Uspješno prezimljavanje svilaste albicije, posebno u hladnijim kontinentalnim područjima, ključan je preduvjet za njen dugovječan i zdrav rast. Iako su odrasla stabla prilično otporna i mogu podnijeti niže temperature, mlade biljke su izrazito osjetljive na mraz i zahtijevaju posebnu pažnju i zaštitu tijekom svojih prvih zima. Pravilna priprema stabla za period mirovanja, koja uključuje adekvatnu zaštitu debla i korijenovog sustava, može značiti razliku između propadanja i bujnog proljetnog buđenja. Razumijevanje faktora koji utječu na otpornost na hladnoću i primjena ispravnih tehnika zaštite osigurat će da vaše egzotično stablo sigurno prebrodi zimske mjesece.
Otpornost svilaste albicije na zimu uvelike ovisi o njenoj starosti i općem zdravstvenom stanju. Mlade sadnice, u prve dvije do tri godine nakon sadnje, još uvijek nemaju dovoljno razvijen korijenov sustav niti debelu koru koja bi ih štitila od niskih temperatura. Zbog toga su one najugroženija skupina i zahtijevaju najviše pažnje. Njihova sposobnost preživljavanja zime izravno ovisi o mjerama zaštite koje poduzmemo.
S druge strane, dobro ukorijenjena, zrela stabla razvijaju veću otpornost. Njihova deblja kora pruža bolju izolaciju, a dublji korijenov sustav manje je izložen površinskom smrzavanju tla. Takva stabla mogu podnijeti kratkotrajne temperature do -15°C, a neke otpornije sorte i niže. Međutim, čak i kod odraslih stabala, kasni proljetni mrazevi mogu oštetiti tek izbile mlade listiće, a ekstremno niske temperature mogu uzrokovati smrzavanje vrhova tanjih grana.
Priprema za zimu ne započinje s prvim mrazom, već mnogo ranije. Prestanak gnojidbe krajem ljeta ključan je korak koji biljci omogućuje da uspori rast i započne proces aklimatizacije, odnosno postupnog privikavanja na niže temperature i kraće dane. Taj proces uključuje odrvenjavanje izboja i nakupljanje šećera u stanicama, što djeluje kao prirodni antifriz i povećava otpornost na smrzavanje.
Osim starosti i pripreme, mikrolokacija na kojoj je stablo posađeno također igra značajnu ulogu. Stabla posađena na zaštićenim mjestima, poput južne strane kuće ili u zavjetrini, bit će znatno zaštićenija od hladnih zimskih vjetrova i imat će veće šanse za uspješno prezimljavanje u odnosu na ona posađena na otvorenim i vjetrovitim položajima.
Priprema mladih stabala za zimu
Zaštita mladih stabala svilaste albicije tijekom prvih nekoliko zima je apsolutno neophodna, posebice u regijama gdje temperature redovito padaju ispod -5°C. Glavni cilj je zaštititi dva najosjetljivija dijela biljke: deblo i korijenov sustav. Deblo mlade biljke ima tanku koru koja lako puca uslijed naglih promjena temperature, što može otvoriti put za ulazak bolesti. Stoga je deblo potrebno omotati zaštitnim materijalom.
Najčešće korišteni materijali za zaštitu debla su agrotekstil, juta, trstika ili čak stari tepisi. Omotavanje se vrši od baze stabla pa sve do prvih grana. Važno je da materijal bude prozračan kako bi se spriječilo nakupljanje vlage i razvoj plijesni ispod omotača. Ovaj zaštitni sloj postavlja se u kasnu jesen, nakon opadanja lišća i prije prvih jačih mrazeva, a uklanja se u rano proljeće kada prestane opasnost od niskih temperatura.
Korijenov sustav mladih biljaka je plitak i osjetljiv na smrzavanje tla. Zaštita korijena postiže se nanošenjem debelog sloja malča oko podnožja stabla. Kao malč se može koristiti suho lišće, slama, borova kora, sječka ili kompost. Sloj malča trebao bi biti debeo najmanje 15 do 20 centimetara i trebao bi pokrivati površinu tla u promjeru od barem jednog metra oko debla. Malč djeluje kao izolator, sprječavajući duboko smrzavanje i štiteći osjetljivi korijen.
U izuzetno hladnim područjima, cijela krošnja mlade biljke može se zaštititi omatanjem agrotekstilom. Oko biljke se postave tri ili četiri kolca, pa se preko njih prebaci agrotekstil, stvarajući svojevrsni šator. To štiti biljku od hladnog vjetra i niskih temperatura, ali je važno osigurati da agrotekstil ne dodiruje izravno lišće ili grane, ako su još prisutni, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.
Zimska njega odraslih stabala
Odrasla i dobro ukorijenjena stabla svilaste albicije znatno su otpornija na zimske uvjete i obično ne zahtijevaju tako intenzivnu zaštitu kao mlade biljke. Njihova otpornost proizlazi iz deblje kore i dubokog korijenskog sustava koji je bolje zaštićen od smrzavanja. U većini umjerenih i priobalnih područja, odrasla stabla prezimljavaju bez ikakvih problema i bez potrebe za dodatnom zaštitom.
