Hamvaska je poznata kao izuzetno otporna i zahvalna biljka koja rijetko ima problema s bolestima i štetnicima. Njezini karakteristični srebrnasti listovi, prekriveni gustim, sitnim dlačicama, djeluju kao prirodna barijera i odbijaju mnoge uobičajene insekte. Uz to, njezina sklonost suhim i sunčanim staništima stvara nepovoljne uvjete za razvoj većine gljivičnih i bakterijskih bolesti koje preferiraju vlažna i sjenovita okruženja. Unatoč toj prirodnoj otpornosti, u određenim, nepovoljnim uvjetima uzgoja, i ona može postati meta napada. Najčešći problemi s hamvaskom nisu uzrokovani patogenima, već pogreškama u uzgoju, prvenstveno prekomjernim zalijevanjem.
Najveći neprijatelj zdravlja hamvaske je višak vode u tlu. Stagnirajuća voda oko korijena dovodi do nedostatka kisika, što uzrokuje gušenje i odumiranje korijenovog sustava. Oslabljeni korijen postaje laka meta za razne gljivice prisutne u tlu, poput vrsta iz rodova Pythium, Phytophthora i Rhizoctonia, koje uzrokuju trulež korijena i korijenovog vrata. Simptomi se prvo očituju na nadzemnom dijelu biljke kao venuće, žućenje donjih listova i općenito slabljenje, iako je tlo vlažno. Jednom kada bolest uznapreduje, biljku je gotovo nemoguće spasiti.
Prevencija je jedini učinkovit način borbe protiv truleži korijena. To podrazumijeva osiguravanje besprijekorne drenaže, kako u vrtnim gredicama, tako i u posudama za sadnju. Koristite propusne supstrate s dodatkom pijeska ili perlita i uvijek birajte posude s drenažnim otvorima. Zalijevajte umjereno, dopuštajući da se gornji sloj tla dobro osuši između dva zalijevanja. Nikada ne dopustite da posuda stoji u vodi u podlošku.
Osim truleži korijena, u uvjetima visoke vlažnosti zraka i slabe cirkulacije, hamvaska može biti osjetljiva na pepelnicu. Ova gljivična bolest manifestira se kao bijela, praškasta prevlaka na listovima i stabljikama. Iako rijetko uzrokuje propadanje cijele biljke, pepelnica narušava njezin estetski izgled i slabi je, čineći je podložnijom drugim problemima. Prevencija uključuje sadnju na sunčanim i prozračnim mjestima te izbjegavanje zalijevanja po lišću, posebno u večernjim satima.
Gljivične bolesti
Iako rijetke, gljivične bolesti mogu se pojaviti ako su uvjeti za njihov razvoj povoljni. Pepelnica (Erysiphe cichoracearum) najčešća je od njih. Lako se prepoznaje po bijelim, brašnastim mrljama koje se postupno šire i prekrivaju cijelu površinu lista. Zaraženi listovi mogu se s vremenom osušiti i otpasti. Najbolja prevencija je osigurati dobru cirkulaciju zraka oko biljke, što se postiže pravilnim razmakom sadnje i izbjegavanjem pregustih sklopova.
Više članaka na ovu temu
Ukoliko se pepelnica ipak pojavi, važno je reagirati na vrijeme. Kod početne, slabe zaraze, dovoljno je ukloniti i uništiti sve zaražene listove. Možete pokušati i s prirodnim pripravcima, poput prskanja otopinom sode bikarbone (jedna čajna žličica sode bikarbone i nekoliko kapi tekućeg sapuna na litru vode). U slučaju jačeg napada, bit će potrebno primijeniti odgovarajući sistemični ili kontaktni fungicid prema uputama proizvođača.
Siva plijesan (Botrytis cinerea) još je jedna gljivična bolest koja se može javiti u hladnim i vlažnim uvjetima, posebno tijekom jeseni ili u loše prozračenim prostorima za prezimljavanje. Manifestira se kao siva, paučinasta prevlaka na listovima i stabljikama, koja uzrokuje njihovo propadanje i truljenje. Prevencija je ključna: osigurajte dobru ventilaciju, uklanjajte sve odumrle biljne dijelove i izbjegavajte prekomjernu vlagu.
Osim navedenih, mogu se pojaviti i razne pjegavosti lišća uzrokovane različitim vrstama gljivica. One se obično manifestiraju kao tamne, okrugle ili nepravilne mrlje na listovima. Ove bolesti rijetko predstavljaju ozbiljnu prijetnju za život biljke. Dovoljno je redovito uklanjati zaražene listove kako bi se spriječilo daljnje širenje. Održavanje biljke zdravom i snažnom kroz pravilnu njegu najbolja je obrana od ovakvih sekundarnih infekcija.
Štetnici koji se mogu pojaviti
Hamvaska je općenito vrlo otporna na štetnike, no povremeno je mogu napasti lisne uši (Aphididae). Ovi mali, obično zeleni ili crni insekti, skupljaju se u kolonijama na najmlađim i najmekšim dijelovima biljke – vrhovima izdanaka i naličju listova. Hrane se sišući biljne sokove, što može dovesti do deformacije i kovrčanja mladih listova. Također, izlučuju ljepljivu mednu rosu na koju se može naseliti gljiva čađavica, dodatno narušavajući izgled biljke.
