Atlaski cedar, kao stablo porijeklom s planinskih područja, posjeduje urođenu otpornost na niske temperature i snijeg, što ga čini pogodnim za uzgoj u različitim klimatskim uvjetima, uključujući i one s hladnim zimama. Međutim, unatoč njegovoj otpornosti, određene mjere opreza i pripreme mogu značajno doprinijeti njegovom uspješnom prezimljavanju, posebno kada je riječ o mladim, tek posađenim stablima. Pravilna priprema za zimu smanjuje rizik od oštećenja uzrokovanih mrazom, vjetrom, teškim snijegom i zimskim isušivanjem. Razumijevanje procesa kroz koje stablo prolazi tijekom zime omogućuje nam da mu pružimo adekvatnu podršku i osiguramo da u proljeće uđe zdravo i spremno za novi ciklus rasta.
Priprema za zimu započinje već u kasno ljeto i jesen. Jedan od ključnih koraka je prestanak gnojidbe dušičnim gnojivima najkasnije do sredine ljeta. Dušik potiče rast novih, nježnih izbojaka, a ako se primjenjuje prekasno u sezoni, ti izbojci neće imati dovoljno vremena da odrvene i sazriju prije prvih mrazeva. Takvi nezreli dijelovi biljke izuzetno su osjetljivi na smrzavanje i lako propadaju, što može oslabiti stablo i stvoriti ulazna vrata za bolesti.
Drugi važan aspekt jesenske pripreme je osiguravanje adekvatne vlage u tlu prije nego što se ono smrzne. Zimzelena stabla, poput cedra, nastavljaju s transpiracijom (gubitkom vode kroz iglice) i tijekom zime, iako smanjenim intenzitetom. Ako je tlo smrznuto, korijen ne može upijati vodu kako bi nadoknadio taj gubitak, što dovodi do stanja poznatog kao zimsko isušivanje. Zato je temeljito, dubinsko zalijevanje u kasnu jesen, nakon što lišće s listopadnog drveća otpadne, ali prije jakih mrazeva, od presudne važnosti.
Primjena sloja organskog malča oko debla u jesen također je izuzetno korisna mjera. Sloj malča debljine 10-15 centimetara (npr. od borove kore, lišća ili sječke) djeluje kao izolator, štiteći korijenov sustav od ekstremnih temperaturnih oscilacija i dubokog smrzavanja. Malč pomaže zadržati toplinu tla prikupljenu tijekom dana i usporava njegovo hlađenje noću. Važno je da malč ne dodiruje izravno deblo kako bi se spriječilo zadržavanje vlage uz koru i potencijalni razvoj bolesti.
Zaštita mladih stabala
Mlada stabla, posebno u prve dvije do tri godine nakon sadnje, najosjetljivija su na zimske nepogode i zahtijevaju posebnu pažnju. Njihov korijenov sustav još nije dovoljno razvijen i dubok, a kora im je tanja i osjetljivija na oštećenja. Zbog toga su podložnija smrzavanju korijena, oštećenjima od vjetra i pucanju kore uslijed naglih promjena temperature. Dodatna zaštita tijekom zime ključna je za njihov opstanak i pravilan razvoj.
Više članaka na ovu temu
Jedna od najvažnijih mjera zaštite mladih stabala je omatanje debla. Korištenje jute, agrotekstila ili posebnih traka za omatanje debla štiti tanku koru od takozvanih “mrazopuca”. Do pucanja kore dolazi kada se tijekom sunčanog zimskog dana južna strana debla zagrije, a zatim se naglo ohladi nakon zalaska sunca, što uzrokuje naprezanje i pucanje tkiva. Omatanje debla također pruža zaštitu od glodavaca, poput zečeva i voluharica, koji zimi, u nedostatku druge hrane, mogu grickati koru mladih stabala i nanijeti im fatalne štete.
Zaštita od hladnog i suhog zimskog vjetra također je bitna. Vjetar pojačava isušivanje iglica (zimsku transpiraciju) i može uzrokovati oštećenja poznata kao “oprljotine od vjetra”. Ako je mlado stablo posađeno na izloženom, vjetrovitom mjestu, postavljanje privremene barijere ili zaklona s vjetrovite strane može biti vrlo korisno. Takav zaklon može se napraviti od guste mreže, agrotekstila ili drvenih ploča, pazeći da ne dodiruje stablo i da omogućuje cirkulaciju zraka.
