Obrezivanje širokolisne grahorice ključan je dio njezine njege koji direktno utječe na zdravlje, bujnost, oblik i, što je najvažnije, na obilje cvjetova. Iako se može činiti kao drastična mjera, pravilno i pravovremeno orezivanje potiče biljku na snažan rast, sprječava njezino zapetljavanje i prorijeđivanje u donjim dijelovima te produžuje sezonu cvatnje. Postoji nekoliko različitih tehnika obrezivanja koje se primjenjuju u različito doba godine, svaka sa svojim specifičnim ciljem – od oblikovanja mlade biljke i poticanja grananja, preko ljetnog uklanjanja ocvalih cvjetova, pa sve do radikalne jesenske rezidbe kao pripreme za zimu. Savladavanjem ovih tehnika, osigurat ćeš da tvoja penjačica svake godine iznova bude vitalna i prepuna života.
Glavna i najvažnija rezidba širokolisne grahorice obavlja se u kasnu jesen ili rano proljeće. Budući da se radi o trajnici čiji nadzemni dio zimi propada, a u proljeće tjera nove izboje iz korijena, potrebno je ukloniti sve stare, odumrle stabljike. Nakon što prvi jači mrazevi unište lišće, sve stabljike se mogu oštrim škarama odrezati gotovo do same razine tla, ostavljajući samo kratke patrljke visine 5 do 10 centimetara. Ovim se postupkom uklanja potencijalni izvor bolesti i štetnika koji bi mogli prezimiti na starim stabljikama te se osigurava uredan izgled vrta tijekom zime.
Alternativno, ako propustiš obaviti rezidbu u jesen, možeš je napraviti u rano proljeće, prije nego što krenu novi izboji. Prednost proljetne rezidbe je u tome što suhe stabljike tijekom zime pružaju blagu zaštitu krošnji i stanište za korisne kukce. Međutim, važno je obaviti je dovoljno rano kako stari izboji ne bi ometali rast novih. Koji god termin odabereš, ova radikalna rezidba je nužna jer širokolisna grahorica cvjeta na novim, ovogodišnjim izbojima. Uklanjanjem starih stabljika potiče se rast snažnih, novih izboja iz baze, koji će donijeti obilje cvjetova.
Osim ove glavne rezidbe, tijekom sezone rasta provode se i druge, manje drastične mjere. Prikraćivanje vrhova mladih biljaka u proljeće potaknut će grananje i stvaranje gušće, razgranatije biljke. Najpoznatija tehnika je “deadheading”, odnosno redovito uklanjanje ocvalih cvjetova tijekom ljeta. Ovaj postupak sprječava stvaranje sjemena i preusmjerava energiju biljke u stvaranje novih cvjetnih pupova, čime se značajno produžuje period cvatnje, često sve do prvih mrazeva.
Proljetno prikraćivanje za gušći rast
Prikraćivanje, poznato i kao “pinčing”, jednostavna je tehnika koja se primjenjuje u proljeće na mladim izbojima širokolisne grahorice kako bi se potaknuo gušći i razgranatiji rast. Kada biljka u proljeće potjera nove izboje, oni u početku teže rasti samo u visinu, što može rezultirati dugim, ali slabo razgranatim stabljikama i “ćelavim” donjim dijelom biljke. Prikraćivanjem se uklanja vršni, dominantni pup (apikalni meristem), što šalje signal biljci da aktivira bočne pupove koji se nalaze u pazušcima listova niže na stabljici.
Ovaj postupak je najbolje obaviti kada mladi izboji dosegnu visinu od otprilike 15 do 20 centimetara. Pomoću prstiju (odakle i engleski naziv “pinching”) ili malih, oštrih škara, jednostavno ukloni sam vrh izbojka, otprilike 2-3 centimetra, iznad nekog para listova. Iz svakog pazušca lista ispod reza, biljka će potjerati dva nova bočna izbojka. Na taj način, umjesto jedne dugačke stabljike, dobivaš dvije, čime se postiže znatno gušći i puniji izgled biljke.
