Da bi afrički ljiljan pokazao svu svoju raskoš i svake godine obilno cvetao, neophodno mu je obezbediti adekvatnu ishranu. Kao i sve biljke koje intenzivno cvetaju, i on troši veliku količinu energije i hranljivih materija za formiranje svojih impresivnih cvetnih štitova. Pravilno i redovno đubrenje je, uz adekvatno zalivanje i osvetljenje, ključan faktor za postizanje maksimalnih rezultata. Važno je razumeti koje hranljive materije su mu najpotrebnije, kada je pravo vreme za prihranu i kako odabrati odgovarajuće đubrivo. Zanemarivanje ishrane, posebno kod biljaka gajenih u saksijama gde su resursi ograničeni, često je glavni razlog za slabo ili izostalo cvetanje.
Afrički ljiljan ima specifične zahteve kada su u pitanju makroelementi. Iako su mu potrebni svi osnovni elementi – azot (N), fosfor (P) i kalijum (K) – njihov odnos u đubrivu igra ključnu ulogu. Azot je odgovoran za rast zelenih delova biljke, odnosno listova. Iako je neophodan za opšti razvoj, prevelika količina azota može dovesti do preteranog rasta bujnog lišća na uštrb cvetanja. Zbog toga treba izbegavati đubriva sa visokim sadržajem azota, posebno tokom perioda formiranja cvetnih pupoljaka.
Fosfor (P) je ključan za razvoj snažnog korenovog sistema, kao i za formiranje cvetova i semena. Dovoljna količina fosfora podstiče biljku da stvara više cvetnih pupoljaka i doprinosi njihovom pravilnom razvoju. Kalijum (K), poznat i kao element „kvaliteta“, igra vitalnu ulogu u opštem zdravlju i otpornosti biljke. On reguliše vodni režim, poboljšava otpornost na bolesti i stres, a takođe direktno utiče na intenzitet boje i dugotrajnost cvetova.
Zbog toga je za afrički ljiljan idealno koristiti đubrivo koje je izbalansirano, ali sa nešto naglašenijim sadržajem fosfora i kalijuma u odnosu na azot. Na tržištu se mogu naći specijalizovana đubriva za cvetnice, paradajz ili surfinije, koja često imaju odgovarajući N-P-K odnos. Tečna đubriva su obično najbolji izbor jer omogućavaju brzu apsorpciju hranljivih materija i laku kontrolu doziranja.
Pored makroelemenata, za zdravlje biljke važni su i mikroelementi poput gvožđa, magnezijuma, cinka i mangana. Nedostatak ovih elemenata, iako su potrebni u malim količinama, može dovesti do različitih problema, kao što je hloroza (žućenje listova sa zelenim nervima), koja je često posledica nedostatka gvožđa. Korišćenje kompleksnih đubriva koja sadrže i mikroelemente osigurava da biljka dobije sve što joj je potrebno za nesmetan rast.
Još članaka na ovu temu
Vreme i učestalost prihranjivanja
Pravilan tajming je od suštinskog značaja za efikasno đubrenje. Sa prihranom afričkog ljiljana treba početi u rano proleće, čim biljka pokaže prve znake novog rasta nakon zimskog mirovanja. To je period kada se biljka „budi“ i počinje da formira nove listove, a rano prihranjivanje joj daje neophodnu energiju za početni impuls rasta. Prvo prihranjivanje može biti sa nešto izbalansiranijim đubrivom kako bi se podržao razvoj i listova i korena.
Kako se sezona nastavlja, od kasnog proleća pa sve do kraja leta, prihranjivanje treba da bude redovno. Preporučuje se primena tečnog đubriva na svake dve do tri nedelje, u skladu sa uputstvom proizvođača. U ovom periodu, koji obuhvata formiranje cvetnih drški i samo cvetanje, treba koristiti đubrivo bogato kalijumom i fosforom. Redovna ishrana tokom ovog perioda osigurava ne samo obilno cvetanje te godine, već i pomaže biljci da akumulira dovoljno rezervi za narednu sezonu.
Krajem leta, obično krajem avgusta ili početkom septembra, sa prihranom treba prestati. Nastavak đubrenja u jesen može podstaći novi, nežni rast koji neće imati vremena da sazri i očvrsne pre dolaska zime, te će biti podložan oštećenjima od mraza. Prestanak prihrane je važan signal za biljku da uspori svoje aktivnosti i počne sa pripremama za period mirovanja.
Tokom zime, dok je biljka u fazi mirovanja, đubrenje se u potpunosti obustavlja. Biljka u ovom periodu ne raste aktivno i ne može da iskoristi hranljive materije. Dodavanje đubriva u ovom periodu može dovesti do nakupljanja soli u supstratu, što može oštetiti koren. Sa prihranom se ponovo počinje tek sledećeg proleća.