Kod patuljastih ili spororastućih sorti atlaskog cedra, koje su u mladosti male, može doći do potpunog zatrpavanja snijegom. Iako snježni pokrivač djeluje kao odličan izolator, problem nastaje kod topljenja i ponovnog smrzavanja, kada se stvara ledena kora koja može oštetiti grane. U takvim slučajevima, može biti korisno napraviti jednostavnu drvenu konstrukciju (poput “šatora”) iznad biljke, koja će nositi teret snijega i spriječiti njegovo direktno nalijeganje na grane.
Opasnost od teškog snijega
Iako je atlaski cedar prilagođen snježnim uvjetima, težak i mokar snijeg može predstavljati ozbiljnu prijetnju, posebno za sorte s gušćom ili uspravnom krošnjom. Velika količina takvog snijega nakuplja se na granama, stvarajući ogroman teret koji može dovesti do njihovog savijanja, pucanja ili čak cijepanja cijelih dijelova krošnje. Oštećenja od snijega ne samo da narušavaju estetski izgled stabla, već stvaraju i velike rane koje su podložne infekcijama.
Više članaka na ovu temu
Najbolja prevencija je praćenje vremenske prognoze. Nakon svake obilnije snježne padaline, posebno ako je snijeg mokar i težak, preporučljivo je što prije ukloniti snijeg s grana. To treba činiti vrlo pažljivo kako se grane ne bi dodatno oštetile. Najbolje je koristiti metlu ili dugačak štap i laganim pokretima, gurajući odozdo prema gore, otresti snijeg. Nikada ne treba tresti deblo, jer to može uzrokovati naglo oslobađanje tereta i povratni udar koji lomi grane.
Kod višestablastih ili stupastih sorti, koje su posebno osjetljive na širenje pod teretom snijega, može se primijeniti preventivno vezivanje krošnje. Prije početka zime, grane se labavo povežu mekanim užetom ili širokom trakom na nekoliko mjesta po visini. Vezivanje treba biti dovoljno čvrsto da spriječi širenje grana pod snijegom, ali dovoljno labavo da ne ošteti koru i ne ometa cirkulaciju sokova. Ova mjera je posebno važna za mlada stabla čije grane još nisu dovoljno jake.
Ako ipak dođe do loma grane, potrebno je što prije sanirati štetu. Oštećenu granu treba odrezati oštrim i čistim alatom, pazeći da se napravi gladak i pravilan rez blizu debla ili veće grane. Ostavljanje slomljenih i napuklih grana na stablu može dovesti do daljnjeg cijepanja i otvara put za ulazak bolesti. Pravilnim i pravovremenim uklanjanjem oštećenih dijelova pomažemo stablu da brže zacijeli ranu i oporavi se.
Zimsko isušivanje i zaštita od sunca
Zimsko isušivanje, poznato i kao fiziološka suša, jedan je od čestih problema kod zimzelenih biljaka, uključujući i atlaski cedar. Do njega dolazi kada biljka gubi vodu transpiracijom kroz iglice, a ne može je nadoknaditi iz smrznutog tla. Ovaj proces se intenzivira tijekom sunčanih i vjetrovitih zimskih dana. Posljedice su smeđenje i sušenje iglica, a u težim slučajevima i cijelih grana, što postaje vidljivo tek u proljeće kada temperature porastu.
Najvažnija preventivna mjera protiv zimskog isušivanja je već spomenuto temeljito jesensko zalijevanje. Osiguravanjem dovoljne zalihe vode u tlu i u samom stablu prije zime, smanjuje se rizik od dehidracije. Održavanje sloja malča oko korijena također pomaže jer usporava smrzavanje tla, omogućujući korijenu da duže upija vodu. Malč smanjuje i gubitak vode isparavanjem iz tla.
Jako zimsko sunce, u kombinaciji s niskim temperaturama, može uzrokovati oštećenja poznata kao “zimske opekline”. One nastaju kada sunce zagrije iglice, potičući transpiraciju i gubitak vode, dok je korijen u smrznutom tlu i ne može osigurati nadoknadu. Najosjetljivija su mlada stabla i ona posađena na južnim ili jugozapadnim stranama, gdje je izloženost suncu najjača. Simptomi su slični isušivanju – iglice postaju žućkaste ili crvenkasto-smeđe.
Zaštita od zimskog sunca i vjetra može se postići postavljanjem zaslona od agrotekstila ili jutene tkanine. Tkanina se postavlja na drveni okvir s južne i jugozapadne strane stabla, stvarajući barijeru koja ublažava direktno sunčevo zračenje i smanjuje udare vjetra. Važno je da zaslon ne dodiruje biljku kako bi se osigurala cirkulacija zraka i spriječilo nakupljanje vlage. Ova mjera je posebno preporučljiva za osjetljive kultivare ili tek posađena stabla tijekom prve zime na novom staništu.
