Pravilna i uravnotežena prehrana ključna je za zdrav rast, visoku rodnost i dugovječnost stabla dunje. Kao i sva živa bića, dunja zahtijeva stalan dotok esencijalnih hranjivih elemenata koje crpi iz tla putem korijenovog sustava. Ovi elementi sudjeluju u svim vitalnim procesima, od izgradnje biljnog tkiva i fotosinteze do razvoja cvjetova i plodova. Nedostatak ili suficit bilo kojeg od potrebnih hranjiva može dovesti do poremećaja u razvoju, smanjenja prinosa, lošije kvalitete plodova i povećane osjetljivosti na bolesti i štetnike. Stoga je gnojidba jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera, a njezin cilj je osigurati da tlo sadrži sve potrebne elemente u optimalnim količinama i lako dostupnom obliku tijekom cijele vegetacijske sezone. Uspješna gnojidba temelji se na poznavanju potreba same biljke, ali i na razumijevanju stanja i karakteristika tla na kojem raste.
Dunja za svoj razvoj treba makroelemente i mikroelemente. Makroelementi su oni koje biljka treba u većim količinama, a to su prvenstveno dušik (N), fosfor (P) i kalij (K), te sekundarni makroelementi kalcij (Ca), magnezij (Mg) i sumpor (S). Mikroelementi su potrebni u znatno manjim količinama, ali njihova uloga nije nimalo manje važna; to su željezo (Fe), mangan (Mn), cink (Zn), bakar (Cu), bor (B) i molibden (Mo). Ravnoteža između svih ovih elemenata je presudna, jer višak jednog može blokirati usvajanje drugog, čak i ako ga u tlu ima dovoljno.
Potrebe dunje za hranjivima nisu jednake tijekom cijele godine. U proljeće, na početku vegetacije, najveća je potreba za dušikom koji potiče rast novih izdanaka i lisne mase. U fazi cvatnje i zametanja plodova izuzetno je važna uloga fosfora i bora. Tijekom rasta i dozrijevanja plodova, raste potreba za kalijem, koji utječe na krupnoću, sadržaj šećera, aromu i skladišnu sposobnost plodova. U jesen, nakon berbe, stablo skladišti rezervne hranjive tvari u korijenu i drvu, što je ključno za prezimljavanje i dobar start u sljedećoj sezoni.
Najbolji pristup gnojidbi je onaj koji se temelji na analizi tla i lišća. Kemijska analiza tla daje precizan uvid u zalihe hranjiva i pH vrijednost, na temelju čega se može izraditi plan osnovne gnojidbe. Analiza lišća (folio-dijagnostika), koja se provodi tijekom vegetacije, pokazuje stvarno stanje ishranjenosti biljke, odnosno koliko je hranjiva biljka uspjela usvojiti iz tla. Kombinacija ove dvije metode omogućuje precizno i ciljano gnojenje, čime se izbjegava nepotrebno rasipanje gnojiva i potencijalno zagađenje okoliša, a postižu se maksimalni rezultati u proizvodnji.
Uloga ključnih hranjivih elemenata
Svaki esencijalni hranjivi element ima specifičnu i nezamjenjivu ulogu u fiziologiji dunje. Dušik (N) je sastavni dio proteina, enzima i klorofila, te je kao takav ključan za vegetativni rast. On potiče razvoj bujne lisne mase koja je odgovorna za fotosintezu i stvaranje hrane za cijelu biljku. Nedostatak dušika očituje se kao slab rast, sitno i blijedozeleno do žućkasto lišće. Međutim, prekomjerna gnojidba dušikom je štetna jer potiče prebujan rast, odgađa dozrijevanje plodova, smanjuje njihovu kvalitetu i trajnost, te čini stablo osjetljivijim na bolesti, posebno na bakterijsku palež.
Fosfor (P) je element energije, ključan za procese poput diobe stanica, razvoja korijenovog sustava i formiranja cvjetnih pupova. On igra vitalnu ulogu u prijenosu energije unutar biljke i sastavni je dio nukleinskih kiselina (DNA i RNA). Dobra opskrbljenost fosforom u ranoj fazi razvoja osigurava snažan korijen, što je preduvjet za dobro usvajanje vode i ostalih hranjiva. Nedostatak fosfora može uzrokovati slabije cvjetanje, lošije zametanje plodova i pojavu ljubičaste nijanse na lišću.