Još članaka na ovu temu
Organska naspram mineralnih đubriva
Prilikom izbora đubriva, baštovani se često suočavaju sa dilemom da li da koriste organska ili mineralna (veštačka) đubriva. Oba tipa imaju svoje prednosti i mogu se uspešno koristiti za prihranu afričkog ljiljana. Mineralna đubriva su koncentrovana, brzo deluju i hranljive materije su odmah dostupne biljci. Lako se doziraju, posebno tečna, i brzo daju vidljive rezultate, što je korisno ako biljka pokazuje znake nedostatka hraniva.
Organska đubriva, sa druge strane, deluju sporije, ali imaju dugoročniji pozitivan efekat na strukturu i plodnost zemljišta. Materijali poput komposta, zrelog stajnjaka ili glistenjaka postepeno oslobađaju hranljive materije i istovremeno poboljšavaju vodno-vazdušni režim tla i podstiču razvoj korisnih mikroorganizama. Korišćenje organskih đubriva smanjuje rizik od „pregorevanja“ korena usled prekomerne koncentracije soli.
Najbolji pristup je često kombinacija oba tipa đubriva. Prilikom sadnje ili presađivanja, u supstrat se može umešati zreli kompost ili granulirano organsko đubrivo sa sporim oslobađanjem. Ovo će obezbediti osnovnu, dugotrajnu ishranu za biljku. Tokom vegetacione sezone, ova osnovna ishrana se može dopunjavati redovnim prihranjivanjem tečnim mineralnim đubrivom kako bi se zadovoljile povećane potrebe biljke tokom rasta i cvetanja.
Važno je napomenuti da, bez obzira koje đubrivo koristite, biljku uvek treba primenjivati na vlažan supstrat. Đubrenje suve zemlje može izazvati oštećenje i „spaljivanje“ osetljivog korena. Zbog toga je najbolje prvo zaliti biljku čistom vodom, pa tek onda primeniti rastvor đubriva.
Prepoznavanje simptoma nedostatka hraniva
Biljka će vam kroz svoj izgled često signalizirati da joj nedostaju određene hranljive materije. Prepoznavanje ovih simptoma može vam pomoći da na vreme reagujete i korigujete ishranu. Jedan od najčešćih problema je opšte slabljenje biljke, spor rast i bledo, žućkasto lišće. Ovo obično ukazuje na opšti nedostatak hraniva, najčešće azota. Biljka jednostavno nema dovoljno „goriva“ za normalan razvoj.
Nedostatak fosfora se može manifestovati kroz tamniju, ponekad purpurnu boju listova i, što je najvažnije, kroz slabo ili izostalo cvetanje. Ako vaša biljka ima bujne, zdrave listove, ali ne cveta, velika je verovatnoća da joj nedostaje fosfor ili da dobija previše azota. Prelazak na đubrivo sa visokim sadržajem fosfora obično rešava ovaj problem.
Nedostatak kalijuma se često prvo primećuje na ivicama starijih listova, koje postaju žute, a kasnije i smeđe i suve, kao da su spaljene. Biljka takođe može biti podložnija bolestima i manje otporna na stresne uslove poput suše ili visokih temperatura. Slabe cvetne drške koje se lako lome takođe mogu biti znak nedostatka kalijuma.
Žućenje listova dok nervi ostaju zeleni (hloroza) jasan je znak nedostatka mikroelemenata, najčešće gvožđa. Ovo se često dešava ako je pH vrednost supstrata previsoka (alkalna), jer biljka tada ne može da usvoji gvožđe iako ga u zemlji ima. U tom slučaju, pored primene đubriva sa mikroelementima, može biti potrebno i blago zakiseliti supstrat, na primer, dodavanjem treseta.
Saveti za efikasno đubrenje
Da biste osigurali maksimalnu efikasnost đubrenja, postoji nekoliko praktičnih saveta koje treba slediti. Prvo i najvažnije, uvek se pridržavajte uputstva proizvođača o doziranju. Prekomerno đubrenje je opasnije od nedovoljnog i može dovesti do nakupljanja toksičnih soli u supstratu, oštećenja korena i propadanja biljke. Ako niste sigurni, uvek je bolje koristiti blažu koncentraciju đubriva nego jaču.
Nikada ne prihranjujte bolesnu ili tek presađenu biljku. Biljka pod stresom ne može efikasno da usvaja hranljive materije, a đubrivo može dodatno pogoršati njeno stanje. Sačekajte da se biljka oporavi i pokaže znake novog rasta pre nego što nastavite sa prihranom. Kao što je već pomenuto, uvek đubrite na vlažnu zemlju.
Prilikom primene tečnog đubriva, potrudite se da rastvor ravnomerno rasporedite po celoj površini supstrata, a ne samo na jednom mestu. Ovo osigurava da ceo korenov sistem dobije pristup hranljivim materijama. Izbegavajte prskanje listova rastvorom đubriva, jer to može izazvati opekotine, posebno ako je biljka izložena suncu.
Redovno ispiranje supstrata može biti korisno, posebno za biljke koje se godinama gaje u istoj saksiji. Jednom godišnje, u proleće, temeljno zalijte biljku čistom vodom, puštajući da velika količina vode proteče kroz saksiju. Ovo pomaže u ispiranju nakupljenih soli od đubriva i vode iz česme, osvežava supstrat i sprečava probleme sa korenom.
