Rezidba je jedan od najvažnijih i najkompleksnijih pomotehničkih zahvata u uzgoju dunje, kojim se izravno utječe na rast, oblik, zdravlje i, što je najvažnije, na rodnost stabla. To je vještina koja spaja znanje o fiziologiji voćke s praktičnim iskustvom, a njezin je osnovni cilj uspostaviti i održavati optimalnu ravnotežu između vegetativnog rasta (rast lišća i izdanaka) i generativnog razvoja (stvaranje cvjetova i plodova). Pravilno orezano stablo ima formiran čvrst i stabilan skelet, prozračnu krošnju u koju prodire dovoljno svjetlosti i zraka, što je preduvjet za zdravlje stabla i dobru kvalitetu plodova. Zanemarena ili nepravilno orezana stabla postaju pregusta, neproduktivna u unutrašnjosti, podložnija bolestima i lomu grana, a plodovi su im sitni, slabo obojeni i nekvalitetni. Stoga je redovita i stručno izvedena rezidba nezaobilazna mjera za svakoga tko želi uzgojiti zdravu i obilno rodnu dunju.
Osnovni ciljevi rezidbe mogu se sažeti u nekoliko točaka. Prvi je formiranje željenog uzgojnog oblika u prvim godinama nakon sadnje, čime se stvara čvrsta osnova za buduću rodnost. Drugi cilj je održavanje tog oblika i reguliranje rodnosti, odnosno prorjeđivanjem se osigurava da stablo ne prerodi jedne godine, a sljedeće podbaci, već da donosi stabilan i ujednačen prinos svake godine. Treći, iznimno važan cilj je osiguravanje dobre osvijetljenosti i prozračnosti krošnje, što smanjuje pojavu bolesti i omogućuje bolju kvalitetu plodova. Na kraju, rezidbom se stablo i pomlađuje, uklanjanjem starih i iscrpljenih grana potiče se rast novih, mladih i rodnih izdanaka.
Dunja donosi rod pretežno na kratkim rodnim izbojcima koji se razvijaju na dvogodišnjem i starijem drvu. To je ključna informacija koju treba imati na umu prilikom rezidbe. Prejaka rezidba, kojom se uklanja previše starog drva, može drastično smanjiti urod. S druge strane, izostanak rezidbe dovodi do zagušenja krošnje i slabljenja rasta novih izdanaka, što s vremenom također smanjuje prinos. Potrebno je pronaći “zlatnu sredinu”, odnosno svake godine ukloniti dio starih grana kako bi se napravilo mjesta za nove, a istovremeno ostaviti dovoljno rodnog drva za tekuću sezonu.
Rezidba se uglavnom provodi u razdoblju mirovanja vegetacije, od opadanja lišća u jesen do početka bubrenja pupova u proljeće. Najbolje vrijeme je kasna zima ili rano proljeće (veljača, ožujak), jer su tada rane od reza najmanje izložene jakim mrazovima, a stablo se sprema za početak vegetacije i brže će zacijeliti rane. Osim zimske, postoji i ljetna ili zelena rezidba, koja se provodi tijekom vegetacije i ima dopunsku ulogu, prvenstveno u uklanjanju vodopija i poboljšanju osvijetljenosti.
Osnovni principi i alati za rezidbu
Uspješna rezidba temelji se na nekoliko osnovnih principa koje svaki voćar treba poznavati. Prvi princip je da rez uvijek treba biti gladak i čist, bez gnječenja tkiva. To se postiže korištenjem oštrog i kvalitetnog alata. Tupi alat stvara neravne rezove koji teže zacjeljuju i predstavljaju otvorena vrata za prodor uzročnika bolesti. Rez se radi neposredno iznad zdravog pupa ili grane, i to lagano ukoso, na suprotnu stranu od pupa, kako se voda ne bi slijevala na njega. Prilikom uklanjanja cijele grane, rez se radi do osnove, ali pazeći da se ne ošteti prsten na spoju s debljom granom, jer se u njemu nalaze stanice koje omogućuju brzo zacjeljivanje rane.
Drugi važan princip je razumijevanje reakcije stabla na rez. Jakim skraćivanjem grane potiče se bujan vegetativni rast ispod mjesta reza. Stoga se prikraćivanje jednogodišnjih izboja koristi za poticanje grananja i rasta novih mladica. S druge strane, potpuno uklanjanje (prorjeđivanje) cijelih grana otvara krošnju, poboljšava osvijetljenost i manje potiče bujan rast. Pravilna rezidba kombinira ove dvije tehnike kako bi se postigla željena struktura i ravnoteža.