Međutim, u kontinentalnim krajevima s oštrijim zimama i temperaturama koje se spuštaju ispod -15°C, čak i odrasla stabla mogu pretrpjeti oštećenja. Najčešće stradaju vrhovi tanjih, mlađih grana koji nisu u potpunosti odrvenjeli. Ta oštećenja se manifestiraju kao sušenje i crnjenje vrhova grana i obično nisu opasna za cjelokupno zdravlje stabla. Sva promrzla oštećenja uklanjaju se u proljeće, rezidbom do zdravog drva, što potiče rast novih, zdravih izboja.
Iako korijen odraslih stabala nije toliko osjetljiv, nanošenje sloja malča oko podnožja nikada nije naodmet, čak ni kod starijih primjeraka. Malč pomaže u očuvanju vlage u tlu tijekom zime, štiti od ekstremnih temperaturnih oscilacija i polako se razgrađuje, obogaćujući tlo organskom tvari. To je jednostavna mjera koja doprinosi općem zdravlju i kondiciji stabla.
Jedan od potencijalnih problema tijekom zime je težak, mokar snijeg koji se može nakupiti na granama. S obzirom na to da svilasta albicija ima relativno krhko drvo i široku, razgranatu krošnju, velika količina snijega može uzrokovati savijanje i lomljenje grana. Nakon obilnih snježnih padalina, preporučljivo je lagano otresti snijeg s grana dugim štapom kako bi se smanjio teret i spriječila oštećenja.
Oštećenja od mraza i kako ih sanirati
Unatoč svim mjerama opreza, ponekad ipak može doći do oštećenja od mraza, bilo zbog iznenadnog jakog mraza ili nedovoljne zaštite. Najčešći simptomi su smeđi, sasušeni i beživotni vrhovi grana i grančica. Važno je ne paničariti i ne žuriti s rezidbom čim se oštećenja primijete tijekom zime. Prava razmjera štete često nije vidljiva dok biljka ne krene s vegetacijom u proljeće.
Najbolje vrijeme za sanaciju oštećenja od mraza je sredina proljeća, kada biljka jasno pokaže koji su dijelovi živi, a koji su nepovratno oštećeni. Živi dijelovi će početi pupati i listati, dok će smrznuti dijelovi ostati suhi i beživotni. Tada se uzimaju oštre škare i sve oštećene grane režu se do zdravog tkiva. Rez se radi neposredno iznad zdravog pupa ili bočne grančice, pod blagim kutom.
Ponekad se može dogoditi da mraz ošteti cijeli nadzemni dio mlade biljke, sve do razine tla ili snježnog pokrivača. I u tom slučaju ne treba odmah odustati. Svilasta albicija ima sposobnost regeneracije iz korijena. Potrebno je pričekati kasno proljeće da se vidi hoće li iz baze stabla, iz korijena, potjerati novi izboji. Ako se to dogodi, cijeli oštećeni nadzemni dio se odreže do temelja, a najsnažniji novi izboj se odabere da postane novo deblo.
Osim oštećenja grana, niske temperature mogu uzrokovati i pucanje kore na deblu, poznato kao mrazopuc. To se događa zbog naglih promjena temperature, kada se tijekom sunčanog zimskog dana kora zagrije, a zatim se tijekom noći naglo ohladi i stegne. Te rane mogu biti ulazna vrata za bolesti. Manje pukotine obično same zacijele, dok se veće mogu tretirati kalemarskim voskom kako bi se spriječila infekcija.
Prezimljavanje albicije u posudama
Uzgoj svilaste albicije u posudama popularan je u hladnijim klimatskim zonama gdje prezimljavanje na otvorenom nije moguće. Uzgoj u posudi omogućuje premještanje biljke u zaštićeni prostor tijekom zime. Međutim, biljke u posudama su puno osjetljivije na hladnoću od onih posađenih u vrtu, jer je njihov korijenov sustav izložen niskim temperaturama sa svih strana, a ne samo s gornje.
Prije prvih jakih mrazeva, posudu sa svilastom albicijom potrebno je unijeti u zaštićen prostor. Idealan prostor za prezimljavanje je svijetla i prohladna prostorija, poput negrijanog zimskog vrta, verande, garaže ili podruma s prozorom. Optimalna temperatura za prezimljavanje je između 5°C i 10°C. U takvim uvjetima, biljka će ući u stanje mirovanja, odbaciti lišće i njezine potrebe za vodom i svjetlom će se drastično smanjiti.
Tijekom zimskog mirovanja, zalijevanje treba svesti na minimum. Zalijeva se tek toliko da se supstrat u posudi nikada u potpunosti ne osuši, otprilike jednom u tri do četiri tjedna. Prekomjerno zalijevanje tijekom zime, dok biljka miruje, siguran je put do truljenja korijena. Prihrana se u potpunosti obustavlja od jeseni pa sve do proljeća.
U rano proljeće, kada temperature porastu i prođe opasnost od mraza, biljku se može postupno početi iznositi van. Važno je provesti period kaljenja, odnosno postepenog privikavanja na vanjske uvjete. Prvih nekoliko dana biljku se iznosi na sjenovito i zaštićeno mjesto na samo nekoliko sati, a zatim se postepeno produžuje vrijeme boravka vani i izloženost suncu. Naglo iznošenje na jako sunce nakon zime u zatvorenom može uzrokovati opekline na lišću.