Prikraćivanje se može ponoviti i na novonastalim bočnim izbojcima kada oni dosegnu određenu dužinu. Ipak, ne treba pretjerivati, jer svako prikraćivanje blago odgađa početak cvatnje. Obično je dovoljno obaviti jedno do dva prikraćivanja u rano proljeće. Cilj je stvoriti dobru, razgranatu osnovu biljke koja će kasnije tijekom sezone biti sposobna nositi mnoštvo cvjetova i ravnomjerno prekriti potpornu strukturu.
Ova tehnika je posebno korisna za mlade biljke u prvoj ili drugoj godini rasta, kako bi se od samog početka formirao željeni oblik. Također je korisna za “pomlađivanje” izgleda starijih biljaka koje su se s godinama prorijedile u donjem dijelu. Iako se žrtvuje nekoliko najranijih cvjetova, dugoročna korist u vidu gušće, zdravije i obilnije cvjetajuće biljke višestruko se isplati.
Ljetno uklanjanje ocvalih cvjetova (deadheading)
“Deadheading” je engleski izraz za praksu redovitog uklanjanja uvenulih cvjetova, a to je vjerojatno najvažniji zadatak održavanja širokolisne grahorice tijekom ljeta. Osnovni biološki cilj svake biljke je reprodukcija, odnosno stvaranje sjemena za produžetak vrste. Nakon što cvijet obavi svoju funkciju privlačenja oprašivača, biljka počinje ulagati ogromnu količinu energije u razvoj sjemenske mahune. Ako se taj proces dopusti, biljka će smatrati da je njezina misija obavljena i postupno će prestati proizvoditi nove cvjetove.
Uklanjanjem ocvalih cvjetova prije nego što stignu formirati sjeme, mi zapravo “varamo” biljku. Ona dobiva signal da njezin pokušaj reprodukcije nije uspio i da mora stvoriti nove cvjetove kako bi ponovno pokušala. Na taj način, umjesto da energiju troši na proizvodnju sjemena, biljka je preusmjerava natrag u stvaranje novih cvjetnih pupova. Rezultat je kontinuirano, obilno cvjetanje koje može potrajati od ranog ljeta pa sve do kasne jeseni.
Postupak je vrlo jednostavan. Redovito, barem jednom tjedno, pregledaj biljku i lociraj cvjetne grozdove koji su završili s cvatnjom. Oštrim škarama ili jednostavno prstima, odreži cijelu cvjetnu stapku na mjestu gdje se spaja s glavnom stabljikom ili listom. Važno je ukloniti cijelu stapku, a ne samo pojedinačne uvenule cvjetiće, kako bi se spriječio početak formiranja mahune. Ovaj posao može biti meditativan i pruža priliku za detaljan pregled biljke i uočavanje eventualnih problema s bolestima ili štetnicima.
Osim što potiče cvjetanje, “deadheading” ima i estetsku funkciju – biljka izgleda urednije i svježije bez uvenulih, smeđih cvjetova. Također, sprječava se nekontrolirano samozasijavanje. Širokolisna grahorica može se lako sama rasprostraniti po vrtu ako joj se dopusti da stvori sjeme, što može biti nepoželjno u uredno planiranim gredicama. Redovitim uklanjanjem ocvalih cvjetova držiš njezino širenje pod kontrolom.
Glavna rezidba u jesen ili proljeće
Glavna, ili kako se još naziva, regenerativna rezidba, najdrastičniji je, ali i najvažniji rez koji se primjenjuje na širokolisnoj grahorici. Budući da ova biljka cvjeta isključivo na izdancima koji izrastu tekuće godine, sve prošlogodišnje stabljike postaju suvišne. Njihovo uklanjanje je nužno kako bi se napravilo mjesta za nove, snažne izboje koji će niknuti izravno iz korijena (krune) u proljeće. Bez ove rezidbe, biljka bi postala neuredna, zapetljana masa starih i novih stabljika, a cvjetanje bi s vremenom oslabilo.