Higijena alata je od presudne važnosti. Prije početka rezidbe, a osobito prilikom prelaska s jednog stabla na drugo, alat (škare, pila) potrebno je dezinficirati. To je posebno važno ako postoji sumnja na prisutnost bolesti poput bakterijske paleži. Dezinfekcija se može obaviti 70%-tnim alkoholom, varikinom ili nekim drugim komercijalnim dezinficijensom. Ovom mjerom sprječava se širenje bolesti po voćnjaku. Sve veće rezove (promjera preko 2-3 cm) preporučljivo je premazati kalemarskim voskom kako bi se rana zaštitila od isušivanja i prodora vlage i patogena.
Osnovni alat za rezidbu uključuje voćarske škare, škare s dugim ručkama (za deblje i više grane) i voćarsku pilu. Voćarske škare trebaju biti oštre, čvrste i dobro ležati u ruci. Za deblje grane, koje se ne mogu odrezati škarama, koristi se pila. Moderne voćarske pile imaju zakrivljenu oštricu i oštre zupce koji omogućuju brz i čist rez. Ulaganje u kvalitetan alat višestruko se isplati kroz lakši rad, bolje rezultate i zdravija stabla.
Formiranje uzgojnog oblika “vaza”
Uzgojni oblik vaze ili kotlasta krošnja jedan je od najčešćih i najpogodnijih oblika za dunju, jer osigurava izvrsnu osvijetljenost svih dijelova krošnje. Formiranje ovog oblika započinje odmah nakon sadnje i traje tri do četiri godine. Nakon sadnje, jednogodišnja sadnica se skraćuje na visinu od oko 80 cm. Tijekom prve vegetacije, ispod mjesta reza razvit će se nekoliko mladica. Na kraju prve godine, odnosno tijekom zimske rezidbe, od tih mladica odabiru se 3 do 4 najjače i najbolje raspoređene koje će činiti buduće primarne skeletne grane. One trebaju biti ravnomjerno raspoređene u prostoru, pod kutom od otprilike 120 stupnjeva jedna od druge, i ne smiju izrastati iz iste točke na deblu. Sve ostale mladice se uklanjaju.
U drugoj godini, odabrane primarne grane se skraćuju za otprilike jednu trećinu do polovinu svoje duljine, režući na vanjski pup kako bi se potaknuo rast prema van i širenje krošnje. Tijekom druge vegetacije, na svakoj primarnoj grani razvit će se nove mladice. Na kraju druge godine, na svakoj primarnoj grani odabiru se po dvije najbolje razvijene i dobro pozicionirane sekundarne grane. Unutarnja grana treba biti nešto viša, a vanjska niža. Sve ostale mladice, posebno one koje rastu okomito (vodopije) ili prema unutrašnjosti krošnje, uklanjaju se.
U trećoj godini nastavlja se s istim principom grananja i prorjeđivanja. Sekundarne grane se prikraćuju kako bi se potaknulo daljnje grananje i formiranje tercijarnih grana. I dalje se uklanjaju sve suvišne, konkurentne i loše usmjerene grane. Cilj je do kraja treće ili četvrte godine dobiti stablo s čvrstim skeletom koji čini 3-4 primarne grane, na kojima se nalazi 6-8 sekundarnih grana. Krošnja treba biti otvorena u sredini, prozračna i simetrična.
Nakon što je krošnja formirana, u sljedećim godinama provodi se rezidba na rod. Više se ne radi jako prikraćivanje skeletnih grana, već se rezidba svodi na prorjeđivanje i održavanje uspostavljene strukture. Uklanjaju se suhe, bolesne i oštećene grane, vodopije, grane koje rastu prema unutra i one koje zagušuju krošnju. Ovakvim pristupom osigurava se dugovječnost stabla i kontinuirana, visoka rodnost.
Rezidba na rod kod starijih stabala
Kada je stablo dunje formiralo svoj uzgojni oblik i ušlo u punu rodnost, cilj rezidbe se mijenja. Više nije primarno formiranje, već održavanje postojeće strukture i reguliranje rodnosti. Ova se rezidba naziva rezidba za održavanje ili rezidba na rod, a provodi se svake godine tijekom zimskog mirovanja. Osnovni zadatak je održati krošnju prozračnom i osvijetljenom, te poticati stalnu izmjenu rodnog drva, odnosno uklanjati starije, iscrpljene grane i ostavljati mlade, vitalne izboje koji će donositi rod u narednim godinama.
