Iako se čičoka najčešće uzgaja bez ikakve rezidbe, podrezivanje nadzemnih dijelova biljke u određenim situacijama može biti korisna agrotehnička mjera. Rezidba se ne provodi u smislu oblikovanja kao kod voćaka, već kao kontrolirana redukcija visine i lisne mase. Glavni razlozi za podrezivanje čičoke su poticanje grananja i stabilnosti, smanjenje zasjenjivanja susjednih kultura, sprječavanje cvatnje i usmjeravanje energije u razvoj gomolja, te olakšavanje berbe. Odluka o tome hoće li se i kada podrezivati ovisi o ciljevima uzgoja, lokaciji i specifičnim uvjetima u nasadu.
Jedan od čestih razloga za podrezivanje je kontrola visine. Čičoka može narasti izuzetno visoko, ponekad i preko tri metra, što je čini podložnom oštećenjima od vjetra. Skraćivanjem glavne stabljike kada biljka dosegne određenu visinu, na primjer metar i pol, potiče se razvoj bočnih izdanaka. To rezultira nižom, ali gušćom i grmolikom biljkom koja je znatno stabilnija i otpornija na polijeganje. Ovaj postupak je posebno koristan na vjetrovitim i izloženim položajima.
Rezidba se može koristiti i za upravljanje energijom biljke. Neki vrtlari vjeruju da uklanjanje cvjetnih pupova ili cijelog vršnog dijela biljke prije cvatnje preusmjerava energiju, koja bi se inače potrošila na cvjetanje i proizvodnju sjemena, prema skladištenju u gomoljima. Iako znanstveni dokazi o značajnom povećanju prinosa nisu uvijek jednoznačni, ova praksa može doprinijeti razvoju nešto krupnijih gomolja, posebno kod sorti koje obilno cvjetaju.
Vrijeme rezidbe ključno je za postizanje željenog efekta. Ljetna rezidba, koja se provodi radi kontrole visine, obavlja se sredinom ljeta, dok je biljka u punom vegetativnom rastu. S druge strane, rezidba u kasnu jesen, koja podrazumijeva uklanjanje cijelog nadzemnog dijela, je uobičajena praksa pripreme nasada za zimu i berbu. Važno je ne podrezivati biljke prerano ili predrastično, jer je lisna masa ključna za fotosintezu i stvaranje rezervi za gomolje.
Zašto i kada podrezivati čičoku
Odluka o podrezivanju čičoke ovisi o nizu faktora, a glavni cilj je poboljšanje stabilnosti biljke i potencijalno povećanje prinosa gomolja. Jedan od primarnih razloga je kontrola visine na vjetrovitim lokacijama. Visoke stabljike djeluju kao jedra i lako se lome ili poliježu pod naletima vjetra, što može oštetiti biljku i smanjiti prinos. Podrezivanjem vrha glavne stabljike na visini od 1.5 do 2 metra, potiče se rast bočnih grana, stvarajući niži, ali čvršći i razgranatiji grm.
Drugo važno razmatranje je upravljanje energijom biljke. Smatra se da uklanjanje cvjetnih glavica ili vršnih dijelova biljke prije nego što procvjetaju može preusmjeriti hranjive tvari i energiju prema razvoju gomolja. Biljka ne troši resurse na formiranje cvjetova i sjemena, već ih skladišti u podzemnim dijelovima. Optimalno vrijeme za ovakav zahvat je kasno ljeto, obično u kolovozu, kada se počnu formirati cvjetni pupoljci, ali prije nego što se otvore.
Podrezivanje može biti nužno i iz praktičnih razloga u vrtu. Ako visoka čičoka stvara previše sjene za susjedne niže kulture, njena visina se može reducirati kako bi se osiguralo dovoljno svjetla za sve biljke. Također, prebujne biljke mogu otežati prolazak kroz vrt, pa se bočne grane koje smetaju mogu ukloniti.
Postoje dva glavna perioda za rezidbu. Ljetna rezidba, radi kontrole visine i grananja, provodi se tijekom srpnja ili početkom kolovoza. Jesenska rezidba, koja je zapravo košnja ili uklanjanje cijelog nadzemnog dijela, obavlja se nakon prvih jačih mrazeva, obično u listopadu ili studenom. Ovaj postupak čisti gredicu, olakšava lociranje i vađenje gomolja tijekom zime te smanjuje potencijalni izvor bolesti koje bi mogle prezimiti na biljnim ostacima.
