Zimzelena vlasulja slovi za izuzetno otpornu i zdravu ukrasnu travu, koja u pravilu nema ozbiljnih problema s bolestima i štetnicima. Njezina otpornost proizlazi iz prilagodbe na suha i sunčana staništa, uvjete koji nisu pogodni za razvoj mnogih patogena i insekata. Međutim, kao i kod svake biljke, pod određenim, nepovoljnim uvjetima uzgoja, mogu se pojaviti određeni problemi. Najčešće su to gljivične bolesti potaknute prekomjernom vlagom i slabom cirkulacijom zraka. Razumijevanje potencijalnih prijetnji i, što je još važnije, preventivnih mjera, ključno je za održavanje zdravlja i ljepote ove popularne trave. U ovom članku detaljno ćemo obraditi najčešće bolesti i štetnike te najbolje načine za njihovu prevenciju i suzbijanje.
Prevencija je apsolutno najbolja strategija kada je riječ o zaštiti zimzelene vlasulje. Zdrava, snažna biljka koja raste u optimalnim uvjetima bit će prirodno otporna na većinu problema. Ključ prevencije leži u osiguravanju tri osnovna preduvjeta: puno sunca, izvrsna drenaža i dobra cirkulacija zraka. Sadnjom na otvorenom, osunčanom položaju osigurava se da se lišće brzo suši nakon kiše, što smanjuje mogućnost razvoja gljivica. Odabir ili stvaranje dobro dreniranog tla sprječava zadržavanje vode oko korijena, što je glavni uzrok truleži.
Održavanje adekvatnog razmaka između biljaka ključno je za dobru cirkulaciju zraka. Pregusta sadnja stvara vlažnu mikroklimu unutar i oko busena, što je idealno za razvoj bolesti poput hrđe. Pridržavaj se preporučenog razmaka od 45-60 cm kako bi zrak mogao slobodno strujati oko svake biljke. Redovito uklanjanje korova oko busena također doprinosi boljoj prozračnosti i smanjuje konkurenciju za resurse. Također, izbjegavaj zalijevanje po lišću; vodu uvijek usmjeravaj prema bazi biljke, u zonu korijena.
Pravilna njega tijekom godine dodatno jača otpornost biljke. Proljetno “češljanje” busena radi uklanjanja starih, odumrlih listova poboljšava protok zraka unutar samog busena i uklanja potencijalni materijal na kojem bi se mogle razviti bolesti. Izbjegavanje prekomjerne gnojidbe, osobito dušikom, sprječava rast mekog, osjetljivog tkiva koje je privlačnije štetnicima i podložnije infekcijama. Biljka uzgojena “škrto” bit će čvršća, otpornija i zdravija.
Redoviti pregled biljaka omogućit će ti da na vrijeme uočiš bilo kakve početne znakove problema. Rano otkrivanje bolesti ili napada štetnika znatno olakšava kontrolu i sprječava širenje. U većini slučajeva, ako se problem uoči na vrijeme, može se riješiti jednostavnim mjerama poput uklanjanja zaraženih listova ili mehaničkog uklanjanja štetnika, bez potrebe za primjenom kemijskih sredstava. Zdrav vrt započinje dobrim praksama i pažljivim promatranjem.
Više članaka na ovu temu
Najčešća bolest: hrđa
Hrđa je daleko najčešća bolest koja se može pojaviti na zimzelenoj vlasulji. Riječ je o gljivičnoj bolesti koju uzrokuju različite vrste gljivica iz reda Pucciniales. Iako može narušiti estetski izgled biljke, važno je naglasiti da hrđa rijetko uzrokuje ozbiljnu, trajnu štetu ili smrt biljke, osobito ako je biljka inače zdrava. Bolest se najčešće javlja tijekom toplog i vlažnog vremena, tipično u kasno proljeće ili tijekom ljeta, kada su uvjeti idealni za klijanje i širenje spora gljivica.
Simptomi hrđe su lako prepoznatljivi. Na listovima se pojavljuju male, izdužene pustule (izrasline) koje su ispunjene sporama. Boja ovih pustula je obično narančasta, crvenkasto-smeđa ili žuta. Ako prijeđeš prstom preko zaraženog lista, na prstu će ti ostati prah narančaste boje, što su zapravo spore. Kod jačih zaraza, listovi mogu požutjeti i prerano se osušiti, što može blago oslabiti biljku. Međutim, zimzelena vlasulja je dovoljno snažna da preživi i oporavi se čak i od jačeg napada.
