Prezimljavanje je vjerojatno najkritičniji dio uzgoja plumerije u umjerenim klimatskim područjima. Budući da ova tropska biljka ne podnosi niske temperature i mraz, pravilna priprema i skladištenje tijekom zimskih mjeseci ključni su za njezin opstanak i uspješno cvjetanje sljedeće sezone. Proces prezimljavanja uključuje postupnu prilagodbu biljke na uvjete mirovanja, odabir odgovarajućeg prostora i minimalnu njegu tijekom zime. Mnogi uzgajivači upravo u ovom periodu čine pogreške koje mogu biti kobne za biljku. Razumijevanje prirodnog ciklusa mirovanja plumerije i osiguravanje pravih uvjeta tijekom tog razdoblja osigurat će da se vaša biljka u proljeće probudi zdrava, snažna i spremna za novi ciklus rasta.
Priprema za prezimljavanje započinje već u jesen. Kako se dani skraćuju i temperature počinju padati, plumerija prirodno usporava svoj rast. To je znak da treba postupno smanjivati zalijevanje i u potpunosti prekinuti s gnojidbom. Smanjena količina vode signalizira biljci da je vrijeme za odbacivanje lišća i ulazak u fazu dormancije. Ovaj proces je postupan i važno je ne žuriti s unošenjem biljke u zatvoreni prostor sve dok postoji opasnost od prvog mraza.
Ključni trenutak je praćenje vremenske prognoze. Plumeriju je potrebno unijeti unutra prije nego što noćne temperature padnu ispod 5°C. Iako odrasle biljke mogu preživjeti kratkotrajne temperature blizu nule, mraz može uzrokovati nepopravljivu štetu na vrhovima grana i stabljici, što dovodi do truljenja. Prije unošenja, preporučljivo je temeljito pregledati biljku na prisutnost štetnika i po potrebi je tretirati kako se štetnici ne bi unijeli u zatvoreni prostor.
Nakon što se biljka unese unutra, ona će obično nastaviti s odbacivanjem preostalog lišća. To je potpuno normalan i poželjan proces. Svi otpali listovi trebaju se redovito uklanjati kako bi se spriječio razvoj plijesni. Kada biljka odbaci sve listove, ona je u potpunosti ušla u stanje mirovanja. Tijekom ovog perioda, njezine životne funkcije su svedene na minimum, a time i potrebe za vodom i svjetlom.
Postoji nekoliko metoda prezimljavanja, a najčešća je takozvano “suho” ili dormantno prezimljavanje. To podrazumijeva čuvanje gole biljke, bez lišća, u prohladnoj i tamnoj prostoriji. Idealna temperatura za takvo prezimljavanje je između 5°C i 12°C. Prostorije poput podruma, garaže koja se ne smrzava, negrijanog stubišta ili tavana su odličan izbor. Niže temperature su važne kako bi se spriječilo prerano kretanje vegetacije.
Više članaka na ovu temu
Odabir prostora za prezimljavanje
Odabir pravog mjesta za zimski smještaj plumerije presudan je za njezin opstanak. Glavni kriteriji su temperatura i svjetlost. Za dormantno prezimljavanje, idealan je prostor koji je taman i hladan, ali zaštićen od smrzavanja. Temperatura ne bi smjela padati ispod 4-5°C, ali isto tako ne bi trebala prelaziti 15°C. Više temperature mogu potaknuti biljku da izađe iz mirovanja i počne tjerati nove, slabe izbojke usred zime, što je iscrpljuje.
Podrumi su često idealni jer nude stabilne, niske temperature i tamu. Garaže su također dobra opcija, pod uvjetom da su dobro izolirane i da temperatura u njima ne pada ispod nule. Negrijane verande ili zatvorene lođe mogu poslužiti, ali je potrebno pratiti temperaturu tijekom najhladnijih noći i po potrebi zaštititi biljku. Svjetlost tijekom dormantnog prezimljavanja nije potrebna, dapače, tama pomaže u održavanju dubokog mirovanja.
Alternativa je “svijetlo” prezimljavanje, gdje se biljka drži u prohladnoj, ali svijetloj prostoriji. U ovom slučaju, biljka možda neće odbaciti sve listove i neće ući u potpunu dormanciju. Ova metoda zahtijeva povremeno, vrlo oskudno zalijevanje tijekom zime, tek toliko da se supstrat ne osuši u potpunosti. Međutim, ova metoda je rizičnija jer je teže održati ravnotežu vlage i veća je opasnost od truljenja korijena i pojave štetnika poput crvenog pauka.
