Prezimljavanje, odnosno induciranje perioda mirovanja, ključan je i neizostavan dio godišnjeg ciklusa amarilisa ako želiš da biljka ponovno procvjeta. Mnogi početnici naprave grešku tretirajući amarilis kao trajnu sobnu biljku koja je zelena tijekom cijele godine, što neizbježno dovodi do iscrpljivanja lukovice i izostanka cvatnje. Proces prezimljavanja oponaša prirodne uvjete sušnog razdoblja u staništima odakle amarilis potječe, dajući lukovici neophodan odmor tijekom kojeg se unutar nje formiraju začeci novih cvjetova. Pravilno provedeno mirovanje temelj je za buđenje biljke u novoj sezoni, osiguravajući snažan rast i spektakularne cvjetove koji su nagrada za tvoj trud i strpljenje.
Faza mirovanja nije pasivno stanje, već presudan biološki proces. Tijekom aktivnog rasta nakon cvatnje, listovi kroz fotosintezu proizvode hranjive tvari koje se skladište u lukovici. Međutim, da bi se ta pohranjena energija pretvorila u cvjetne pupove, lukovica mora proći kroz period dormancije. Ovaj odmor omogućuje složene hormonalne promjene unutar lukovice koje iniciraju razvoj cvjetne stapke. Bez ovog perioda mirovanja, biljka će, ako uopće potjera nove izdanke, vjerojatno razviti samo lišće.
Priprema za prezimljavanje započinje u kasno ljeto ili ranu jesen. Signal za početak priprema je postupno smanjivanje zalijevanja. Smanjenjem količine vode biljci šaljemo poruku da se bliži sušno razdoblje i da je vrijeme za usporavanje životnih funkcija. To će potaknuti prirodno žućenje i venuće lišća, jer biljka povlači sve preostale hranjive tvari i vlagu iz lišća natrag u lukovicu. Važno je dopustiti da ovaj proces teče prirodno i ne uklanjati lišće dok je još zeleno.
Kada lišće potpuno požuti i osuši se, može se odrezati nekoliko centimetara iznad vrha lukovice. U ovom trenutku, zalijevanje se u potpunosti prekida. Supstrat u posudi treba se potpuno osušiti. Biljka je sada spremna za skladištenje. Cijeli proces, od početka smanjivanja zalijevanja do potpunog mirovanja, oponaša prirodni prijelaz iz kišne u suhu sezonu, što je ključno za poticanje buduće cvatnje.
Postoje dvije osnovne metode skladištenja lukovice tijekom mirovanja. Prva, i jednostavnija, metoda je ostaviti lukovicu u posudi u kojoj je rasla. Druga metoda uključuje vađenje lukovice iz supstrata, čišćenje i skladištenje “na suhom”. Obje metode su učinkovite ako se provode pravilno, a izbor ovisi o osobnim preferencijama i uvjetima skladištenja koje možeš osigurati. Glavni cilj je osigurati tamno, suho i hladno okruženje tijekom cijelog perioda mirovanja.
Induciranje faze mirovanja
Proces induciranja mirovanja treba započeti otprilike 8 do 12 tjedana prije nego što želiš da biljka ponovno počne rasti. Obično se to radi u ranu jesen, oko rujna ili listopada. Prvi korak je prestanak gnojidbe. Zatim, postupno smanjuj učestalost zalijevanja tijekom nekoliko tjedana. Umjesto temeljitog zalijevanja jednom tjedno, počni zalijevati manjim količinama svakih desetak dana, a zatim još rjeđe, dopuštajući da se supstrat gotovo potpuno osuši između zalijevanja.
Ovo postupno smanjivanje vlage signalizira biljci da se priprema za nepovoljne uvjete. Kao odgovor, ona će početi povlačiti resurse iz lišća u lukovicu. Primijetit ćeš da lišće počinje gubiti svoju čvrstinu i boju, postupno žuteći od vrhova prema bazi. To je potpuno normalan i poželjan proces. Odupri se iskušenju da odrežeš lišće dok još ima zelenih dijelova, jer time uskraćuješ lukovici dragocjenu energiju.
Kada je većina lišća požutjela i klonula, možeš premjestiti biljku na manje osvijetljeno mjesto kako bi se proces ubrzao. Nastavi smanjivati zalijevanje dok se lišće potpuno ne osuši. Tek tada, kada je lišće papirnato i suho na dodir, možeš ga odrezati oštrim, čistim škarama, ostavljajući kratki “vrat” od 2-3 cm iznad lukovice. U ovom trenutku, zalijevanje se potpuno obustavlja.