Kao što je već spomenuto, prevencija je ključna u borbi protiv hrđe. Svi koraci koji poboljšavaju cirkulaciju zraka i smanjuju vlažnost na listovima direktno smanjuju rizik od pojave ove bolesti. To uključuje sadnju na sunčanom i vjetrovitom mjestu, održavanje pravilnog razmaka između biljaka, izbjegavanje zalijevanja odozgo i uklanjanje gustog korova. Također, izbjegavanje gnojidbe dušikom pomaže u stvaranju čvršćeg lišća koje je manje podložno infekciji.
Ako se hrđa ipak pojavi, obično nisu potrebne drastične mjere. Prvi korak je uklanjanje i uništavanje (ne kompostiranje) svih jako zaraženih listova kako bi se smanjio izvor zaraze i spriječilo daljnje širenje spora. Poboljšaj cirkulaciju zraka ako je moguće, možda prorjeđivanjem okolnih biljaka. U većini slučajeva, s promjenom vremena i dolaskom sušeg razdoblja, bolest će se sama povući. Primjena fungicida se rijetko preporučuje za hrđu na ukrasnim travama u kućnim vrtovima, jer je bolest više estetski problem nego stvarna prijetnja opstanku biljke.
Trulež korijena i krune
Trulež korijena i krune (baze biljke) je najozbiljniji problem koji može zadesiti zimzelenu vlasulju i, za razliku od hrđe, često je smrtonosan. Ovaj problem nije uzrokovan specifičnim patogenom koji napada zdravu biljku, već je posljedica nepovoljnih uvjeta u tlu. Gotovo isključivi uzrok je prekomjerna vlaga i slaba drenaža. Kada je tlo stalno natopljeno, korijenje ostaje bez kisika potrebnog za disanje. To dovodi do njegovog gušenja i odumiranja, stvarajući idealne uvjete za naseljavanje oportunističkih gljivica i bakterija koje razgrađuju mrtvo tkivo.
Simptomi truleži korijena mogu biti zbunjujući jer biljka ponekad izgleda kao da joj nedostaje vode. Lišće postaje žuto, gubi turgor i vene, iako je tlo oko biljke vlažno. To se događa jer truli korijenski sustav više ne može apsorbirati vodu i hranjiva. Baza biljke, ili kruna, može postati mekana, kašasta i tamne boje. Ponekad se može osjetiti i neugodan miris truljenja ako se biljka lagano povuče. U kasnijim fazama, cijeli busen se lako može iščupati iz zemlje, otkrivajući crno i raspadnuto korijenje.
Prevencija truleži korijena je jednostavna i svodi se na jedan ključni princip: osigurati izvrsnu drenažu. Prilikom sadnje, odaberi mjesto gdje se voda ne zadržava nakon kiše. Ako je tlo teško i glinasto, obavezno ga poboljšaj dodavanjem krupnog pijeska, šljunka ili komposta od kore. Sadnja na povišenim gredicama ili padinama također može pomoći u osiguravanju dobre odvodnje. Jednako je važno izbjegavati prekomjerno zalijevanje. Ovu travu zalijevaj samo kada je to zaista potrebno, dopuštajući da se tlo dobro osuši između zalijevanja.
Nažalost, kada trulež korijena uznapreduje, biljku je vrlo teško ili nemoguće spasiti. Ako primijetiš problem u vrlo ranoj fazi, možeš pokušati izvaditi biljku iz zemlje, oštrim nožem odrezati sve trule, tamne dijelove korijena i ponovno je posaditi u suho, dobro drenirano tlo ili u posudu sa svježim supstratom. Međutim, uspjeh je rijetko zajamčen. Zbog toga je naglasak uvijek na prevenciji. Pravilan odabir staništa i priprema tla su najbolja zaštita od ovog fatalnog problema.
Potencijalni štetnici
Zimzelena vlasulja je vrlo otporna na štetnike i rijetko privlači ozbiljne napade insekata. Njezini čvrsti, igličasti listovi nisu osobito privlačni većini biljojednih insekata. Ipak, povremeno se mogu pojaviti neki problemi, iako oni obično ne zahtijevaju primjenu insekticida i mogu se riješiti jednostavnim metodama. Najvažnije je redovito pregledavati biljke kako bi se eventualni napad uočio na samom početku.