Kalij (K) je poznat kao element kvalitete. On regulira rad staničnih stoma (puči), čime utječe na vodni režim biljke i njezinu otpornost na sušu. Potiče sintezu i transport šećera iz listova u plodove, što izravno utječe na njihovu krupnoću, slatkoću i aromu. Dovoljna količina kalija također jača stanične stijenke, čineći biljku otpornijom na bolesti, štetnike i niske temperature. Nedostatak kalija prepoznaje se po sušenju i smeđenju rubova lišća, sitnijim plodovima i slabijoj otpornosti stabla.
Sekundarni elementi i mikroelementi, iako potrebni u manjim količinama, neophodni su za pravilan tijek brojnih fizioloških procesa. Kalcij (Ca) je važan za čvrstoću staničnih stijenki i kvalitetu plodova, a njegov nedostatak može uzrokovati gorke pjege. Magnezij (Mg) je središnji atom molekule klorofila, neophodan za fotosintezu. Željezo (Fe) je ključno za sintezu klorofila, a njegov nedostatak uzrokuje karakterističnu klorozu (žućenje lišća s izraženim zelenim žilama). Bor (B) je iznimno važan za klijanje peludi, oplodnju i razvoj plodova, a njegov nedostatak često dovodi do slabog zametanja i deformiranih plodova.
Organska i mineralna gnojiva
U gnojidbi dunje koriste se dvije osnovne vrste gnojiva: organska i mineralna, a najbolji rezultati postižu se njihovom kombiniranom primjenom. Organska gnojiva, poput zrelog stajskog gnoja, komposta, glisnjaka ili zelenom gnojidbom (sideracijom), imaju višestruku ulogu. Osim što opskrbljuju biljku hranjivima, ona prvenstveno poboljšavaju fizikalna i biološka svojstva tla. Povećavaju sadržaj humusa, poboljšavaju strukturu tla čineći ga rahlijim i prozračnijim, povećavaju sposobnost zadržavanja vode i potiču razvoj korisnih mikroorganizama u tlu.
Zreli stajski gnoj je jedno od najcjenjenijih organskih gnojiva. On sporo otpušta hranjiva, osiguravajući dugotrajnu i uravnoteženu prehranu. Primjenjuje se svake treće do četvrte godine, u jesenskom razdoblju, tako da se rasprostre po površini ispod krošnje i zatim plitko zaore ili ukopa. Kompost je također izvrstan izvor organske tvari i hranjiva, a može se proizvoditi i na vlastitom gospodarstvu recikliranjem biljnih ostataka. Organska gnojidba je temelj plodnosti tla i dugoročne održivosti voćnjaka.
Mineralna gnojiva su produkti industrijske proizvodnje i sadrže visoku koncentraciju jednog ili više hranjivih elemenata u lako dostupnom obliku. Ona omogućuju brzu i ciljanu intervenciju kada je potrebno brzo nadoknaditi nedostatak određenog hranjiva. Dijele se na jednostavna (sadrže jedan element, npr. UREA, KAN), složena (sadrže dva ili tri glavna elementa, npr. NPK gnojiva) i specijalizirana gnojiva s dodatkom mikroelemenata. Njihova primjena mora biti pažljivo dozirana, prema preporuci stručnjaka i na temelju analize tla, kako bi se izbjegla prekomjerna gnojidba i negativan utjecaj na okoliš.
Najbolji pristup je integrirana gnojidba koja kombinira prednosti oba tipa gnojiva. Osnovna gnojidba u jesen trebala bi se temeljiti na organskim i mineralnim NPK gnojivima s manjim udjelom dušika, a većim udjelom fosfora i kalija (npr. NPK 7-20-30). Prihrana tijekom vegetacije provodi se prvenstveno dušičnim mineralnim gnojivima u proljeće, te kalijevim gnojivima tijekom rasta plodova. Ova kombinacija osigurava i kratkoročnu i dugoročnu opskrbu hranjivima te održava tlo zdravim i plodnim.
Vrijeme i način primjene gnojiva
Pravilno tempiranje gnojidbe jednako je važno kao i odabir pravog gnojiva. Gnojidba se dijeli na osnovnu gnojidbu i prihranu. Osnovna gnojidba ima za cilj unijeti u tlo potrebnu količinu sporije razgradivih hranjiva, prvenstveno fosfora i kalija, te organske tvari, kako bi se osigurale rezerve za cijelu sljedeću vegetacijsku sezonu. Ona se provodi u jesen, nakon berbe i opadanja lišća, ili u rano proljeće, prije kretanja vegetacije. Jesenska primjena je bolja jer omogućuje da se hranjiva tijekom zime razgrade i postanu dostupna biljci s početkom proljetnog rasta korijena.