Cijeli proces tranzicije u mirovanje može trajati od tri do šest tjedana. Važno je biti strpljiv i pratiti signale koje biljka šalje. Forsiranje mirovanja naglim prekidom zalijevanja dok je lišće još bujno i zeleno može izazvati šok za biljku. Postupnim i prirodnim prijelazom osiguravaš da lukovica maksimalno iskoristi resurse iz lišća i uđe u fazu mirovanja potpuno pripremljena i s maksimalnim energetskim rezervama.
Skladištenje lukovica tijekom zime
Nakon što je lišće uklonjeno i supstrat se počeo sušiti, vrijeme je za odabir mjesta za skladištenje. Idealni uvjeti za mirovanje amarilisa su tamno, suho i hladno mjesto s temperaturom između 5°C i 12°C. Dobar izbor su podrum, negrijana garaža, ostava ili čak donja ladica hladnjaka (pod uvjetom da u njoj ne čuvaš voće poput jabuka koje ispuštaju etilen, plin koji može oštetiti lukovicu). Izbjegavaj mjesta gdje bi temperatura mogla pasti ispod nule.
Najjednostavnija metoda je ostaviti lukovicu u njezinoj posudi. Jednostavno premjesti cijelu posudu na odabrano mjesto za skladištenje i zaboravi na nju sljedećih nekoliko mjeseci. Ova metoda je praktična jer smanjuje rukovanje lukovicom i rizik od oštećenja. Supstrat u posudi pruža dodatnu izolaciju i zaštitu od isušivanja. Pobrini se da je supstrat potpuno suh prije skladištenja kako bi se izbjegla pojava plijesni ili truleži.
Alternativna metoda je vađenje lukovice iz supstrata. Pažljivo izvadi lukovicu, očisti je od zemlje i skrati korijenje. Pregledaj je li zdrava i čvrsta. Zatim je možeš zamotati u novinski papir ili staviti u papirnatu vrećicu ispunjenu suhim tresetom, piljevinom ili vermikulitom. Ovako pripremljenu lukovicu čuvaj na istom hladnom i tamnom mjestu. Prednost ove metode je što zauzima manje prostora i omogućuje ti da detaljno pregledaš lukovicu prije skladištenja.
Bez obzira na metodu, period mirovanja trebao bi trajati najmanje 8 tjedana, a optimalno 10 do 12 tjedana. Prekratko mirovanje neće biti dovoljno za inicijaciju cvjetnih pupova, dok predugo može iscrpiti lukovicu. Zabilježi si datum kada si biljku stavio na mirovanje kako bi znao kada je vrijeme za ponovno “buđenje”. Povremeno, otprilike jednom mjesečno, provjeri stanje lukovica da se uvjeriš da nisu smežurane ili da se na njima nije pojavila plijesan.
Buđenje lukovice nakon mirovanja
Nakon što prođe preporučeno razdoblje mirovanja od 8 do 12 tjedana, vrijeme je da probudiš svoj amarilis i započneš novi ciklus rasta. Odaberi vrijeme za buđenje ovisno o tome kada želiš da biljka cvjeta; obično je potrebno 6 do 8 tjedana od početka rasta do cvatnje. Ako si lukovicu čuvao izvan posude, sada je vrijeme da je posadiš. Ako je bila u posudi, ovo je idealna prilika za presađivanje u svježi supstrat.
Prilikom presađivanja, izvadi lukovicu iz stare zemlje, očisti suho korijenje i pregledaj je. Presadi je u posudu koja je tek malo šira od lukovice, koristeći svježu, dobro drenirajuću zemlju. Posadi je tako da gornja trećina ili polovica lukovice viri iznad površine supstrata. Ako si ostavio lukovicu u staroj posudi, možeš samo zamijeniti gornjih nekoliko centimetara zemlje svježim supstratom, iako je presađivanje svake 2-3 godine preporučljivo.
Nakon sadnje, posudu smjesti na toplo (oko 20-22°C) i svijetlo mjesto. Toplina je ključni signal za prekid mirovanja. Lagano zalij supstrat oko lukovice, tek toliko da bude vlažan. Sada je najvažnije biti strpljiv. Nemoj ponovno zalijevati sve dok se ne pojavi prvi znak rasta – obično vrh cvjetne stapke. Prekomjerno zalijevanje u ovoj fazi najčešći je uzrok truljenja lukovice.
Kada se pojavi izdanak i naraste nekoliko centimetara, možeš početi s redovitijim zalijevanjem, uvijek dopuštajući da se gornji sloj supstrata osuši. Kako biljka raste, povećavaj količinu vode. Premjesti je na najsvjetlije moguće mjesto kako bi se spriječilo izduživanje stapke. Uskoro ćeš biti nagrađen snažnom biljkom koja se priprema za još jednu sezonu spektakularne cvatnje, sve zahvaljujući pravilno provedenom periodu mirovanja.