Tehnike ljetne rezidbe
Ljetna rezidba čičoke, poznata i kao pinciranje ili prikraćivanje, provodi se s ciljem kontrole rasta i poticanja stabilnosti biljke. Najjednostavnija tehnika je uklanjanje vršnog dijela glavne stabljike kada biljka dosegne željenu visinu, koja je obično između 1.5 i 2 metra. Ovaj zahvat, poznat kao dekapitacija, uklanja vršni meristem koji proizvodi hormone (auksine) koji inhibiraju rast bočnih pupova. Uklanjanjem vrha, potiče se buđenje i rast bočnih izdanaka iz pazušaca listova ispod reza.
Rez se izvodi čistim i oštrim škarama ili nožem, otprilike centimetar iznad para listova. Nakon ovog zahvata, biljka će prestati rasti u visinu i počet će se granati, stvarajući gušću i kompaktniju krošnju. Ovakva biljka je manje osjetljiva na vjetar i ne zahtijeva potporu. Pinciranje se obično radi sredinom ljeta, najkasnije do početka kolovoza, kako bi bočni izdanci imali dovoljno vremena da se razviju i ojačaju prije kraja vegetacije.
Druga tehnika ljetne rezidbe usmjerena je na uklanjanje cvjetnih pupova. Kada se krajem ljeta na vrhovima stabljika počnu formirati karakteristične cvjetne glavice, one se mogu ukloniti. Ovaj postupak sprječava biljku da troši energiju na cvjetanje i proizvodnju sjemena. Smatra se da se time potiče biljka da svu raspoloživu energiju usmjeri u podzemne gomolje, što može rezultirati nešto većim prinosom.
Važno je ne biti previše agresivan s ljetnom rezidbom. Uklanjanje prevelike količine lisne mase može imati suprotan učinak, jer se smanjuje fotosintetska površina i time ukupna proizvodnja energije. U pravilu, ne bi trebalo ukloniti više od jedne trećine ukupne visine biljke. Cilj je postići ravnotežu između kontrole rasta i očuvanja dovoljne količine lišća za nesmetanu fotosintezu i hranjenje gomolja.
Rezidba u kasnu jesen
Rezidba čičoke u kasnu jesen fundamentalno se razlikuje od ljetne rezidbe. Ovdje se ne radi o oblikovanju ili usmjeravanju rasta, već o potpunom uklanjanju nadzemnog dijela biljke kao pripremi za zimu i berbu. Ovaj postupak se provodi nakon što prvi jači mrazevi unište lišće i stabljike počnu venuti i sušiti se. To je prirodan znak da je vegetacija završena i da je biljka povukla sve hranjive tvari u gomolje.
Optimalno vrijeme za jesensku rezidbu je obično krajem listopada ili u studenom, ovisno o klimatskim uvjetima. Ne treba žuriti s rezidbom; važno je dopustiti biljci da potpuno završi svoj životni ciklus. Prerano uklanjanje zelene mase, dok je još aktivna u fotosintezi, prekinulo bi dotok hranjiva u gomolje i moglo bi rezultirati manjim prinosom. Treba pričekati da stabljike postanu smeđe i krte.
Tehnika je vrlo jednostavna. Cijeli nadzemni dio se reže ili kosi na visinu od 10 do 20 centimetara iznad tla. Za to se mogu koristiti jake vrtne škare, srp ili trimer. Ostavljanje kratkih batrljaka stabljika iznimno je korisno jer služe kao markeri koji označavaju položaj grozdova gomolja ispod površine tla. To značajno olakšava njihovo pronalaženje i vađenje tijekom zime, posebno ako padne snijeg.
Odrezanu biljnu masu treba ukloniti s gredice. Ako je bila zdrava, može se usitniti i kompostirati. Ako su na lišću bili vidljivi znakovi bolesti, poput pepelnice, preporučljivije je spaliti biljne ostatke ili ih odložiti na način da se spriječi širenje zaraze. Čišćenjem gredice smanjuje se mogućnost prezimljavanja patogena i štetnika, što doprinosi zdravlju nasada u sljedećoj sezoni.