Bez obzira na odabranu metodu, važno je osigurati barem minimalnu cirkulaciju zraka kako bi se spriječila pojava plijesni. Prostorija ne smije biti zagušljiva i vlažna. Povremeno otvaranje vrata ili prozora na kratko vrijeme, kada vanjska temperatura to dopušta, može biti korisno. Biljke ne treba grupirati preblizu jedna drugoj kako bi zrak mogao slobodno strujati između njih.
Više članaka na ovu temu
Njega tijekom zime
Njega plumerije tijekom zimskog mirovanja je minimalna, ali zahtijeva povremenu pažnju. Kod dormantnog, suhog prezimljavanja, zalijevanje se svodi na apsolutni minimum. Ovisno o veličini posude i vlažnosti u prostoriji, može biti potrebno zaliti biljku jednom mjesečno ili čak rjeđe, s vrlo malom količinom vode. Cilj nije napojiti biljku, već samo spriječiti da se korijenje i stabljika potpuno isuše i smežuraju. Uvijek je bolje pogriješiti na strani suhog nego vlažnog.
Povremeno, otprilike jednom mjesečno, potrebno je provjeriti stanje biljke. Stabljike treba lagano opipati. One bi trebale biti čvrste i tvrde. Ako postanu mekane, spužvaste ili crne, to je znak truljenja. Takve dijelove treba odmah odrezati oštrim nožem do zdravog, bijelog tkiva kako bi se spriječilo širenje zaraze. Reznu površinu je dobro posuti cimetom u prahu koji djeluje kao prirodni fungicid.
Ako, s druge strane, stabljike postanu jako smežurane i naborane, to je znak dehidracije. U tom slučaju, biljci treba dati malu količinu vode. Nakon takvog zalijevanja, stabljike bi se u roku od nekoliko dana trebale vratiti u normalno stanje. Praćenje čvrstoće stabljika najbolji je pokazatelj kada je biljci potrebna minimalna količina vode tijekom zime.
Tijekom zime se ne provodi nikakva gnojidba niti rezidba, osim sanitarne rezidbe trulih dijelova. Biljku treba ostaviti na miru da prođe kroz svoj prirodni ciklus mirovanja. Svaka intervencija koja bi mogla potaknuti rast, poput gnojidbe ili premještanja na toplije mjesto, je nepoželjna i može narušiti zdravlje biljke. Strpljenje je ključno; zima je vrijeme odmora i za biljku i za uzgajivača.
Buđenje u proljeće
Proces buđenja plumerije iz zimskog mirovanja jednako je važan kao i priprema za zimu. S ovim procesom treba započeti postupno, obično krajem ožujka ili početkom travnja, ovisno o klimatskim uvjetima. Prvi korak je premještanje biljke iz tamnog i hladnog zimovališta na svjetlije i toplije mjesto. To može biti prozor u kući ili grijani staklenik.
Nakon premještanja na svjetlo, vrijeme je za prvo, vrlo oprezno zalijevanje. Supstrat treba tek lagano navlažiti. U ovoj fazi, biljka još nema lišće koje bi trošilo vodu, pa je korijen i dalje osjetljiv na truljenje. S povećanjem temperature i svjetlosti, na vrhovima grana počet će se pojavljivati mali, novi listići, poznati kao “kandže”. To je siguran znak da se biljka probudila i da je spremna za novi rast.
Kako se listovi razvijaju, tako se postupno povećava i količina vode i učestalost zalijevanja. S prvom prihranom treba pričekati dok se ne razvije nekoliko listova veličine 5-7 cm. U početku se koristi uravnoteženo gnojivo u pola preporučene doze. Tek kada biljka uđe u fazu aktivnog rasta, prelazi se na punu dozu i gnojivo za cvjetanje.
Plumeriju se ne smije odmah iznijeti na otvoreno, na jako sunce. Potrebno ju je postepeno privikavati na vanjske uvjete, procesom koji se naziva kaljenje. Prvih nekoliko dana, biljku treba iznijeti van na sjenovito mjesto na samo nekoliko sati. Zatim se postupno produžuje vrijeme boravka vani i postepeno je se izlaže jutarnjem, a kasnije i jačem suncu. Ovaj proces traje otprilike dva tjedna i sprječava opekline na mladim, osjetljivim listovima. Tek nakon potpune prilagodbe, plumerija je spremna za svoje ljetno stanište.
