Peterolisna lozica je izuzetno otporna biljka koja bez problema podnosi niske temperature i oštre zimske uvjete, što je čini pogodnom za uzgoj u različitim klimatskim zonama. Njezina sposobnost da preživi zimu leži u fiziološkim promjenama koje se događaju u jesen, kada biljka odbacuje lišće i ulazi u stanje mirovanja ili dormancije. Iako zrele, dobro ukorijenjene biljke obično ne zahtijevaju nikakvu posebnu zaštitu, mladim sadnicama u prvoj godini nakon sadnje može koristiti malo dodatne pažnje kako bi se osiguralo da bez oštećenja prežive svoju prvu zimu.
Tijekom jeseni, peterolisna lozica prolazi kroz spektakularnu transformaciju boja lišća, što je vanjski znak unutarnjih priprema za zimu. Biljka povlači hranjive tvari, prvenstveno klorofil, iz lišća u korijen i drvenaste dijelove, gdje će biti pohranjeni kao rezerva za proljetni rast. Nakon što se iskoriste sve vrijedne tvari, lišće opada, a biljka ulazi u fazu mirovanja, smanjujući sve životne funkcije na minimum kako bi sačuvala energiju i preživjela niske temperature.
Zimska njega peterolisne lozice svodi se uglavnom na promatranje i minimalne intervencije. Važno je osigurati da težina snijega ili leda ne ošteti grane ili potpornu strukturu. Povremeno otresanje teškog, mokrog snijega s grana može spriječiti njihovo lomljenje. Zima je također idealno vrijeme za planiranje orezivanja, jer je struktura biljke bez lišća jasno vidljiva, što olakšava uočavanje grana koje treba ukloniti radi oblikovanja ili prorjeđivanja.
Iako je biljka vrlo otporna, ekstremni zimski uvjeti poput jakih, suhih vjetrova u kombinaciji s niskim temperaturama mogu uzrokovati isušivanje izbojaka, poznato kao zimska opeklina. To se događa kada biljka gubi vodu iz nadzemnih dijelova, a ne može je nadoknaditi iz smrznutog tla. Zaštita mladih biljaka malčem ili agrotekstilom može ublažiti ove efekte i osigurati im bolji početak u proljeće.
Fiziološke pripreme za zimu
Priprema peterolisne lozice za zimu započinje već u kasno ljeto i ranu jesen, s postupnim skraćivanjem dana i padom temperature. Ovi vanjski signali potiču biljku na niz unutarnjih fizioloških promjena. Prva i najočitija promjena je senescencija lišća, odnosno proces starenja i opadanja. Prije opadanja, biljka provodi proces remobilizacije, povlačeći vrijedne hranjive tvari poput dušika, fosfora i magnezija iz lišća i pohranjujući ih u trajnim tkivima – stabljici i korijenu.
Više članaka na ovu temu
Promjena boje lišća iz zelene u crvenu, narančastu i žutu posljedica je razgradnje zelenog pigmenta klorofila. Kada se klorofil razgradi, postaju vidljivi drugi pigmenti koji su cijelo vrijeme bili prisutni u listu, poput karotenoida (žuti i narančasti). Crveni i ljubičasti tonovi potječu od antocijanina, pigmenata koje biljka sintetizira u jesen kao odgovor na hladnoću i jaku svjetlost, a vjeruje se da imaju zaštitnu ulogu. Ovaj proces nije samo estetski privlačan, već je i ključan za očuvanje resursa.
Istovremeno s promjenama u lišću, odvija se proces aklimatizacije na hladnoću, poznat kao kaljenje. Biljka postupno smanjuje udio vode u stanicama i povećava koncentraciju otopljenih tvari poput šećera i aminokiselina. Ove tvari djeluju kao prirodni antifriz, snižavajući točku smrzavanja staničnog soka i sprječavajući stvaranje štetnih kristala leda unutar stanica. Ovaj proces omogućuje biljci da podnese temperature daleko ispod nule bez oštećenja.
Posljednji korak u pripremi za zimu je ulazak u stanje duboke dormancije. Metabolizam biljke usporava se na minimum, a rast prestaje. Pupoljci koji će se razviti sljedećeg proljeća zaštićeni su čvrstim ljuskama koje ih štite od isušivanja i hladnoće. Dormancija je mehanizam preživljavanja koji biljci omogućuje da sačuva energiju i preživi nepovoljno zimsko razdoblje, čekajući povratak toplijih dana za nastavak rasta.
Zaštita mladih biljaka
Mlade biljke, posađene tijekom tekuće godine, najosjetljivije su na zimske uvjete jer njihov korijenski sustav još nije u potpunosti razvijen i dubok. Glavni cilj zimske zaštite je zaštititi korijenov sustav od smrzavanja i isušivanja. Najjednostavniji i najučinkovitiji način za to je primjena debelog sloja organskog malča oko baze biljke nakon prvih jesenskih mrazeva, ali prije nego što se tlo dubinski smrzne.