Utjecaj rezidbe na prinos gomolja
Pitanje kako rezidba utječe na prinos gomolja čičoke predmet je rasprava među vrtlarima, a rezultati mogu varirati ovisno o sorti, klimi i vremenu izvođenja rezidbe. Ljetno prikraćivanje vrhova radi kontrole visine može imati i pozitivan i negativan utjecaj. S jedne strane, stvaranjem gušće i stabilnije biljke smanjuje se rizik od lomljenja stabljika, što bi inače sigurno smanjilo prinos. Stabilna i zdrava biljka s više bočnih grana može imati veću ukupnu lisnu površinu i potencijalno proizvesti više energije.
S druge strane, svaka rezidba je stres za biljku i uklanja dio fotosintetski aktivne površine. Ako se rezidba provede prekasno u sezoni ili ako se ukloni previše lisne mase, biljka možda neće imati dovoljno vremena ili kapaciteta da nadoknadi gubitak i proizvede dovoljno hrane za maksimalan rast gomolja. Stoga je ključan umjeren i pravovremen pristup. Manje prikraćivanje sredinom ljeta vjerojatno neće značajno utjecati na prinos, a može donijeti koristi u pogledu stabilnosti.
Rezidba cvjetnih pupova teorijski bi trebala imati pozitivan utjecaj na prinos. Logika je da se energija koja bi bila utrošena na cvatnju i sjeme preusmjerava direktno u gomolje. Mnogi iskusni vrtlari tvrde da ovom metodom postižu krupnije gomolje. Ipak, razlika u prinosu često nije drastična i može biti zanemariva, pogotovo kod sorti koje prirodno ne ulažu puno energije u cvjetanje.
Jesenska rezidba, odnosno uklanjanje osušenih stabljika, nema izravan utjecaj na prinos jer se provodi nakon što je formiranje gomolja već završeno. Njen utjecaj je neizravan i pozitivan; olakšava berbu, smanjuje pritisak bolesti u sljedećoj sezoni i općenito doprinosi urednosti i zdravlju vrta. Zaključno, umjerena ljetna rezidba može biti korisna, ali za postizanje visokog prinosa ključniji su faktori poput sunčane lokacije, plodnog tla i adekvatne opskrbe vodom.
Alati i pravilno izvođenje rezidbe
Za pravilno i sigurno izvođenje rezidbe čičoke važno je koristiti odgovarajuće alate i pridržavati se osnovnih principa. Za ljetno pinciranje ili prikraćivanje vrhova i bočnih grana, najbolje je koristiti oštre i čiste vrtne škare (vinogradarske škare) ili oštar nož. Oštar alat omogućuje čist rez bez gnječenja biljnog tkiva, što smanjuje stres za biljku i omogućuje brže zacjeljivanje rane. Tupi alati mogu oštetiti stabljiku i stvoriti ulazno mjesto za patogene.
Prije i nakon upotrebe, a posebno prilikom prelaska s jedne biljke na drugu, alat je preporučljivo dezinficirati. To se može učiniti alkoholom, varikinom razrijeđenom s vodom ili nekim drugim komercijalnim dezinficijensom. Dezinfekcija je važna preventivna mjera koja sprječava prijenos biljnih bolesti, iako su one kod čičoke relativno rijetke. Uvijek nosite zaštitne rukavice kako biste zaštitili ruke.
Prilikom izvođenja reza, bilo da se radi o vrhu stabljike ili bočnoj grani, rez treba napraviti koso i otprilike jedan centimetar iznad pupa ili para listova. Kosi rez sprječava zadržavanje vode na reznoj površini, što dodatno smanjuje rizik od razvoja gljivičnih infekcija. Važno je procijeniti koju visinu želite postići i gdje želite potaknuti grananje kako biste napravili rez na pravom mjestu.
Za jesensku rezidbu, kada se uklanjaju cijele osušene stabljike, potrebni su robusniji alati. Ovisno o debljini stabljika i veličini nasada, mogu se koristiti velike škare za živicu, srp, mačeta ili motorni trimer s nožem. I u ovom slučaju, oštrina alata je bitna radi lakšeg i čišćeg rada. S obzirom na to da se radi o uklanjanju odumrlog tkiva, rizik od prijenosa bolesti je manji, ali dobra praksa održavanja alata uvijek je preporučljiva.
