Prezimljavanje je kritično razdoblje u životu kineske carske paulovnije, posebno za mlada stabla u hladnijim klimatskim područjima. Iako su odrasla, dobro ukorijenjena stabla prilično otporna i mogu podnijeti niske temperature, mlade sadnice su vrlo osjetljive na mraz i oštre zimske uvjete. Uspješno prezimljavanje tijekom prvih nekoliko godina ključno je za uspostavu snažnog i zdravog stabla koje će u budućnosti biti otporno. Priprema za zimu nije samo jedan postupak, već niz mjera koje se poduzimaju tijekom jeseni kako bi se biljka ojačala i zaštitila od nadolazećih hladnoća. Razumijevanje fiziologije mirovanja i primjena odgovarajućih tehnika zaštite čine razliku između propalog i uspješnog nasada.
Priprema za zimu započinje već u kasno ljeto. Ključno je prestati s gnojidbom dušikom najkasnije do sredine ljeta. Dušik potiče bujan vegetativni rast i stvaranje novih, nježnih izdanaka. Ako se primjenjuje prekasno, ti izdanci neće imati dovoljno vremena da odrvene i sazriju prije prvih mrazeva, što ih čini izuzetno podložnima smrzavanju. Umjesto toga, kasnoljetna prihrana trebala bi biti usmjerena na gnojiva s višim udjelom kalija, koji pomaže u procesu dozrijevanja tkiva i jača otpornost biljke na niske temperature.
Smanjenje intenziteta zalijevanja u jesen također je važan korak u pripremi stabla za mirovanje. Dok je ljeti potrebna obilna vlaga za podršku rastu, postupno smanjenje količine vode u rujnu i listopadu signalizira biljci da uspori svoje aktivnosti i pripremi se za zimski san. To ne znači da tlo treba biti potpuno suho; važno je osigurati umjerenu vlažnost, posebno ako je jesen sušna. Temeljito, duboko zalijevanje nakon opadanja lišća, a prije prvog jačeg smrzavanja tla, pomaže u hidrataciji korijena i štiti ga od isušivanja tijekom zime.
Fizička zaštita debla mladih stabala ključna je mjera u područjima s oštrim zimama. Deblo se može omotati materijalima poput jute, agrotekstila, trske ili specijaliziranih omota za voćke. Ova zaštita ima dvostruku ulogu: štiti koru od smrzavanja i pucanja uslijed naglih promjena temperature (posebno od jakog zimskog sunca tijekom dana i niskih temperatura noću) te sprječava da glodavci poput zečeva i voluharica oštete koru, što može biti pogubno za mlado stablo. Zaštitu treba postaviti nakon prvih mrazeva i ukloniti u rano proljeće.
Priprema mladih stabala za zimu
Mlada stabla, posebno ona u prvoj i drugoj godini nakon sadnje, najugroženija su tijekom zime. Njihov korijenski sustav još nije dovoljno razvijen, a deblo i grane su tanki i osjetljivi. Jedna od najvažnijih mjera zaštite je malčiranje. Nakon što opadne lišće i tlo se malo ohladi, oko baze stabla treba nanijeti debeli sloj organskog malča (15-20 cm) poput slame, lišća, sječke drva ili komposta. Ovaj sloj djeluje kao izolator, štiteći korijenov sustav od dubokog smrzavanja i naglih temperaturnih oscilacija.
Malč treba rasprostrijeti u širokom krugu oko stabla, ali je važno ostaviti nekoliko centimetara slobodnog prostora tik uz deblo. Nagomilavanje malča izravno na koru može zadržati previše vlage i stvoriti povoljne uvjete za razvoj gljivičnih bolesti i truljenje. Pravilno postavljen malč štiti plitko korijenje, čuva vlagu u tlu i pruža stabilnije temperaturne uvjete tijekom cijele zime. U proljeće, kada prođe opasnost od jakih mrazeva, dio malča se može ukloniti kako bi se tlo brže zagrijalo.
U ekstremno hladnim područjima, osim zaštite debla i korijena, može biti potrebna i zaštita cijele mlade biljke. To se može postići izradom jednostavne konstrukcije od stupova oko stabla, koja se zatim prekriva jutom ili agrotekstilom. Ova barijera štiti biljku od hladnog, isušujućeg vjetra i stvara nešto povoljniju mikroklimu unutar zaštite. Važno je da materijal ne dodiruje izravno grane i pupove, kako bi se osigurala cirkulacija zraka i spriječila oštećenja.
Ako se paulovnija uzgaja u posudama, prezimljavanje zahtijeva poseban pristup. Posude se ne smiju ostavljati vani na otvorenom, jer se zemlja u njima puno brže i dublje smrzava nego u vrtu, što bi sigurno uništilo korijen. Najbolje je posudu premjestiti u negrijanu, ali zaštićenu prostoriju poput garaže, podruma ili hladnog staklenika, gdje temperatura ne pada znatno ispod nule. Tijekom zime, potrebno je povremeno provjeriti vlažnost tla i lagano ga zaliti tek toliko da se ne isuši u potpunosti.