Više članaka na ovu temu
Sloj malča, debljine 10-15 centimetara, djeluje kao izolator, usporavajući smrzavanje tla i štiteći korijenje od ekstremnih temperaturnih fluktuacija. Malč pomaže u održavanju stabilnije temperature tla i čuva vlagu. Kao materijal za malčiranje može se koristiti suho lišće, slama, usitnjena kora drveta ili kompost. Malč treba rasprostrijeti oko baze biljke u širokom krugu, pazeći da ne dodiruje izravno stabljiku kako bi se spriječilo truljenje.
U područjima s vrlo oštrim zimama i jakim, suhim vjetrovima, nadzemni dio mlade biljke također može biti ugrožen. Mladi izbojci mogu patiti od zimske opekline, odnosno isušivanja uzrokovanog vjetrom u vrijeme kada je tlo smrznuto. U takvim uvjetima, mlada biljka se može omotati agrotekstilom, jutom ili mrežom za zasjenjivanje. Ovi materijali štite od vjetra i sunca, ali dopuštaju biljci da diše, za razliku od plastične folije koju treba izbjegavati.
Prije zime, važno je osigurati da je tlo oko mlade biljke dovoljno vlažno, ali ne i natopljeno. Jesensko zalijevanje, prije nego što se tlo smrzne, može pomoći biljci da stvori rezerve vode. Ako je jesen bila suha, temeljito zalij mladu biljku nekoliko tjedana prije očekivanih jakih mrazeva. Dobro hidrirana biljka lakše će podnijeti zimski stres i isušivanje.
Održavanje tijekom zime
Za zrele i dobro uspostavljene biljke peterolisne lozice, zimsko održavanje je minimalno. Njihova otpornost omogućuje im da bez problema prežive zimu bez ljudske intervencije. Glavna briga tijekom zime je potencijalna šteta od teškog snijega i leda. Nakon obilnih snježnih padalina, osobito ako je snijeg mokar i težak, preporučljivo je lagano otresti grane kako bi se spriječilo njihovo savijanje ili lomljenje pod težinom. To je posebno važno ako se biljka penje po osjetljivijim strukturama poput starih ograda ili rešetki.
Zima je odlično vrijeme za inspekciju strukture biljke. Bez lišća, mreža grana i stabljika je jasno vidljiva, što olakšava uočavanje eventualnih problema. Možeš provjeriti ima li suhih, slomljenih ili oštećenih grana koje će trebati ukloniti u proljeće. Također je lakše procijeniti gustoću krošnje i planirati rezidbu za prorjeđivanje ako je biljka postala previše gusta.
Tijekom zime, životinje poput zečeva ili voluharica mogu oštetiti mlade biljke grickajući koru pri dnu stabljike, osobito ako su drugi izvori hrane oskudni. Ako je to problem u tvom vrtu, postavljanje zaštitne mreže ili plastičnog štitnika oko baze mlade biljke može spriječiti štetu. Zrele biljke s debelom, odrvenjelom stabljikom obično nisu na meti ovih životinja.
Tijekom toplijih zimskih dana, kada se snijeg otopi i tlo nije smrznuto, možeš provjeriti stanje biljke. Ovo je također prilika da se, u slučaju vrlo suhe zime, biljka povremeno zalije. Iako je dormancija stanje smanjene aktivnosti, korijenov sustav i dalje treba određenu količinu vlage kako bi preživio. To je rijetko potrebno u našim klimatskim uvjetima, ali je dobro imati na umu.
Procjena i oporavak od zimskih oštećenja
S dolaskom proljeća i porastom temperatura, vrijeme je za procjenu kako je peterolisna lozica preživjela zimu. Prvi korak je pažljiv pregled svih grana i izbojaka. Zimsko oštećenje najčešće se očituje kao sušenje vrhova izbojaka ili smrzavanje cijelih grana. Oštećeni dijelovi obično su smeđi, suhi i krhki na dodir, te ne pokazuju znakove života.
Najbolji način da provjeriš je li grana živa jest da je lagano saviješ – živa grana bit će fleksibilna, dok će mrtva lako puknuti. Drugi test je da noktom ili nožićem lagano sastružeš mali dio kore. Ako je tkivo ispod kore zeleno i vlažno, grana je živa. Ako je smeđe i suho, taj dio je odumro. Ne treba žuriti s uklanjanjem naizgled mrtvih grana, jer ponekad biljci treba vremena da pokaže znakove života.
Nakon što je jasno koji su dijelovi biljke oštećeni, potrebno ih je orezati. Oštrim i čistim škarama reži oštećene grane sve do zdravog tkiva, odnosno do mjesta gdje se vidi zeleni kambij ispod kore. Uklanjanje mrtvih dijelova ne samo da poboljšava izgled biljke, već i potiče rast novih, zdravih izbojaka iz nižih pupoljaka. Čak i ako se čini da je veći dio biljke oštećen, peterolisna lozica ima izvanrednu sposobnost regeneracije iz baze.
Ako je biljka pretrpjela značajna oštećenja, možeš joj pomoći u oporavku primjenom lagane doze uravnoteženog gnojiva u proljeće. To će joj osigurati potrebne hranjive tvari za stvaranje novog rasta. Također, osiguraj redovito zalijevanje tijekom proljeća ako je sušno, kako bi se smanjio dodatni stres. Uz malo strpljenja i pravilne njege, peterolisna lozica će se brzo oporaviti i ponovno razviti svoju bujnu krošnju.