Lisne uši su vjerojatno najčešći štetnici koji se mogu naći na zimzelenoj vlasulji, kao i na mnogim drugim vrtnim biljkama. Ovi mali insekti obično se nakupljaju na mlađim listovima ili cvjetnim stabljikama, sišući biljne sokove. Manji napadi obično ne uzrokuju značajnu štetu. Ako primijetiš kolonije lisnih uši, najjednostavniji način da ih ukloniš je da ih ispereš jakim mlazom vode iz vrtnog crijeva. Također, prisutnost prirodnih neprijatelja poput bubamara i njihovih ličinki obično drži populaciju lisnih uši pod kontrolom.
U nekim vrtovima, puževi i puževi golaći mogu predstavljati problem, osobito u proljeće kada se pojavljuju mladi, nježni izbojci. Oni mogu grickati lišće, ostavljajući nepravilne rupe i tragove sluzi. Budući da zimzelena vlasulja preferira suha i sunčana mjesta, koja puževi izbjegavaju, problemi s njima obično nisu veliki. Ako ipak predstavljaju problem, mogu se suzbijati ručnim sakupljanjem u večernjim satima ili postavljanjem barijera od materijala oštrih rubova (npr. drobljene ljuske jaja, dijatomejska zemlja) oko biljke.
Ostali štetnici, poput crvenog pauka, mogu se pojaviti u vrlo vrućim i suhim uvjetima, ali to je izuzetno rijetko. Oni uzrokuju pojavu sitnih žutih točkica na lišću i fine paučine. Povećanje vlažnosti zraka prskanjem biljke vodom obično rješava problem. Općenito govoreći, štetnici ne predstavljaju značajnu prijetnju za zimzelenu vlasulju. Održavanje biljke zdravom i snažnom najbolja je obrana, jer će takva biljka lakše podnijeti i oporaviti se od bilo kakvog manjeg napada.
Fiziološki poremećaji i ostali problemi
Osim bolesti i štetnika, na zimzelenoj vlasulji se mogu pojaviti i problemi koji nisu uzrokovani živim organizmima, već nepovoljnim uvjetima okoliša. Ovi se problemi nazivaju fiziološkim poremećajima. Jedan od najčešćih je “otvaranje” ili polijeganje busena, gdje središte biljke postaje rijetko, a vanjski listovi padaju prema van, stvarajući neuredan izgled. To može biti posljedica nekoliko faktora: prebogato tlo ili prekomjerna gnojidba dušikom, nedostatak sunčeve svjetlosti ili jednostavno starost biljke. Rješenje ovisi o uzroku: izbjegavaj gnojidbu, presadi biljku na sunčanije mjesto ili, ako je biljka stara, pomladi je dijeljenjem.
Smeđi, suhi listovi unutar busena su normalna pojava. To su stari, odumrli listovi koji su završili svoj životni ciklus. Iako nije riječ o bolesti, nakupljanje veće količine mrtvog lišća može smanjiti cirkulaciju zraka i narušiti izgled biljke. Ovaj “problem” se lako rješava redovitim proljetnim čišćenjem, odnosno “češljanjem” busena rukama (s rukavicama) ili laganim grabljama kako bi se uklonio sav suhi materijal i napravilo mjesta za novi rast.
Zimsko oštećenje je još jedan mogući problem, osobito u hladnijim klimama s malo snježnog pokrivača koji bi služio kao izolacija. Hladni, suhi zimski vjetrovi mogu isušiti lišće, uzrokujući da ono posmeđi. To se naziva zimskom opeklinom. Iako busen može izgledati loše u kasnu zimu, kruna i korijen su obično neozlijeđeni. U proljeće jednostavno očisti busen od svih oštećenih, smeđih listova, i novi, zdravi rast će se uskoro pojaviti iz središta.
Gubitak plave boje je čest problem koji zabrinjava vrtlare. Lišće postaje više zeleno nego plavo. Najčešći uzroci su nedostatak sunčeve svjetlosti, previše dušika u tlu (zbog gnojidbe ili prebogatog tla) ili previše vode. Kako bi se vratila intenzivna plava boja, osiguraj da biljka dobiva najmanje 6 sati direktnog sunca dnevno, prestani s gnojidbom i zalijevaj umjereno. Također, neki kultivari prirodno imaju intenzivniju plavu boju od drugih, pa i odabir sadnice može igrati ulogu.
📷: Drew Avery, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