Prihrana se provodi tijekom vegetacije i služi za dodavanje hranjiva, prvenstveno dušika, u fazama kada biljka ima najveće potrebe. Prva prihrana dušikom obavlja se u rano proljeće, na početku bubrenja pupova, kako bi se potaknuo rast izdanaka i lišća. Druga prihrana može uslijediti nakon cvatnje, u fazi intenzivnog rasta plodića. Važno je ne prihranjivati dušikom prekasno u ljeto, jer to može produžiti vegetaciju, spriječiti pravilno dozrijevanje drva i učiniti stablo osjetljivijim na zimske mrazove.
Način primjene gnojiva ovisi o vrsti gnojiva i veličini nasada. Granulirana mineralna i organska gnojiva najčešće se primjenjuju rasipanjem po cijeloj površini ispod krošnje, izbjegavajući zonu neposredno uz deblo. Nakon rasipanja, gnojivo je potrebno plitkom obradom (frezanjem ili okopavanjem) unijeti u tlo kako bi se spriječili gubici dušika isparavanjem i kako bi hranjiva dospjela u zonu korijena. U većim, modernim nasadima s ugrađenim sustavom za navodnjavanje, sve se više primjenjuje fertirigacija.
Fertirigacija je metoda primjene vodotopivih gnojiva zajedno s vodom za navodnjavanje, najčešće kroz sustav kap po kap. Ova metoda je izuzetno efikasna jer omogućuje precizno doziranje hranjiva i njihovu primjenu izravno u zonu korijena, točno u vrijeme kada su biljci najpotrebnija. Time se smanjuje potrošnja gnojiva, povećava njihova iskoristivost i sprječava onečišćenje okoliša. Fertirigacijom se može provoditi kompletna prehrana dunje tijekom cijele vegetacije, prilagođavajući sastav i koncentraciju hranjive otopine fenofazi u kojoj se biljka nalazi.
Folijarna prihrana i korekcija nedostataka
Folijarna prihrana je dopunska mjera gnojidbe kojom se hranjiva primjenjuju direktno na list biljke prskanjem. List ima sposobnost usvajanja hranjiva preko svoje površine, što omogućuje vrlo brzu reakciju biljke. Ova metoda se ne koristi za primjenu osnovnih makroelemenata (N, P, K) jer ih biljka treba u prevelikim količinama, već je idealna za brzu korekciju nedostataka mikroelemenata (željeza, bora, cinka, mangana) i za primjenu biostimulatora u stresnim uvjetima. Folijarna prihrana ne može zamijeniti gnojidbu putem tla, ali je njezin vrlo koristan dodatak.
Nedostatak mikroelemenata često se javlja na tlima s visokim pH (alkalna tla), jer su tada mikroelementi vezani u oblike nedostupne biljci. Najuočljiviji simptom je kloroza, odnosno žućenje lišća. Nedostatak željeza (ferokloroza) manifestira se kao žuto lišće s jasno izraženom zelenom nervaturom na najmlađim listovima. U tom slučaju, primjena folijarnih gnojiva na bazi željeznih kelata brzo vraća zelenu boju lišću i uspostavlja normalnu funkciju fotosinteze.
Bor je mikroelement od presudne važnosti za cvatnju i oplodnju. Njegov nedostatak može uzrokovati slabo zametanje plodova (rehulenje) i pojavu plutastih, nekrotičnih pjega unutar ploda. Preventivna folijarna primjena bora preporučuje se prije cvatnje kako bi se osigurala dobra klijavost peludi i uspješna oplodnja. Tretman se može ponoviti i nakon cvatnje. Cink je također važan za mnoge enzimske procese, a njegov nedostatak uzrokuje sitno, usko i rozetasto lišće na vrhovima izdanaka.
Folijarna prihrana može se koristiti i za ublažavanje posljedica stresa uzrokovanog sušom, tučom, niskim temperaturama ili napadom bolesti. U takvim situacijama, primjena gnojiva obogaćenih aminokiselinama, vitaminima i ekstraktima morskih algi (biostimulatori) može pomoći biljci da se brže oporavi i nastavi normalan rast. Prilikom primjene folijarnih gnojiva, važno je pridržavati se preporučenih koncentracija kako ne bi došlo do oštećenja (paleži) lišća. Tretmane je najbolje obavljati rano ujutro ili kasno navečer, pri nižim temperaturama i većoj vlažnosti zraka, kako bi se osiguralo bolje usvajanje hranjiva.
