunce i gladni glodavci predstavljaju najveće prijetnje. Jedna od najvažnijih mjera zaštite je nanošenje debelog sloja malča oko baze stabla. Sloj malča od borove kore, lišća ili slame, debljine 10-15 cm, djeluje kao izolator, štiteći plitko korijenje od smrzavanja i naglih promjena temperature tla.

Malč treba nanositi nakon prvih slabijih mrazeva, ali prije jakog smrzavanja tla. Važno je ostaviti nekoliko centimetara prostora oko samog debla slobodnim kako bi se spriječilo nakupljanje vlage uz koru, što bi moglo dovesti do truljenja i stvaranja povoljnih uvjeta za bolesti. Malč ne samo da štiti od hladnoće, već i pomaže u očuvanju zimske vlage u tlu. U proljeće, malč treba lagano razgrnuti kako bi se tlo brže zagrijalo.

Deblo mladih stabala posebno je osjetljivo na pucanje kore uslijed naglih temperaturnih promjena. Tijekom sunčanih zimskih dana, tamna kora se zagrijava, a noću se naglo hladi, što uzrokuje napetost i pucanje tkiva. Ova oštećenja, poznata kao mrazopuc, mogu biti ulazna vrata za bolesti. Kako bi se to spriječilo, deblo se može omotati zaštitnim materijalima poput jutene tkanine, trstike ili posebnih papirnatih traka. Alternativno, deblo se može premazati bijelom bojom za stabla (krečenje), koja reflektira sunčeve zrake i sprječava pregrijavanje.

Zaštita od glodavaca, poput zečeva i voluharica, ključna je za preživljavanje mladih stabala. Oni tijekom zime, kada je hrane malo, često glođu koru pri dnu debla, što može dovesti do prstenovanja i potpunog sušenja stabla. Najefikasnija zaštita je postavljanje fizičke barijere oko debla. Mogu se koristiti posebne plastične ili metalne mrežice koje se omotaju oko donjeg dijela debla. Mrežica mora biti dovoljno visoka da spriječi oštećenja i iznad razine očekivanog snježnog pokrivača te ukopana nekoliko centimetara u tlo radi zaštite od voluharica.

Prezimljavanje mladih sadnica

Mlade, tek posađene japanske ukrasne trešnje zahtijevaju najviše pažnje i zaštite tijekom svoje prve zime na novom staništu. Njihov korijenov sustav još nije dovoljno razvijen i raširen da bi im pružio stabilnost i pristup vodi iz dubljih slojeva, a nadzemni dio je osjetljiviji na niske temperature i isušivanje. Stoga je ključno poduzeti sve potrebne mjere kako bi im se osiguralo sigurno prezimljavanje. Jesenska sadnja je često preporučljiva, ali zahtijeva temeljitu pripremu za zimu.

Osim već spomenutih mjera poput malčiranja, zaštite debla i osiguravanja vlage, mlade sadnice treba zaštititi i od tereta snijega. Težak i mokar snijeg može polomiti nježne grane ili čak saviti i slomiti cijelo deblo. Ako se očekuju obilne snježne padaline, krošnja se može lagano povezati špagom kako bi se grane skupile i pružile jedna drugoj potporu. Nakon svake veće snježne padaline, preporučuje se pažljivo otresti snijeg s grana kako bi se smanjio pritisak.

Zaštita od hladnog i isušujućeg zimskog vjetra također je od velike važnosti za mlade sadnice. Vjetar može uzrokovati dehidraciju i oštećenje pupova. Ako je sadnica posađena na izloženom položaju, može se postaviti privremena zaštita od vjetra s najizloženije strane. To može biti paravan od jutene tkanine, agrotekstila ili guste mreže razapete između dva stupa. Ova barijera će smanjiti udare vjetra i stvoriti povoljniju mikroklimu oko mlade biljke.

Potporanj koji se postavlja prilikom sadnje igra važnu ulogu i tijekom zime. On pruža stabilnost i sprječava ljuljanje sadnice na vjetru, što bi moglo oštetiti mladi korijen i stvoriti zračne džepove u tlu. Prije zime, potrebno je provjeriti je li potporanj čvrsto postavljen i je li veza između potpornja i debla dovoljno labava da ne oštećuje koru, ali dovoljno čvrsta da pruža potporu. Pravilna briga tijekom prve zime značajno povećava šanse da se mlado stablo uspješno primi i nastavi sa snažnim rastom u proljeće.

Postupci nakon zime

S dolaskom proljeća i toplijih dana, vrijeme je za postepeno uklanjanje zimske zaštite i provjeru stanja u kojem je stablo preživjelo zimu. Važno je ne žuriti s uklanjanjem zaštite, jer kasni proljetni mrazevi još uvijek mogu predstavljati opasnost. Zimsku zaštitu, poput omotača debla i paravana protiv vjetra, najbolje je ukloniti tijekom oblačnog dana kako bi se izbjegao šok za koru koja je bila zaštićena od sunca. Malč oko korijena treba lagano razgrnuti kako bi sunčeve zrake mogle brže zagrijati tlo i potaknuti početak vegetacije.

Nakon uklanjanja zaštite, potrebno je napraviti detaljan pregled cijelog stabla. Treba potražiti eventualna oštećenja nastala tijekom zime, kao što su pukotine od mraza na deblu (mrazopuc), slomljene grane od snijega ili oštećenja od glodavaca. Manja oštećenja kore obično zacijele sama, dok veće rane treba očistiti i zagladiti rubove kako bi se potaknulo kalusiranje. Sve polomljene ili očito mrtve grane potrebno je odrezati do zdravog dijela.

Rano proljeće je idealno vrijeme za prvu prihranu. Nakon zimskog mirovanja, stablo treba hranjiva kako bi započelo s rastom pupova, lišća i pripremilo se za cvatnju. Primjena uravnoteženog, sporo otpuštajućeg gnojiva osigurat će potrebnu energiju za početak vegetacije. Također, kako tlo počinje kopniti i sušiti se, važno je ponovno uspostaviti redoviti režim zalijevanja, posebno ako je proljeće suho.

Promatranje pupova jedan je od najboljih pokazatelja kako je stablo preživjelo zimu. Zdravi pupovi su nabubreni i čvrsti. Ako su pupovi smeđi, suhi i lako se mrve, to je znak da je došlo do smrzavanja i da taj dio grane vjerojatno neće potjerati. U tom slučaju, potrebno je pričekati da stablo u potpunosti prolista kako bi se točno vidjelo koji dijelovi su stradali, te nakon toga obaviti korektivnu rezidbu i ukloniti sve suhe grane.

Možda ti se također svidi