Zaštita korijenskog sustava
Korijenov sustav je najvažniji dio stabla za preživljavanje zime, iako je skriven pod zemljom. Dok nadzemni dio miruje, korijen ostaje aktivan sve dok temperatura tla to dopušta. Glavne prijetnje korijenju su duboko smrzavanje tla i isušivanje. Smrzavanje može fizički oštetiti stanice korijena, dok suhi zimski vjetrovi mogu izvući vlagu iz tla, ostavljajući korijenje na suhom. Zbog toga je održavanje adekvatne vlage i izolacija tla od ključne važnosti.
Kao što je spomenuto, debeli sloj malča je najbolji način za izolaciju tla. On djeluje poput snježnog pokrivača, ublažavajući temperaturne ekstreme. Područja s redovitim i obilnim snježnim pokrivačem zapravo pružaju izvrsnu prirodnu zaštitu, jer snijeg je jedan od najboljih prirodnih izolatora. U krajevima bez snijega, uloga malča je još važnija. Primjenom malča osiguravamo da se tlo sporije smrzava i da smrzavanje ne prodire preduboko.
Posljednje jesensko zalijevanje, prije nego što se tlo trajno smrzne, izuzetno je bitno. Vlažno tlo se sporije smrzava i bolje provodi toplinu iz dubljih slojeva prema površini, što dodatno štiti korijenje. Suho tlo, s druge strane, brzo gubi toplinu i dublje se smrzava. Ovo zalijevanje osigurava da korijenje uđe u zimu s dovoljnom rezervom vlage, što je posebno važno za zimzelene biljke, ali i za listopadne poput paulovnije, koja i tijekom mirovanja gubi nešto vode kroz koru.
U komercijalnim nasadima na nagnutim terenima, treba paziti na eroziju tla tijekom zime i proljeća. Otapanje snijega i obilne kiše mogu odnijeti površinski sloj tla, otkrivajući i oštećujući korijenje. Sadnja pokrovnih usjeva između redova paulovnije ili održavanje travnatog pokrivača može pomoći u stabilizaciji tla i zaštiti korijenskog sustava od erozije. Zdrav korijenski sustav je temelj za snažan rast u proljeće.
Potencijalna zimska oštećenja i oporavak
Unatoč svim mjerama opreza, ponekad može doći do zimskih oštećenja. Najčešći problem je smrzavanje vršnih dijelova mladih izdanaka koji nisu uspjeli u potpunosti odrvenjeti. Ovi dijelovi će u proljeće izgledati suho, smeđe ili crno i neće pokazivati znakove života. To ne znači da je cijelo stablo propalo. U proljeće, nakon što prođe opasnost od mraza i kada se jasno vidi koji su pupovi potjerali, sve smrznute i suhe dijelove treba orezati do zdravog tkiva.
Pucanje kore, poznato kao “mrazopuc”, još je jedno moguće oštećenje. Događa se uslijed velikih temperaturnih razlika između osunčane i sjenovite strane debla tijekom zimskih dana. To dovodi do stvaranja vertikalnih pukotina na deblu, koje mogu postati ulazna vrata za bolesti i štetnike. Manje pukotine obično same zacijele, ali veće rane treba očistiti i po mogućnosti premazati voćarskim voskom kako bi se spriječila infekcija. Preventivno omatanje debla najbolji je način za sprječavanje ovog problema.
Ako se dogodi da cijeli nadzemni dio mladog stabla smrzne do zemlje, ne treba ga odmah otpisati. Korijen paulovnije je izuzetno otporan i vitalan. U proljeće, ako je korijen preživio, iz baze stabla, tik iznad tla, potjerat će novi, snažni izbojci. Kada ti izbojci malo porastu, treba odabrati najjači i najravniji, a sve ostale ukloniti. Taj novi izdanak će, zahvaljujući već postojećem korijenskom sustavu, rasti izuzetno brzo i često do kraja sezone nadmašiti visinu koju je stablo imalo prije smrzavanja.
Oporavak nakon zime zahtijeva strpljenje. Važno je pričekati s orezivanjem dok se jasno ne vidi granica između živog i mrtvog tkiva. Nakon uklanjanja oštećenih dijelova, preporučuje se lagana prihrana uravnoteženim gnojivom kako bi se potaknuo novi rast i pomoglo stablu da se oporavi. Redovito zalijevanje također je ključno za oporavak od zimskog stresa. Uz pravilnu njegu, paulovnija se često može u potpunosti oporaviti čak i od ozbiljnijih zimskih oštećenja.