Više članaka na ovu temu
Kod manjeg napada lisnih uši, najjednostavnije ih je isprati jakim mlazom vode iz crijeva ili prskalice. Možete ih i ručno ukloniti prstima ili vatom natopljenom u alkohol. Učinkoviti su i prirodni insekticidi na bazi koprive ili sapunice (otopina blagog sapuna u vodi). U slučaju vrlo jakog napada, koji je kod hamvaske rijedak, može se primijeniti odgovarajući sistemični insekticid.
Puževi i puževi golaći mogu predstavljati problem, posebno u vlažnim i sjenovitim dijelovima vrta. Iako hamvaska nije njihov prvi izbor, u nedostatku druge hrane, mogu se hraniti njezinim listovima, ostavljajući za sobom nepravilne rupe i sluzav trag. Suzbijanje uključuje ručno sakupljanje u večernjim satima, postavljanje barijera od pepela ili piljevine oko gredica, ili korištenje mamaca na bazi metaldehida ili željezovog fosfata, pri čemu treba biti oprezan ako u vrtu borave djeca i kućni ljubimci.
U vrlo suhim i toplim uvjetima, posebno kod biljaka koje prezimljavaju u zatvorenom, može se pojaviti crveni pauk (Tetranychus urticae). Ovi sićušni paučnjaci teško su vidljivi golim okom, a njihov napad se prepoznaje po finoj, gustoj paučini na naličju listova i između stabljika te po sitnim, žućkastim točkicama na licu lista. Crveni pauk isušuje biljne stanice, a jak napad može uništiti biljku. Suzbija se povećanjem vlažnosti zraka (redovitim prskanjem) i primjenom akaricida.
Fiziološki poremećaji
Fiziološki poremećaji nisu uzrokovani patogenima ili štetnicima, već su posljedica nepovoljnih uvjeta uzgoja. Najčešći takav poremećaj kod hamvaske je etiolacija, odnosno izduživanje biljke i gubitak srebrne boje zbog nedostatka svjetlosti. Kada je posađena u sjeni, biljka se “proteže” prema izvoru svjetlosti, stabljike postaju duge i tanke, a listovi manji, rjeđe raspoređeni i zelenkaste boje. Rješenje je jednostavno – premjestiti biljku na sunčaniji položaj.
Opekline od sunca mogu se pojaviti na listovima ako se biljka koja je rasla u zaštićenom prostoru (npr. u stakleniku ili unutra) naglo iznese na direktno sunce bez perioda prilagodbe. To se manifestira kao bijele, papiraste ili smeđe mrlje na listovima. Kako bi se to izbjeglo, biljke je potrebno postupno kaliti, odnosno svakodnevno ih izlagati suncu na sve dulje periode tijekom tjedan do deset dana prije trajne sadnje na otvoreno.
Oštećenja od mraza još su jedan čest problem, posebno u kontinentalnim područjima. Iako hamvaska može podnijeti blage minuse, jači mraz može oštetiti ili uništiti nadzemni dio biljke. Listovi postaju mekani, vodenasti i crne boje. Ako je korijen preživio, biljka će se na proljeće vjerojatno oporaviti i potjerati nove izdanke iz baze. Prevencija uključuje zimsku zaštitu malčiranjem ili unosom biljaka u zaštićen prostor.
Žućenje i opadanje donjih listova može biti prirodan proces starenja biljke, no ako se događa masovno, obično je to znak problema s vlagom. Najčešće je uzrok prekomjerno zalijevanje i početak truljenja korijena. Međutim, u rijetkim slučajevima, kod biljaka u posudama koje dugo nisu presađene, može biti i znak iscrpljenosti supstrata i nedostatka hranjivih tvari. Potrebno je procijeniti uvjete i reagirati u skladu s uzrokom.
Preventivne mjere
Najbolja zaštita od bolesti i štetnika je prevencija. Zdrava, snažna i dobro njegovana biljka puno je otpornija na sve vrste napada. Stoga je ključno osigurati hamvaski optimalne uvjete za rast. To prije svega znači sadnju na puno sunca, u izuzetno dobro drenirano tlo. Izbjegavajte sjenovite i vlažne položaje gdje se najčešće i javljaju problemi.
Pravilno zalijevanje je od presudne važnosti. Uvijek provjerite vlažnost tla prije nego što ponovno zalijete i dopustite da se supstrat između zalijevanja prosuši. Umjerenost u gnojidbi također doprinosi otpornosti. Previše dušika stvara mekano, vodenasto tkivo koje je privlačno lisnim ušima i osjetljivije na gljivične infekcije. Koristite uravnotežena gnojiva i to samo u preporučenim, čak i manjim količinama.
Redovito pregledavajte svoje biljke. Pravovremeno uočavanje problema omogućuje brzu reakciju i sprječava njegovo širenje. Uklanjajte sve suhe, oštećene ili bolesne listove i stabljike. Također, redovito čistite korov oko biljaka, jer on može biti domaćin raznim štetnicima i bolestima te konkurira za vodu i hranjiva. Održavajte čistoću u vrtu i oko posuda.
Osigurajte dobru cirkulaciju zraka tako što ćete biljkama dati dovoljno prostora prilikom sadnje. Ne sadite ih preblizu jedna drugoj. Dobra prozračnost brzo suši lišće nakon kiše ili zalijevanja i smanjuje rizik od razvoja gljivičnih bolesti. Pinciranjem i povremenim orezivanjem također se može poboljšati prozračnost unutar samog grma.