Prvi korak u rezidbi starijeg stabla je uklanjanje svih suhih, slomljenih i bolesnih grana. To je sanitarna mjera kojom se poboljšava zdravstveno stanje stabla. Nakon toga, prelazi se na prorjeđivanje krošnje. Uklanjaju se sve vodopije, jaki vertikalni izboji koji ne donose rod, a crpe hranu i stvaraju sjenu. Također se uklanjaju grane koje rastu prema unutrašnjosti krošnje, te one koje se križaju i taru s drugim granama, jer se na tim mjestima stvaraju rane i potencijalna mjesta za infekciju.
Sljedeći korak je prorjeđivanje rodnog drva. Dunja rađa na kratkim izbojcima na dvogodišnjem i starijem drvu. S vremenom, te se rodne grane iscrpe i postaju manje produktivne. Rezidbom se uklanja dio tih starijih, “obješenih” i iscrpljenih grana kako bi se potaknuo rast novih, mladih izdanaka u njihovoj blizini, koji će za godinu ili dvije postati novo rodno drvo. Time se postiže stalno pomlađivanje rodne površine i održava visoka kvaliteta plodova. Ne treba ukloniti sve stare grane odjednom, već se to radi postepeno, svake godine po malo.
Umjerenost je ključna riječ kod rezidbe na rod. Općenito pravilo je da se godišnje ne bi trebalo ukloniti više od 20-30% ukupne mase krošnje. Prejaka rezidba može izazvati prebujan vegetativni rast (mnoštvo vodopija) i smanjiti urod za tu godinu. S druge strane, preslaba rezidba ili njezin izostanak dovodi do zagušenja krošnje, sitnih plodova i pojave alternativne rodnosti (jedne godine prerodi, a druge nema roda). Redovitom i umjerenom rezidbom održava se stablo u savršenoj ravnoteži.
Ljetna ili zelena rezidba
Ljetna rezidba, poznata i kao zelena rezidba, obuhvaća sve rezidbene zahvate koji se provode tijekom vegetacije, od proljeća do kasnog ljeta. Ona nije zamjena za zimsku rezidbu, već njezina važna nadopuna. Dok se zimskom rezidbom utječe na arhitekturu krošnje i rodni potencijal, ljetnom rezidbom se korigira rast, poboljšava osvijetljenost i kvaliteta plodova te se smanjuje potreba za jačom zimskom rezidbom. Ljetna rezidba mora biti umjerena jer se uklanjanjem lišća smanjuje fotosintetska aktivnost stabla.
Glavni zadatak ljetne rezidbe je uklanjanje vodopija. Vodopije su snažni, vertikalni izboji koji se najčešće razvijaju na gornjoj strani osnovnih grana. One su nerodne, troše velike količine vode i hranjiva, te zasjenjuju plodove i unutrašnjost krošnje. Najbolje ih je ukloniti dok su još mlade i zeljaste, jer se tada mogu jednostavno otrgnuti rukom (plijevljenje). Ako su već odrvenjele, uklanjaju se škarama do osnove. Ovaj zahvat se obično radi krajem svibnja i u lipnju.
Drugi važan zahvat je pinciranje, odnosno zakidanje vrhova mladih ljetorasta. Ovim postupkom se privremeno zaustavlja njihov rast u duljinu i potiče se razvoj postranih pupova, od kojih se neki mogu razviti u rodne pupove već za sljedeću sezonu. Pinciranje se primjenjuje na ljetorastima koji su prebujni ili rastu u neželjenom smjeru. Također, skraćivanjem ljetorasta koji konkuriraju vršnom izboju (provodnici) održava se dominacija provodnice i bolja struktura grane.
U kasnijem ljetnom periodu, mjesec dana prije berbe, može se obaviti i lagano prorjeđivanje lišća ili manjih izdanaka oko plodova kako bi se poboljšala njihova obojenost. Uklanjanjem nekoliko listova koji direktno zasjenjuju plod, omogućuje se bolji pristup sunčeve svjetlosti, što potiče sintezu pigmenata i šećera. S ovom mjerom treba biti vrlo oprezan i ukloniti samo minimalan broj listova, jer su upravo oni “tvornice” hrane za te iste plodove. Pravilno izvedena ljetna rezidba rezultira zdravijim stablom, kvalitetnijim plodovima i manjim obimom posla prilikom zimske rezidbe.