Idealno vrijeme za ovu rezidbu je kasna jesen, nakon što su prvi jači mrazevi uništili nadzemni dio biljke. Pričekaj da lišće i stabljike posmeđe i osuše se, što je znak da je biljka ušla u fazu mirovanja i povukla svu energiju u korijen. Tada, koristeći jake vrtlarske škare, odreži sve stabljike na visinu od samo 5 do 10 centimetara iznad zemlje. Ovim postupkom se, osim čišćenja, uklanja i potencijalni zimski dom za štetnike i bolesti.
Ako iz nekog razloga ne obaviš rezidbu u jesen, možeš to učiniti i u rano proljeće, prije kretanja nove vegetacije. Važno je samo da to bude dovoljno rano, idealno krajem veljače ili početkom ožujka, kako ne bi oštetio nove izbojke koji tek počinju nicati. Proljetna rezidba može biti malo kompliciranija jer se stare, suhe stabljike mogu zapetljati, ali je jednako učinkovita. Neki vrtlari preferiraju proljetnu rezidbu jer suhe stabljike preko zime pružaju određenu strukturu i mogu zadržati snijeg, što djeluje kao dodatna izolacija.
Nakon obavljene rezidbe, bilo u jesen ili proljeće, dobra je praksa područje oko biljke očistiti od svih odrezanih ostataka i korova. Ovo je također savršena prilika za dodavanje sloja komposta ili organskog gnojiva oko baze biljke. Na taj način, osiguravaš hranjive tvari koje će biti dostupne biljci čim krene s rastom, dajući joj snažan start za novu, obiljem cvjetova ispunjenu sezonu.
Obrezivanje za kontrolu veličine i oblika
Iako je glavna svrha obrezivanja poticanje cvatnje i zdravlja, ono se također može koristiti za kontrolu veličine i oblika širokolisne grahorice. Ova snažna penjačica može postati vrlo bujna i, ako se ne kontrolira, može prerasti prostor koji joj je namijenjen ili “ugušiti” susjedne biljke. Povremenim obrezivanjem tijekom sezone rasta možeš je držati unutar željenih okvira i održavati uredan izgled.
Ako primijetiš da biljka postaje preširoka ili previsoka za svoju potporu, slobodno odreži izbojke koji rastu u neželjenom smjeru. Rezidbu je najbolje obaviti tako da se reže iznad para listova, što će potaknuti grananje i ispuniti eventualne praznine. Ne boj se odrezati i do trećine dužine pojedinih izbojaka tijekom ljeta ako je to potrebno. Biljka će na takvu rezidbu dobro reagirati i brzo će potjerati nove bočne izboje.
Obrezivanje se može koristiti i za rješavanje specifičnih problema. Ako je biljka, na primjer, postala pregusta u sredini, što smanjuje protok zraka i povećava rizik od pepelnice, možeš selektivno ukloniti nekoliko najstarijih ili najslabijih stabljika iz samog središta. Time se otvara unutrašnjost biljke, poboljšava cirkulacija zraka i prodor svjetlosti, što rezultira zdravijom biljkom i boljim cvjetanjem.
Također, ako je biljka tijekom godina postala gola i drvenasta u donjem dijelu, s lišćem i cvjetovima samo na vrhu, može se provesti jača, pomlađujuća rezidba. U tom slučaju, u rano proljeće, osim redovne rezidbe do tla, možeš odabrati i nekoliko najjačih novih izboja i prikratiti ih na pola kada dosegnu visinu od oko 30-40 cm. To će ih natjerati da se granaju niže i pomoći će u popunjavanju donjeg dijela biljke. U kombinaciji s pravilnim usmjeravanjem rasta, obrezivanje je moćan alat za oblikovanje biljke prema tvojim željama i potrebama prostora.
